JOGURT REVOLUCIJA
(V. priča iz IV. poglavlja „Nova kuća“)
Na miting se išlo organizirano, autobus za radnike poduzeća bio je parkiran ispred upravne zgrade Nacionalnog parka, u središtu Srijemske Kamenice. Od Marka su zatražili da ispiše veliku parolu ZA JEDINSTVENU SRBIJU!
- Ako hoćete da vam ja pišem političke parole, to može biti samo ,,Za jedinstvenu Jugoslaviju” - rekao je Marko tonom iz kojeg se vidjelo da oko toga nema priče.
Žurilo im se, nisu smjeli riskirati da netko drugi ružno našvrlja ono „jedinstvenu Srbiju“, a znali su da Marko neće svoje poreći te nisu imali kud.
Lijepim i velikim crvenim slovima, na bijelome platnu, Marko je napisao ZA JEDINSTVENU JUGOSLAVIJU. A i ta je parola značila prozirnu laž. Rušila se autonomija Vojvodine, što upravo znači da se rušila i Jugoslavija. O nekakvome jedinstvu nije moglo biti govora. Milošević je htio staviti šapu na Jugoslaviju, a ukidanje autonomije Vojvodini bio mu je jedan od prvih važnih koraka. Sve je bilo izrežirano da se ,,dogodi narod koji će spontano praviti veličanstvene mitinge sa zahtjevima za jedinstvom Srbije i obvezom srpskoga naroda da sačuva Jugoslaviju, od koje se žele, prije svih, odcijepiti Slovenija i Hrvatska.“
Prethodna dva mitinga u Novom Sadu, a koje je predvodio šetajući kolovođa Miroslav Šolević s Kosova, nisu uspjela. Pokrajinska je vlada tomu odoljela i sada je na redu novi i konačni obračun s ,,autonomašima”. Nesolidariziranje s „napaćenim srpskim narodom na Kosovu“ bila je neoprostiva grješka autonomaša, a njihovo iskapčanje struje i ozvučenja prethodnim mitingašima bio je dobar povod za traženje ostavke kompletnoga ,,izdajničkog vojvođanskog rukovodstva”.
Da stvar krene ,,iz naroda” čekao se samo pogodni trenutak. Kada je vojvođansko partijsko rukovodstvo zatražilo političku odgovornost sekretara Opštinskog komiteta u Bačkoj Palanci Mihalja Kertesa i predsjednika Skupštine opštine u istome gradu, Radovana Pankova, jer su organizirali prvi veći, i to ,,uspješni” miting podrške Slobodanu Miloševiću u Vojvodini, dat je mig da se cijela Srbija nađe u Novom Sadu.
U srijedu 5. listopada 1988. godine, u prijepodnevnim satima, od svih privrednih kolektiva je traženo da se priključe radnicima iz Bačke Palanke, a koji su već na putu za Novi Sad, gdje će zatražiti smjenu vojvođanske vlade. A da je sve bilo ranije pripremljeno, vidjelo se po tome što su u Novi Sad, sa svih strana, od ranih prijepodnevnih sati, dolazili autobusi puni mitingaša. Tako su Valjevčani stigli u Novi Sad prije Bačkopalančana, a da bi to bilo moguće Bačkopalančani su za Novi Sad krenuli pješice!
Iz autobusa su se iskrcavale osobe kakve Novi Sad dotad nije vidio. S njihovih se lica mogla već na prvi pogled čitati odlučnost na obračun s autonomašima, koji ,,mrze Srbiju i žele Vojvodinu odvojiti od nje”. Ako treba i ubijati izrode srpskoga naroda, samo neka Milošević kaže i učinit će oni to, odmah tu, na ulicama Novog Sada. O Mađarima, Hrvatima i ostalim ,,fašistima” da se i ne govori.
Sa svim obilježjima četničkog pokreta iz zadnjeg svjetskog rata, jedino što nisu bili naoružani, ali i to je bilo diskutabilno jer su mnogi imali skrivene noževe i pištolje, s transparentima, parolama i zastavama preko kojih se očitovao najteži nacionalizam, uz urlanje kroz novosadske ulice, slijevala se opasna masa zaluđenih plitkoumnika koja je svakim korakom rasla i dobivala sve više na tenziji. Na platou ispred SPENS-a, to jest velikog Sportskog i poslovnog centra ,,Vojvodina”, stvarala se sve veća i veća gomila razjarene mase koja je iščekivala da se pojave govornici. Tražilo se da dođe njihov idol Slobodan Milošević.
A od Bačke Palanke, stotinjak sličnih sebi vodio je pješice, asfaltnom cestom k Novom Sadu, već spomenuti referent za općenarodnu odbranu i društvenu samozaštitu u Vodovodnom komunalnom poduzeću u Bačkoj Palanci i općinski partijski sekretar Mihalj Kertes. Taj Mađar, ne baš zavidnoga mentalnog sklopa, poslušnik, dovoljno ponizan da izvrši svaki nalog svojih pretpostavljenih, bio je spreman na sve. Uz ostalo, izjavio je: ,,Za Miloševića ću poći i u šumu, u hajduke, i dok u meni ima mađarske krvi borit ću se za njega, Srbina!”
Uz pozdrave i mahanje s prozora stanara koji su te stanove dobili ,,po zasluzi”, došavši u Novi Sad iz kojekakvih vukojebina, jer Novosađani starosjeditelji nisu u tome sudjelovali, kolona Mihalja Kertesa se približavala trgu ispred SPENS-a.
Koloni Kertesovih mitingaša, još na periferiji Bačke Palanke, pridružili su se istomišljenici iz radnih organizacija ,,Sintelon”, ,,Dunav-prevoz” i Metalne industrije ,,Majevica”, u Čelarevu iz Tekstilnog kombinata ,,Dunav”, a na Futoškome putu u Novom Sadu iz ,,Jugoalata” i ,,Jugodenta”, te iz ,,Novkabela” i ,,Naftagasa”, kao iz Gradskog saobraćajnog, pa se ispred SPENS-a, uz druge sudionike i znatiželjnike, oko pola dva poslijepodne, skupilo više desetina tisuća ljudi. Mediji, već posve naklonjeni Miloševiću, jer su učinjene čistke u njima, obavještavali su sutradan da je na ,,veličanstvenom” mitingu u Novom Sadu bilo oko šezdeset tisuća sudionika, što znači da bi se ta brojka mogla u najmanju ruku prepoloviti.
Kakvo je ludilo vladalo na ovim prostorima u tim vremenima vidi se iz pisanja novosadskoga ,,Dnevnika” na godišnjicu mitinga, kada su svi rukovoditelji u njemu bili Miloševićevi ljudi, a ovaj u zenitu svoje slave, gdje se kaže da je na mitingu u Novom Sadu prethodne godine bilo prisutno dvjesto tisuća ljudi!
Marko nije na miting došao autobusom poduzeća, jer je inače na posao već duže vrijeme išao svojim autom, pa se njime vraćao i u grad, to jest kući, i sklonio ga je sada u svoju garažu, jer su se mogli očekivati izgredi po ulicama Novog Sada. Pred SPENS je došao pješice, sam, te stao na ćošak zgrade na kraju ulice naspram stadiona nogometnog kluba „Vojvodina“, a odatle, s pristojne udaljenosti, pružao se dobar pogled prema glavnom stubištu SPENS-a. Kako je još stajao i na plastičnoj gajbi koju je usput pronašao, imao je zaista dobar pregled cijeloga prostora na kojemu su se okupljali mitingaši. Gajbu je postavio uza sami zid zgrade i to ispod prozora, na čiji se široki parapet mogao popeti ako dođe do velike gužve i pritiska mase, a u nekoj još goroj situaciji mogao je i provaliti kroz prozor i skloniti se u zgradu. Međutim, ove mjere opreza nisu bile nužne, jer nereda i velikih gužvi na tome mjestu nije bilo. Uličicom iza stadiona moglo se komotno šetati, a što je najbolji pokazatelj broja nazočnih na trgu ispred SPENS-a.
Ali zato pred stubištem i na prvim stubama SPENS-a gužva je postajala sve veća. Oni najzagriženiji, a bilo ih je sve više, željeli su u prve redove, da vide i čuju svoje vođe, i masa se sve više penjala uz stubište. Kada su već dospjeli do vrha i ugrozili prostor s kojega su im se trebali obratiti govornici, redari i policija su ih počeli potiskivati nazad. To su bili jedini kritični trenutci u ovom događaju, a u kojima je netko na stubama eventualno mogao biti pregažen ili ozljeđen. Sve drugo je bilo relativno mirno i jedino je bio vidan visoki naboj ratoborno raspoložene središnje skupine ispred same tribine. Tu su bili koncentrirani i transparenti s parolama i sa slikama Slobodana Miloševića, a odatle se čulo i uzvikivanje. Najčešće parole, napisane ili uzvikivane, bile su: ,,Srušit ćemo vladu u Novome Sadu”, ,,Dolje foteljaši”, ,,Izdali ste narod”, ,,Mi ćemo vam suditi”, ,,Oj Srbijo iz tri dijela ponovno ćeš biti cijela”, ,,Za jedinstvenu Srbiju”, ,,Živilo bratstvo i jedinstvo”, ,,Hoćemo Slobu”, ,,Ne damo Kertesa i Pankova”, i slično.
Oko dva sata je miting otvorio Ljubo Novaković, predsjednik sindikata Bačke Palanke, i najavio prvoga govornika, predsjednika sindikata ,,Majevice” Dušana Rađenovića.
- Politička birokracija nas je i danas izvukla iz fabričkih hala, iz naših domova i sa naših njiva i mi smo došli ovdje da im kažemo što mislimo, a naš osnovni zahtjev je da se smijeni Predsjedništvo Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine. Pozivamo na odgovornost i sve druge rukovodioce koji su nam okaljali obraz kada su drugovi s Kosova bili u Novom Sadu! - rekao je Dušan između ostaloga.
Kako su ove riječi tukle pravo u žicu onoj centralnoj grupi oko govornice, prolamali su se iz nje zvižduci i psovke pri spomenu vojvođanskoga rukovodstva, ili gromoglasni poklici odobravanja pri zahtjevu za njihovu smjenu.
Sljedeći govornik je bio Milun Tasić, predsjednik sindikata Tekstilnog kombinata ,,Dunav” iz Čelareva.
- Radnička klasa više od deset godina grca u dugovima i jedino ona sama može izvući zemlju iz krize - rekao je Milun i što god to značilo bilo je dočekano s oduševljenjem iz gomile.
- Dosta smo čekali da nas iz bijede izvuče rukovodstvo, a i vidjeli ste postupak vojvođanskoga vrha prema Kertesu i Pankovu. Ne želim nikoga braniti, ali njih dvojica su na mitingu u Bačkoj Palanci govorili ono što mi, radnička klasa, tražimo. Ne slažemo se s vojvođanskim rukovodstvom i za promjene smo Ustava Socijalističke Republike Srbije, a za šta se izjasnilo devedeset i devet posto radnika Bačke Palanke. Želimo graditi jedinstvo kako bismo svi jednako dobro živili u Jugoslaviji.
- Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Ustav Socijalističke Republike Srbije može pisati samo ova radnička klasa! - dodao je Milun, a iz mase se čulo: ,,Tako je!”, ,,Kruniću, brani se!”, ,,Jedan ustav!”, ,,Dolje, izdajice!”
Potom je za govornicu izašao Milovan Šogorov, predsjednik Predsjedništva Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine, ali je već njegovo pojavljivanje izazvalo buru negodovanja, a njegove riječi pokušaja pravdanja stavova vojvođanskog rukovodstva se nisu uopće čule. Jezgro je uz zviždanje i urlikanje okrenulo leđa Šogorovu, što je među ostalim sudionicima mitinga izazvalo smijeh i poneki pljesak.
Potom su predsjednik Radničkog saveta ,,Jugoalata” i predsjednik partijske organizacije ,,Jugodenta” govorili slično kao i njihovi prethodnici, a onda je, uz gromoglasni pljesak, izašao za govornicu predsjednik Skupštine općine Bačka Palanka Radovan Pankov.
„Na mitingu u Bačkoj Palanci ja sam rekao samo ono što ste vi tražili od mene. Bilo je pitanje da se traži odgovornost za one koji su nas doveli u ovakvo stanje! Zato sam prozvao Krunića, Stojšića i ostale. Za Krunića nije potrebno obrazlagati zašto sam ga prozvao, a Stojšića sam prozvao zbog njegovoga govora na zatvorenoj sjednici Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine. I umjesto da Pokrajinski komitet podrži naše stavove izrečene na mitingu u Bačkoj Palanci prije tri dana, oni reagiraju ovako! Pridružujem se prethodnicima u zahtjevu za smjenjivanje cjelokupnoga rukovodstva Vojvodine!“, rekao je Pankov, a u gomili su razlijegali zvižduci i povici pri svakom spomenu bilo koga i bilo čega iz vojvođanskoga političkog vrha.
Poslije Pankova, teatralno, i uz najveći pljesak dotad, za govornicu je stao Mihalj Kertes.
- Zamjerio sam im se jer sam u Bačkoj Palanci napadao funkcionare, ali ja želim odgovarati pred vama, a ne pred njima! - urlao je on. - I ponovit ću ovdje što sam već rekao u Palanci! Smole je dopustio da se prvoga maja održi kongres homoseksualaca, a nije htio primiti Kosovce! Vrhovec kaže da nije ni trebao Drugi svjetski rat, a Lončar kaže da su propagandne metode koje se primjenjuju u Srbiji ispod razine! Silvija Žugić-Rijavec plače nad sudbinom Albanaca, a Stojšić je znao da su izbori u Vojvodini falsificirani! Pokrajinsko rukovodstvo mora otići jer nije pomoglo Srbiji na Kosovu! Odgovoran je i Sinan Hasani što mu se u bazi događa genocid!
Napetost u masi je rasla, a sve je dostiglo kulminaciju kada je zatražena ostavka Predsjedništva Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine u roku od jednoga sata.
- Ako se ovom našem zahtjevu ne udovolji, ići ćemo pred zgradu Pokrajinskoga komiteta! - glasio je zaključak mitinga, a bila su dva sata i četrdeset i pet minuta poslijepodne.
Vojvođansko rukovodstvo nije dalo ostavku u tome roku, pa ni do ranih jutarnjih sati sutradan. Prava ,,jogurt revolucija”, na granici incidenta i pogibije, zbivala se pred Pokrajinskim komitetom, gdje se pjevalo ,,Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala...”, ,,Slobo, Slobo, naše rosno cvijeće, cijeli narod za tobom se kreće...”, igralo se kozaračko kolo, a na zgradu Pokrajinskog komiteta bacao se jogurt u tetrapaku, donesen mitingašima za osvježenje.
Nekoliko tisuća egzaltiranih nacionalista bilo je spremno na krv. Među njima su se vidjele i poznate osobe poput ostarjele pjevačice Olivere Katarine, a pored političkih rukovodilaca Novog Sada bio je tu i pisac Pero Zubac.
Marko nije išao na to mjesto i nije htio nazočiti ovom početku kraja njegove lijepe Vojvodine.
HRTKOVCI
U pitomoj ravnici južnog Srijema,
na obali bistre, mirne i široke Save,
lijepo, veliko ušoreno selo drijema,
između slatkih snova i grube jave.
Od prvih pijetlova i osvita rane zore,
do zalaska sunca i večernjeg znaka,
dlanova grubih, k'o od hrastove kore,
vrijedno rade ruke hrtkovačkih težaka.
A nedjeljom, praznikom, za Petrovo,
na Božić, Uskrs ili Sveta Tri Kralja,
raskošno, k'o varoš izgleda selo ovo,
vrijeme je za slavu, odmoriti se valja.
Crkva je tad puna ljudi, žena i djece,
u zahvalnost za kruh, vino i zdravlje,
zaboraviti nikad nećemo naše svece,
Isusa mučenika i Svevišnjeg slavlje.
Kao ni na to da smo plemeniti Hrvati,
bez obzira na prijetnje razne i progone,
i da ćemo se tim imenom vječno zvati,
dok nam srce kuca i naša zvona zvone.