Na portalu Neispričane priče (www.neispricaneprice.com) otvorena je sekcija Nepodobni građani sa pričama o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom projekta Nepodobni građani, koji je realizirao Vojvođanski građanski centar, skupljene su izjave građana koji su protjerani, članova njihovih obitelji, svjedoka samih događaja, aktivista civilnog društva u Srbiji i Hrvatskoj, kao i sudska i arhivska medijska građa iz tog vremena. Vojvođanski građanski centar i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata pozivaju sve koji mogu doprinijeti da ispričamo ovu priču.
Neispričane priče su prvi korak u suočavanju sa prošlošću i očuvanju sjećanja na bitne događaje iz bliske prošlosti u kolektivnoj memoriji stanovništva kao jedan od osnovnih preduvjeta neponavljanja. Nepobitne su činjenice da su u Vojvodini, Srbiji, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme ratova, počinjena kaznena djela protiv pripadnika hrvatske zajednice, i još uvijek počinitelji nisu procesuirani. Dolazilo je do protjerivanja hrvatskog stanovništva iz Srijema, do različitih oblika fizičkih napada na pripadnike ostalih manjinskih zajednica, rezultat čega je promjena strukture stanovništva Vojvodine. Žrtve se nadaju da će jednog dana ta nepravda biti ispravljena, ali ne osvetom, nego istinom, kako se ovakva dešavanja nikada više ne bi ponavljala.
Ja sam jedan od njih
Radi se o onom što se zbilo u Srijemu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a to je priča koje se tjedna hrvatska tiskovina i ostali plaćeni Hrvati ovdje, koji bi se inače trebali baviti ovim pitanjem, sjete svake prestupne godine i to samo kada ih netko potakne iz srbijanskih građanskih udruga!
Zahvaljujući apsolutnoj šutnji Hrvata koji su ovdje plaćeni u krovnim hrvatskim institucijama (DSHV, HNV, ZKVH, NIU „Hrvatska riječ“), neki su čak godinama bili zastupnici u Skupštini Republike Srbije, prošlo je skoro dvadeset i pet godina, a da se o događajima u Srijemu ne zna skoro ništa! No, kada je u okviru Vojvođanskog građanskog Centra četvoro mladih ljudi 2008. godine pokrenulo projekt „Neispričana priča“ odjednom su se probudili uspavani dušebrižnici za hrvatski živalj u Srijemu.
Tako u navedenom članku s tribine u Osijeku čitamo izjavu Tomislava Žigmanova. On kaže „kako je šutnja uzrokom da se još uvijek o tomu malo zna, a osim javnosti u Srbiji, treba upoznati i javnost u Hrvatskoj“. Sada poslije tolikih godina sjetio se Žigmanov što treba raditi, kada su to potegli mladi ljudi srpske nacionalnosti!
No, pored te izjave, predsjednik HKPD „Jelačić“ Petar Pifat u Osijeku kaže da je bio mali u vrijeme pogroma Hrvata, a i „vojske su Novi Sad i Petrovaradin obilazile kao velika središta“ pa ne zna mnogo o tome, Jakov Ivančić je iz Petrovaradina otišao zbog šikaniranja na radnom mjestu (tko od Hrvata tada nije bio šikaniran na radnom mjestu).
Hrvatski živalj u Petrovaradinu je neosporno stradao u to vrijeme, ali ono što su doživjeli Hrtkovci, Kukujevci, Slankamen i mnoga druga hrvatska sela u Srijemu je i danas za Petrovaradince (i sve druge Hrvate ovdje i u Hrvatskoj) nepoznato zahvaljujući takvima kao što je on. Hrtkovci su u svijetu sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine, ali za njih nisu!
A akteri projekta „Neispričana priča“ uspjeli su za šest godina (razgovarati s još živim svjedocima tih događaja u Srijemu, ali još uvijek ne s onima iz Hrtkovaca!!!
Ja sam jedan od njih, gospodine Žigmanov.
Branimir Miroslav Cakić