Obilježen jedan od četiriju praznika hrvatske zajednice u Srbiji - Dan rođenja bana Josipa Jelačića. Narod koji poštuje svoje velikane, koji ne zaboravlja svoju povijest, može računati na vlastitu opstojnost i u teškim vremenima globalizacije i manjinskom položaju izvan prostora države matičnoga naroda kojemu pripada. Hrvatska zajednica u Vojvodini je tijekom povijesti iznjedrila brojne velikane koji su svojim društvenim i crkvenim djelovanjem ostavili neizbrisive tragove, dajući primjer drugima kako se svjedoči odanost hrvatskom narodu.
Svjedoci smo da vaša prava nisu ispunjena do kraja
Josip Jelačić je rođen u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine, u vrijeme kada je njegov otac Franjo bio na vrhuncu zapažene vojne karijere i kao podmaršal od 1800. godine zapovijedao krajiškom divizijom u Petrovaradinu. Istoga dana, 16. X., novorođeni Josip bio je kršten u župnoj crkvi Sv. Jurja u Petrovaradinu, koju su podigli isusovci stoljeće ranije. U maticama krštenih iste župe upisan je u godini 1801. pod rednim brojem 2, na stranici 312, a pod imenom JOSEPCHUS GEORGIUS FRANCISCUS JELLACHICH.
Hrvatska zajednica prema odluci HNV-a slavi četiri službena blagdana. Jedan od njih je i dan rođenja bana Josipa Jelačića, a proslavljen je u Petrovaradinu 17. listopada 2015. godine. Nakon svete mise u Crkvi svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu, gdje je Jelačić rođen, kulturni program koji su zajednički organizirali Hrvatsko nacionalno vijeće i Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo "Jelačić" iz Petrovaradina, održan je u amfiteatru na SPENS–u u Novom Sadu.
Prigodom proslave blagdana, dana rođenja bana Josipa Jelačića nazočnima se obratiila predstojnica državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Darija Krstičević koja je čestitala organizatorima i svoj hrvatskoj zajednici u Srbiji, što su, unatoč tome što često djeluju u složenim okolnostima, očuvali svoj hrvatski identitet, kulturu i jezik te na taj način baštine djelo bana Jelačića. „Svjedoci smo da vaša prava nisu ispunjena do kraja. Nažalost svjedoci smo i sustavnog kršenja vaših i manjinskih i ljudskih prava. Vrlo je važno zadržati staloženost, mir i dostojanstvo, ali i nepokolebljivost, istrajnost i čvrstinu. Republika Hrvatska će biti vaš snažan partner u vašim aktivnostima», rekla je predstojnica Krstičević.
Ističući kako je iz djela bana Jelačića vidljivo da je on bio beskompromisan borac za hrvatski jezik, prava i kulturu, Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća je ocijenio da ban Jelačić mora biti uzor hrvatskoj zajednici u Vojvodini i danas. «Neka nam ban Josip Jelačić svojim radom, ljubavlju prema svom hrvatskom narodu, bude poticaj da se i sami borimo i ostvarimo naša prava», rekao je dr. Bačić.
Predsjednik HKPD «Jelačić» iz Petrovaradina Petar Pifat, ocijenio je kako su današnji praznik vojvođanski Hrvati proslavili svojevrsnim poklonom banu Jelačiću, izdavanjem knjige «Ban Josip Jelačić – od Petrovaradina do Beča». Osim njegovog životopisa, knjiga govori i o tome kako su Petrovaradinci štovali djelo bana Josipa Jelačića», istaknuo je predsjednik Pifat.
Većina hrvatskih udruga u kulturi nema prostora za svoj rad
Društveni položaj Srba u Hrvatskoj mnogo je poželjniji od položaja Hrvata u Srbiji. Postoji vrlo jasna politika prema njima, izgrađene su institucije koje im pružaju određenu zaštitu, razvijene su mogućnosti sudjelovanja srpske zajednice u procesima donošenja odluka.
Za razliku od toga, u Srbiji ne postoje zaštita u institucijama naspram Hrvata. U području kulture većina hrvatskih udruga u kulturi nema prostora za svoj rad. Nije jasna ni politika financiranja njihovih aktivnosti. U Srbiji se samo tri hrvatske institucije financiraju izravno iz državnoga proračuna. To su Hrvatsko nacionalno vijeće kao samuopravno tijelo, Novinsko-izdavačka ustanova „Hrvatska riječ“ koja se financira iz proračuna autonomne pokrajine Vojvodine i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata koji se također financira iz spomenutog proračuna.
Aktivnosti svih ostalih institucija i organizacija financiraju se isključivo putem javnih natječaja, lokalnih, pokrajinskih i republičkih vlasti. Međutim, problem je u tome što u procesu donošenja odluka o visini tih sredstava ne sudjeluju predstavnici hrvatske zajednice. Za većinu udruga sredstva koja dodjeljuju lokalne samouprave i instance pokrajinske vlasti nisu dostižna, one kojima jesu, rijetko dobiju viša od pet stotina eura na godišnjoj razini, što vrlo često nije dovoljno ni za pokrivanje osnovnih institucionalnih troškova, zakupa prostora, struje, vode… .
Hrvatskim društvima kojima su oduzeti prostori (npr. Hrvatski dom u Rumi, Hrvatskog seljačkog prosvitnog doma u Tavankutu, Hrvatskog seljačkog prosvjetnog doma u Đurđinu, Pučke kasine, Hrvatskog kulturnog društva u Subotici, Hrvatskog kulturnog doma u Beregu, Seljačka sloga u Baču, Hrvatskog seljačkog prosvjetnog doma u Šebešiću, Hrvatskog doma u Kukujevcima...), i nisu vraćeni. S povratom bi dio udruga trajno rješilo prostor za rad.
S druge strane dio zgrada i prostora koji pripada srpskoj zajednici u Hrvatskoj njoj i vraćen, kao što je Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu, kuća Milutina Milankovića u Dalju,....
Hrvati u Vojvodini su u svojoj povijesti, onoj novijoj, često puta su prolazili golgote, bili su u prilici, odnosno u neprilici da pozivaju svoga najvećeg bana da ustane, budili ga jer se pokazalo da Vlada Republike Hrvatske nijemo posmatra nestanak sa povijesnog prostora.
Hrvatske novine