Hrvatski moralni kodeks

Sve je počelo negdje 14. prosinca prošle, 2014. godine, na zajedničkom sastanku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti domovine i dijaspore - HAZUD-D (Dijasporska Akademija u Baselu) i Hrvatske akademske zajednice „Kralj Tomislav“ sa sjedištem u Zagrebu, a na kojem sastanku se raspravljalo o gospodarskoj i duhovnoj obnovi Hrvatske. 

Tom prilikom je kazano da, kao institucije, nemamo mogućnosti izraditi Program gospodarskog oporavka Hrvatske, da to više spada u zadatak nadležnih tijela upravne vlasti RH, ali je postavljeno pitanje da li bi mogli izraditi Program Duhovne obnove Hrvatske i tko bi to bio u stanju napraviti i koga sve u to uključiti? Svi junaci nikom ponikoše...! Tog posla se tada prihvatio poznati hrvatski književnik i umjetnik, suradnik u našem listu g. Mile Prpa.
Spomenuto mu je nekoliko poznatih imena ljudi iz kulturne javnosti na koje se treba obratiti i koji bi mu mogli pomoći, na čemu se on ljubazno zahvalio i kazao da će on to sam napraviti. I već za dva mjeseca imalo se u rukama gotov materijal, što će činiti knjigu koja će brojiti do 230 stranica formata 21x14 cm.
Tekst Codexa ogledno je pušten na nekoliko e-mail mreža da ga je odmah moglo pročitati par tisuća ljudi u domovini i iseljeništvu. Povratne informacije bile su izvan svakog očekivanja – pljuštale su čestitke i pohvale tekstu ističući visoki kvalitet teksta kako u smislu književne vrijednosti a jednako tako i u smislu snage izrečene političke misli.
Donijet ćemo samo dva među brojim mišljenjima: „... pažljvo sam iščitao Codex i malo je reći da sam oduševljen. Nadmašili ste samoga sebe, ovo je kolosalna oda Hrvatskoj, Hrvatima, domoljublju i SLOBODI.“ (dr. Dražen Sacher, Koprivnica). Ili, „...bolje, da bolje ne može biti.“ (Mladen Pavković). Bilo je više upita gdje se knjiga može kupiti. Ali knjige nema dok se ne nađe izdavač što u ovim društvenim i gospodarskim uvjetima u našoj Hvatskoj nije lako pronaći.
U Codexu je obrađeno 190 tema na nacionalnoj razini, bilo suvremenih ili povijesnih događanja kao refleksije na sadašnjost, tekstualno neke teme obrađene su duže, neke kraće s ovakvom ili onakvom moralnom poukom. Između svake teme ubačena je jedna autorova odgovarajuća izreka (misaona krijesnica). Codex ima vrlo snažno ugrađen i duhovni karater. Knjiga nije jednoznačna, „prošetala“ je kroz brojne znanstvene oblasti i discipline, što joj daje karakter polivalentnosti. Donosimo nekoliko segmenata iz Codexa:

IMAMO HRVATSKU!

Zato! - Jedinstvo cjelokupnog hrvatskog nacionalnog korpusa svima treba biti Alfa i Omega, u svakom postupanju, u svakom napisu, u svakoj privatno i javno izgovorenoj ili pisanoj riječi. To je najviši zakon kojeg svaki Hrvat i svaki hrvatski državljanin bezuvjetno mora poštivati.

Proslov
Skoro četvrt stoljeća hrvatske nacionalne slobode i nezavisnosti, nedvojbeno je izbacilo na površinu činjenicu da Hrvatsku nije bilo moguće gospodarski i materijalno obnoviti i dovesti je na stupanj razvijenosti barem na prosjek država unutar EU. Glavni uzročnik toga je, što s gospodarskom obnovom nije paralelno išla i njena duhovna obnova, zbog čega je bilo moguće da na vlast u Hrvatskoj dolaze političke garniture kojima Hrvatska nije bila nikakva svetinja, već samo plodan objekt za izvlačenje vlastite osobne koristi i vlastitih političkih ambicija koje nisu korespondirale s interesima hrvatskog naroda i njegove države.
Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990. g.) stvorilo je, osim velikog teritorijalnog oskvrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperitetnu budućnost, pa se slijedom toga ukazuje nužna potreba za izradu Programa duhovne obnove Hrvatske. Ali ne samo obnove, već i duhovne nadogradnje koja uključuje suvremene tokove prouzročene novim tehnologijama i novim stilom i modalitetom života domovinske i iseljene Hrvatske.
Slijedom takvog zatečenog stanja koje je trajalo dugih 888 godina sve do 1990. g. kao godine ponovnog početka i obnove hrvatske državne samostalnosti i nezavisnosti, umjesto da vlada duh pobjedništva nakon uspješnog Domovinskog obrambenog rata, u hrvatskom narodu zavladao je kao oblik ponašanja – mentalitet žrtve, umjesto ponosa vlada potištenost i beznađe. Stoga cilj ovog Programa duhovne obnove i nadogradnje je izvršiti temeljiti zaokret i u narodu probuditi novi mentalitet i duhovni svjetonazor - viktoriološkog (pobjedničkog) a ne više viktimološkog (žrtvenog) ponašanja.
Duh pobjedništva, a ne duh žrtve! Ponašajmo se viktoriološki, a ne viktimološki! Duh optimizma stvara nove vrijednosti, a duh pesimizma razara i one postojeće. Hvatskoj, njenom narodu i cjelokuponom hrvatskom nacionalnom korpusu u Domovini i svijetu potreban je snažan duhovni zaokret, potreban je na svakom koraku spiritus movens – kao pokretač, a ne kao duh beznađa, pesimizma i pasivnosti.
Upravo stoga Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Domovine i Dijaspore (HAZUD–D) sa sjedištem u Baselu i Hrvatska akademska zajednica „Kralj Tomislav“ sa sjedištem u Zagrebu, utvrđuju sljedeće:

Smjernice za prilog

PROGRAMU DUHOVNE OBNOVE HRVATSKE

Donosimo na preskokice nekoliko dijelova Codexa:
Papa Agaton i Hrvati - Za pape Agatona (678.‑681.) pokršteni Hrvati sklapaju ugovor s Papom da nikad neće provaljivati u tuđe zemlje, a papa Agaton blagoslivlje Hrvate i obećaje im da će se Petrov nasljednik boriti za njih i biti im od pomoći ako i jedan drugi narod provali na hrvatsko tlo.
Ovaj zavjet kojeg pokršteni Hrvati prihvatiše u sklopljenom ugovoru s Papom poštivali su sve do dan danas. To znači da Hrvati nikada u svojoj povijesti samostalno, pod svojim barjakom, nisu napadali druge narode i otimali im blaga i zemlju. Taj zavjet je bio visoki moralni čin, a u Hrvate trebali bi se ugledati i drugi narodi. To je bio zavjet dat Bogu, jer s druge strane papa Agaton obvezuje sve svoje nasljednike na sv. Stolici da pomognu Hrvatima ako netko provali u njihovu zemlju. Petrovi nasljednici, iza pape Agatona, višekratno su se zalagali za pomoć napadnutim Hrvatima, a posebno sv. otac Ivan Pavao Drugi koji je dao velik obol u pomoći Hrvatima za vrijeme Domovinskog obrambenog rata.
Iz ovog se izvodi zaključak da je Bog putem Petrova nasljednika dao Hrvatima zadaću – nikada ne napadati druge narode i otimati im zemlju. To je bio zavjet kojeg, koliko je poznato, niti jedan drugi narod nije dao sv. Stolici i spada u duhovne i moralne vrijednosti našeg naroda s kojim se ponosimo. To je naša itekako snažna duhovna i moralna povijesna baština koju trebaju respektirati i drugi narodi.

+++

Povijest je grotlo koje nepovratno guta sve kreatore događaja. Povijest je radost pobjednika i tuga poraženih.

+++

U gradu Vukovaru izgraditi Park hrvatske glagoljice i Spomenik majkama hrvatskih mučenika. - Slova hrvatske glagoljice imaju svoju umjetničku arhitekturu i djeluju kao umjetnička djela, i bilo bi vrlo interesantno da se svako slovo napravi kao kip od kamena u visini od cca tri metra i da se slože u krug tako da se stiče dojam da se radi o novom Stonehengeu koji bi osim edukativnog karaktera, postao i turistička atrakcija. U središtu tog kamenog glagoljičkog prstena postaviti Spomenik majkama hrvatskih mučenika u liku Vukovarske majke Kate Šoljić, gdje bi se mogli polagati i državnički vijenci kod posjete nekog državnika Vukovaru i sl.

+++

Ne dopustimo da usahne vrelo hrvatskog života. - A nas, Hrvata, svakim danom je sve manje. Ne samo da nestajemo prirodnim odlaskom, nego problem je što ne uviremo. Vrelo hrvatskog života sve više sahne kao vrelo vode na jari.
Svake godine u desecima tisuća trgaju se pupoljci života još nerođene djece u utrobama naši mladih majki, koje ne žele djecu, ne žele novi život ili nemaju uvjete za rađanje. Život u Hrvatsku uvire na kapaljke, a život iz nje odlazi u mlazu.
Kamo srljaš moja i naša, ti, Lijepa naša? Zašto si krenula putem nestanka, putem beznađa...? Zar među svojim sinovima nemaš nikoga tko će kriknuti, tko će viknuti da se sve zaori – Ne dajmo svoju Zemlju, ne dajmo svome narodu izumrijeti. Kad ćemo doživjeti obrat, kad ćemo čuti krik smrti, a prestati jednom slušati krik života? – (Krik! I krik opet! I krik potom! I tri puta krik Smrti pred Životom. I od jeke toga krika, širila se potom – želja za životom!)
Koliko duša je prije samog rođenja, abortusom, vraćeno Bogu. A Bog je želio da nam budu naša djeca, naša braća i sestre. Bog ih je želio pogostiti životom kao najvećim misterijem. A nigdje želje za životom, za novim životom, za novom radošću, za novom ljubavlju, i umjesto našeg glasa zahvale Bogu za novi i novi život, za smijeh i radost i dječji plač - mi mu zalupimo vratima. Ne damo tom novom životu, da uđe u život!
Ne damo tom novom životu da uđe u našu Hrvatsku, jer njihov put prolazi kroz naša srca. A tu nema dobrodošlice. Ulaz života u naša srca postaje sve uži i uži, a time i Uvir života u našu Hrvatsku.

PJESMA NEROĐENE DJEVOJČICE

Kad se moja duša razigrala,
htjela doselit na zemni svijet.
Bog mi reče - Ali to nije šala
tamo nije samo radost, cvijet!

I djevojku krasnu, plahu ko srnu
da mi majka bude, nju mi daje.
Njenim srcem moje se ogrnu,
želja za životom kao duga sjaje.

Htjela sam imati kosicu plavu
i modre oči kao boja mora.
Vijenac ivančica stavit na glavu
s majkom šetat šumarcima gora.

Htjela sam dječju radost, veselje,
igru, da me svud roditelji grle.
Oh, imala sam bezbrojne želje
voljet ljude - i srne kad hrle.

Ali još se i ne rodih, prema meni
krenula kliješta da me kvače.
Tad nerođena vratih se Bogu
i nađoh ga kako gorko plače.

(M.P.)

+++

Život se živi od začeća do smrti, kao što se bez razvitka pupoljka ne može razviti ni prekrasan cvijet u flori.

+++

Pismo hrvatskim braniteljima. Dragi hrvatski branitelji! Dok vam pišem ovo pismo, nad Hrvatskom sija sunce u svome punom sjaju, znajte da nije bilo vas, da bi taj sjaj bio znatno slabiji.
Kad pogledam u nebo, vidim nad Hrvatskom se nadvila duga sjajna, u punoj čaroliji svojih raskošnih boja, i uvijek je predstavljala dječju radost, znajte da nije bilo vas, da bi to bila duga hrvatske tuge.
Kad pušu blagi vjetri, maestrali, znajte da se uvijek sjetim vaše Oluje. Da nije bilo vaše Oluje ne bi bilo ni blagih vjetrova maestrala koja miluju lica naše dječice, već bi se čuo razorni huk bure, mećave, leda i svega što nas razara i ubija.
Kad gledam vrhove Velebita i Dinare, znajte da su to postale svete hrvatske planine poput svetosti Sinaja i Ararata, samo zbog toga što ste ih vi učinili svetima braneći ih i u snijegu i ledu, po hladnim burama, pod lednim kišama, po jari sunca, u društvu poskoka, riđovki, otrovnih pauka i gladnih medvjeda i vukova.
Kad noću gledam zvjezdano nebo, vidim nove zvijezde se nadvile nad Hrvatsku, jer vi niste hodali maleni pod zvijezdama, pa su se poput betlehemske zvijezde, skupile da vide tko su to tako odvažni heroji.
Kad gledam zalaz sunca, i bakarno nebo što ga taj zalaz stvara, a čini mi se da je još crveniji zbog toga što ste prolili svoju krv braneći i Vukovar i Drubrovnik, Osijek, Kupres, Mostar...!
Kad gledam kako se rađa zora, vidim slobodu poput najljepših anđela koji se raspršiše lijepom našom domovinom.
Kad sam sjeo pod maslinu, koju smo mi uvijek držali za sveto drvo i zato njome škropimo svetom vodom, stavio sam glavu u ruke i duboko razmišljao. Bože, zašto ti, toliko dragi i toliko plemeniti ljudi dižu ruke na sebe, ubijaju sami sebe već u broju koji je zaprepašćujući – preko tri tisuće suicida?!
A kad sam ugledao tisućljetni hrast, koji je uvijek bio simbol opstojnosti, čvrstoće, snage i ja dođoh u njegovu hladovinu i sjedoh, i tad me obuze neka snaga, podiže me na noge a iz mog grla se zaori glas jačine groma da me čula cijela Domovina –
Zabranjujem vam da dižete ruke na sebe same!!!
Zabranjujem..., zabranjujem..., zabranjujem! – čula se sa svih strana gromoglasna jeka.
I tad pogledah, kraj mene stoji jedan anđeo, i reče mi - Prenesi im Božju poruku – Ako ste mogli biti heroji za cijeli narod, budite heroji i za sebe sama. Spasili ste tolike živote, a niste kukavice pa spasite i svoj vlastiti život. Na to mu odgovorih – Doista! Domovina ih treba žive a ne mrtve! (Autor Codexa)

+++

U svome ponašanju – slijedimo mentalitet pobjednika, a ne žrtve! Dakle, hrvatski narode, glavu gore, ponos gore i ponašaj se, razmišljaj i djeluj kao – pobjednik, odbaci svoje ponašanje po kojem postupaš u ulozi žrtve.
Odgajaj svoje mlade naraštaje u ponosu, dostojanstvu, slavi, a ne u potčinjenosti. Tisućama godina svoje povijesti prebrodio si mnoge Scile i Haribde znane i neznane, i pripada ti moralno pravo da se vladaš kao junak, kao dostojanstvenik, kao pobjednik.
Ne samo da si pobjednik u naravi, postao si i pobjednik u duhu i tako se vladaj, tako zbori, tako misli, tako snivaj, i - kad se probudiš vidjet ćeš i osjetiti slavu svoje Hrvatske i svog hrvatskog naroda, slavu njegovih sinova i kćeri! Slavu žrtve koju si pretvorio u Slavu novog hrvatskog Siona. Jer „Nad Hrvatskom duga sjajna odagnala mrak i tmine! Probudila se Lijepa naša, iz duge more zle sudbine, Budila te zora zlatna, cjelovima Višnji Bog..! “ I zato - Slavi, slavi, kćeri Sionska! (Hrvatska!)

+++

Samo srca puna ljubavi za našu Hrvatsku, mogu je izvesti na Božji put, na put blagostanja i njenog svekolikog prosperiteta u budućnosti.
Neka ovaj Codex, kao najljepša duhovna ogrlica, visi oko vrata Lijepe naše i neka svjetluca svim njenim budućim naraštajima.

Uredništvo