Djevojke koje su plele krunu za „Dužijancu“ nastojale su je što ljepše oplesti. Krune su svojim oblikom izgledale kao krune vladara. Ovo je bio ozbiljan početak rada sa slamom. Tako je Kata Rogić 1946. godine izradila kalež od slame a već sljedeće godine i pokaznicu (sakrament). Uz Katu Rogić pojavljuju se u Đurđinu Marija Ivković Ivandekić i Matija Dulić, u Bikovu Teza i Mara Vilov, u Žedniku sestre Ana, Teza i Đula Milodanović, u Tavankutu Marga Stipić i Anica Balažević.
To su bile salašarske djevojke koje su, nadahnute svojim talentom i maštom, u slobodno vrijeme plele slamu i predmete od same. U početku su sve radile u tri dimenzije. Narod ih je jednostavno zvao „divojke slamarke“. Potporu za svoj rad dobile su i od tadašnjeg biskupa Lajče Budanovića i svećenika u subotičkim župama gdje se slavila „Dužijanca“. Vremenom se ova umjetnost u tehnici slame razvila u bogatu djelatnost izrade raznih ukrasa pa i slika.
U svečanosti „Dužijance“ zastupljene su i slamarke sa svojim radovima i izložbama. Osniva se Likovna kolonija u Tavankutu 1961. godine koja već sljedeće godine svojim radom ulazi u sastav Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva „Matija Gubec“.
Ovoj su Koloniji pristupile i slamarke, prva Ana Milodanović. Nailaze na razumijevanje, ohrabrenje za rad kod tadašnjih čelnika društva: Stipana Šabića, Nace Zelića, Ivana Jandrića, Petra Skenderovića i drugih. One su sada na okupu. Iskustvo se razmjenjuje. Rad je organiziraniji. Posjećuju izložbe i muzeje, upoznaju se s likovnim stvaralaštvom.
Prvu sliku od slame, s nazivom „Rit“, izradila je Ana Milodanović 1962. godine. Slamarke izlaze iz anonimnosti i izlažu svoje slike s ostalim slikarima Likovne sekcije, pa i samostalno. Njihov rad izaziva pozornost publike i likovnih kritičara. Već 1965. godine izlažu u Tavankutu, Subotici, Zagrebu, Beogradu, Vinkovcima, Dubrovniku, Osijeku, Sisku, Somboru, Smederevu, Kovačici…
U Rimu je 1963. godine poklonila tijaru pape Ivana XXIII. izrađenu od slame, a 1976. Kata Rogić je darivala grb pape Pavla VI. prigodom hodočašća. Sve se to čuva u Vatikanskoj riznici. Javnost postaje sve više zainteresirana za ovu vrstu narodne umjetnosti. Od 1961. do 1970. godine mnogo je zainteresiranih prišlo slamarkama i savladalo tajnu pletenja slame i izrade slika. Prvi tečaj za rad sa slamom održan je na salašu Marije Ivković Ivandekić na Đurđinu.
Dolaskom u tavankutsku osnovnu školu nastavnica Ana Crnković, po naputku ravnatelja škole, 1977. godine podučava učenike vještini rada sa slamom i stvaranja predmeta od slame i slika. Neke od njenih učenica su postale poznatije slamarke. Ona je ujedno bila i predsjednica Likovne sekcije HKPD a „Matija Gubec“ u Tavankutu sve do 1982. godine.
Rad sa slamom ponovno oživljava od 1980. Nova imena se afirmiraju. 1986. godine HKPD „Matija Gubec“ u Tavankutu osniva „Koloniju naive u tehnici slame“ čiji saziv jednom godišnje traje sve do danas. Rad članova i gostiju odvija se u Osnovnoj školi „Matija Gubec“ u Tavankutu. Traje obično tjedan dana. Sve se završava izložbom u Tavankutu uz prigodnu svečanost.
Bezbroj slika, maketa i simbola izrađenih od slame pohranjeno je u Sjemeništu subotičke Biskupije „Paulinum“. Stalna postavka slika nalazi se u Župnom dvoru u Tavankutu pa i u Župnom dvoru na Đurđnu a nešto i po ostalim župama. U samoj đurđinskoj crkvi zidove
krase slike „Križnog puta“ izrađene od slame. To je rad umjetnice Marije Ivković Ivandekić a započet s njenom suradnicom Katom Rogić koja je umrla prije svršetka ovog pothvata.
V.I.
Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 57 strana 2