Nedavni blog postovi
Žiri koji je ove godine odlučivao o najboljoj priči Preprekove jeseni radio je u sastavu: velečasni Marko Kljajić, književnik, Ana Marija Kaluđerović, voditeljica Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada i dr Dragana V. Todoreskov, književna kritičarka iz Novog Sada i urednica zbornika Preprekovo proljeće i Preprekova jesen. U uži izbor žiri je uvrstio tri pripovijetke, i to: Mara se pokliznula na život Vesne Andrejić Mišković iz Slavonskog Broda, Čarolija Nade Vukašinović iz Zagreba i Prava žena Marice Žanetić Malenice iz Splita.
Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.
Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.
Mrtvi ne ustaju. Ali mi vjerujemo da nas čuju! Stoga i našeg književnika i odvjetnika pitamo o koji se grumen zemlje spotaknula pravda? Zašto nas nitko nije zaštitio? Zašto nisu zaustavljeni oni koji su nas tjerali iz naših kuća?
Društveni mediji promijenili su način na koji ljudi komuniciraju.
Možemo sada ostati u stalnom kontaktu sa stotinama,ili tisućama ljudi, znamo da osobno možemo imati do pet tisuća takozvanih prijatelja, čak i onih koje rijetko vidimo osobno. Imati nekoliko tisuća prijatelja zar nije PRIVID?
Radilo se o tom da je Igor bijo zaluđen, da se Šanjika sve izdogovaro sa Klarom i Benom i da su oni Igora ustvari prodali Šanjiki
Dico naša svatite jedno sad dok ste mladi, valja učit škule al valja se laćat i žuljača i motike to se nemož i nesmi zaboravit!
Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.
Piše: Marina Klara Gerbicz
Ostanimo anđeli. A ako to još nismo, onda postanimo, jer se od nas to i traži. Traži se da budemo savršeni i sveti. Traži se da živimo po Božjem, da ne griješimo i da budemo dobri jedni prema drugima
Piše: s. Augustina Barišić
To je jedan od Božjih darova, jer strah Božji je početak mudrosti! Mudri i budni budimo kako bismo svjesno išli ususret misteriju i punini života!
Premda su uslijedili burni događaji –ubistvo Stjepana Radića u Skupštini u Beogradu i zatim kraljev apsolutizam kroz Manifest i oktroirani ustav, uz promjenu imena države i njezinu podjelu na banovine, sve gore i gore po Hrvate – u Hrtkovcima je vladalo neko zatišje. Većinsko katoličko pučanstvo, osobito Hrvati, ponašalo se u prvome redu onako kako se ponašao njihov pastir.
Podastiremo kao dokument za buduće generacije, za sjećanje i OPOMENU svima koji bi se još jedanput usudili potpisati pod ove svete riječi naše povijesti – po kojima je autorica, naša Ljubica Kolarić-Dumić na prijedlog Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata – napisala tekst svečane pjesme, himne protjeranih Hrvata. Himna je praizvedena na svečanom koncertu u prepunoj dvorani LISINSKI u Zagrebu prigodom tužnog, ali svečanog obilježavanja dvadesete obljetnice našeg protjerivanja iz zavičaja.
Zeleni dolovi sa palčinjakom , iz sride digod se čuo žablji orkestar dok je bilouška ona vraška zmijurina vodena plivala kroz kanal a samo joj glava virila iz vode.
Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.
Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.
Oni koji su se željeli suočiti sa svojim traumama, separacijskim strahovima, svojim osjećajima manje vrijednost, neprihvaćenosti…postali su ljudi, ne samo uspješni u karijerama, nego i emocionalno zreli
Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.
Tin Ujević (1891. 1955.)
Piše: Tomislav Mačković
Triba ić u korak sa vrimenom al nikad al baš nikad i ni za kake novce ni za blaga netriba i nesmi se prodat svoj identitet, kultura , tradicija i običaji
Piše: Marina Klara Gerbicz
Propovijedao je dugo, ozdravljao, činio razna čudesa, uskrsavao, plakao, bio žalostan. Bio je i ismijan, ogovaran, izdan i ostavljen od svojih najvjernijih prijatelja, bio je i usamljen. Molio je, postio, ponio sve naše grijehe, pobijedio zlo te ponovo Oživio
Piše: s. Augustina Barišić
Da nam da milost da uvijek možemo učiniti prave veze između glave, srca i utrobe te da nas obdari pravim raspoloženjem i hrabrošću da ulazimo kroz vrata koja nam se uvijek otvaraju prema životu