Kolumne

Svi sveti su. Vraćam se navečer kući i prolazimo kraj groblja. Noć je. Groblje svijetli tisućama svijeća. Prizor je prekrasan. Pokazujem svojem trogodišnjem sinu prema groblju da vidi kako lijepo svijetli. Istog trena on poviče: „Tata, to je Božić!“ Ostao sam, malo je reći, iznenađen. Zapravo, „izbacio me iz takta“, kako bi se kolokvijalno moglo reći, jer nikako nisam očekivao takav njegov zaključak koji je sve samo ne pogrešan. Upravo suprotno, odgovor mu je u maniri najvećih mudraca i teologa. 

„U pravu si“, rekao sam mu, „ovo je uistinu Božić. Ljudski Božić!“ 

Revitalizirati život, ne znači ponovno odrediti njegove forme, nego probuditi osjećaj za svrhu njegova postojanja, obraniti njegovo značenje pred novim potrebama i stvarnostima, bio on filozofske ili institucionalne naravi. Jer, svijet koji se oko nas mijenja, mijenja i nas. Nemamo više privilegij da ostanemo na istom mjestu. Ono što je važno jest da čovjek u životu postane ono za što je određen.     

Eto, ja se danas nabiciglovo borme. Sam sebi čestitam što sam izabro baš biciglu za ić u varoš! 

Da ste samo vidli, čeljadi, te gužve i te zamumuljancije! Ta to skroz nije normalno. Oma ode u Crvenim selu nastavili opravljat put što ga pravidu još od litos, pa metnedu nike priprike, pa nika svitla što se palidu i gasidu kako ko oće, kugod da imade jedan što pritiska puceta i počesto se zbuni, pa triba čekat. Svit u limuzinama bisan i trumbete samo trubidu. Sve me uši bole.   

Branimir Miroslav Tomlekin je pored zbirke poezije i nekoliko knjiga sa povijesnim i ratnim temama napisao i četiri humoristično satirične knjige od kojih ćemo priče iz jedne od njih, od ovog broja Hrvatskih novina, objavljivati u nastavcima.

U pitanju je knjiga sa naslovom „Slatko kod Dunje“ u izdanju BISTRICA, Novi Sad. Kroz priče u ovoj knjizi, kako je napisao njen urednik književnik Ivan Balenović, „defiluju plastično i zanimljivo opisani likovi školskih drugara i drugarica, stanodavaca, cimera i cimerki i nezaobilaznih profesora i profesorki (od kojih nijedno nije bez adekvatno duhovitog nadimka), a tu su i neizostavni ljubavni jadi, ekskurzije, školske sekcije, matura... Priče duhovito i satirički odražavaju društvene, političke i kulturne prilike iz vremena u kojem se događaju, a to su kasne pedesete i rane šestdesete godine prošlog veka“.   

Slatko od dunje

II priča iz I poglavlja "Udaranje flekica"

Bicikl sam dobio na poklon kada sam položio malu maturu, odnosno kada sam „malo maturirao“ – kako su svi u selu govorili za nas koji smo završili osmi razred osnovne škole a da malu maturu nismo polagali jer je tada, kako smo videli, državna prosvetna komisija bila neodlučna u vezi s polaganjem male mature, pa je Centralni komitet u zadnji čas presekao stvar tako da te godine moja generacija nije polagala malu maturu.    

Znam Grade Sveti sve tvoje tajne, Znam Majku si zvao, A Otac ti ususret stigao 

Nije me mazio kao mnoštvo koje poznajem, i nije mi davao ruku da ustanem kada bih pala...nije mi pravio društvo u samoći, bio uz mene dok sam bolovala...nije me primio pod svoj topli kaput da me zaštiti i skloni od hladnoće koja je prodirala u srce i dušu...nije...Bezosjećajno i drsko, uzeo mi je najljepše godine, mladost...natjerao me da se borim sa vjetrenjačama i da bosa hodam putevima koji su za mnoge neizdrživi i tvrdi čak i u cipelama...Većina mojih prijatelja i onih koji me poznaju, često mi upute pitanje: Od kud ti snaga? Od čega si? Neznam. Odgovorim svaki put, i sama se to pitam ponekad...  

Prolazila je i vukla se sumorna 1971. godina. Za Miroslava je to bila dosadna godina. Nije htio da se ženi prije vojske. Imao je djevojku Nadu koja mu je priređivala ljubomorne scene. „Hoću da se zabavljam i izlazim sa tobom Nado, pa kada ću, pa imam samo 22 godine.“  „Znam ja tebe!“ vrištala je Nada. „Zašto me ne vjenčaš?“

Došla je i 1972. pa i 1973. godina. Miroslav je završio Ekonomski fakultet u Subotici i stekao zvanje diplomiranog ekonomiste. Odnio je prepis diplome tajnici Anđi i dobio povišicu 20 %. Sada je mogao majci dati nešto više novaca. Kupio je hladnjak i kuhinjski namještaj.  

Potrebno je voditi računa o vrsti hrane, učestalosti uzimanja obroka, kontroli tjelesne težine, te fizičkom radu, kretanju, odnosno tjelovježbi. 

Pri zajedničkom konzumiranju hrane, ima se priliku njegovati unutarobiteljske i prijateljske odnose.

Pojedini sastojci hrane ulaze u naše stanice, imaju najbliskiji odnos s našim tijelom, pa čak možemo reći da neki elementi nakon prerade i metabolizma postaju dio toga tijela.   

U svemu Ga možemo prepoznati, kao recimo u prelijepoj prirodi, u čovjeku koji diše, u vjetru koji huči, ptici koja leti, travi koja raste, cvjetu koji cvjeta, plodu koji niče, vodi koja teče, snijegu koji pada   

Pisala sam već o tome. Nikad nije dovoljno. 

Žene vole. Jako. I daju sebe. Cijelu. 

Obitelji, prijateljima, neke i slučajnim likovima. 

Jer žene su takve. Upravljaju emocijama. 

Novcima. opraštanjima.

Nije im lako. Nije lako čekati noću, imati razumijevanja za sve, odgajati djecu.

Biti majka. S muškarcima ili bez.

Jer oni obično bježe kad im prijeti odgovornost. Ili kad im je teško, ili kad imaju problema, ili....

Sve to one moraju shvatiti.  

Mlade ljude treba što više educirati o štetnosti cigareta za njihovo zdravlje. Kroz medije i tiskovine vršiti pritisak na što jaču prevenciju u borbi protiv te bolesti. Mladima omogućiti da se sami organiziraju i zabavljaju na zdrav i prihvatljiv način

Cigarete, konzumiraju se pušenjem duhana u obliku cigareta sa filterom i bez filterea. Može se konzumirati i žvakanjem duhana te ušmrkavanjem ( burmut i sitno sjeckani duhan). Duhan kao glavni sastojak cigareta sadrži otrovne alkaloide kao što je nikotin . Prilikom pušenja se stvara i katran, nerazrijeđeni beznikotinski kondenzat dima. Pušenje je navika iz koje se kroz duži vremenski period stvara  ovisnost.

Koji je glavni razlog da smo postali poput robova, da kraj svih mogućih stvarnosti koju nam je donio tehnološki razvoj nismo sposobni smijati se, radovati se poput djeteta?

Neku večer pokušavajući uspavati sina koji nije htio zaspati, iako su mu se vjeđe sklapale od umora, listam programe na televiziji, koju rijetko gledam. Zastao sam na prvom programu slovenske televizije. Prikazuju film Kavlež Ifla (izvorni naslov ROALD DAHL'S ESIO TROT), o dvoje sredovječnih ljudi koji pokušavaju osvojiti srce jedno drugoga. Poznati glumci (Dustin Hoffman i Judi Dench), fenomenalna gluma, priča bajkovita, pregršt poetskih slika i što me posebno fascinaniralo – gledajući film mogao sam osjetiti ne samo zvukove, vidjeti slike, nego i osjetiti mirise. Rijetko mi se to dogodi a odgledao sam stotine filmova.

Branko ivković je napisao scenarij za kazališnu predstavu pisanu na bunjevačkoj ikavici "Komšinicina plećkanja. Ovdje možete pročitati tekst prvog čina. 

Zašto Rusija koja kulturno, duhovno, povijesno pripada Europi nije dio Europske Unije, ili bar u tijesnoj povezanosti s Unijom? Znam, smiješno pitanje. Za mene nije. Nešto se teškoga sprema! - bila mi je prva pomisao kad je objavljeno da će se sastati papa Franjo i patrijarh Kiril. To nešto mogla bi biti eskalacija sukoba u Siriji koji bi, ukoliko Turska vojskom uđe u Siriju, zakotrljao kotač povijesti prema ratu do istrebljenja. Ili mi, ili oni – kako to voli ponavljati predsjednik SDP a Zoran Milanović. Je li taj susret posljednji krik mira? Posreduje li papa Franjo poput svetog pape Ivana XXIII. za svjetski mir? Sasvim sigurno da posreduje. Uostalom to je i glavnina poruka u deklaraciji koju su zajednički potpisali on i patrijarh Kiril. 

Najjače oružje protiv zla je ljubav. Ljubiti svoje neprijatelje ne znači opet biti slijepa ovca za klanje koja bespomoćno stoji pomirena sa svojom sudbinom. Naprotiv to znači snažno, ustrajno i trajno djelovanje oružjem čije sile lome sve okove

U svijetu prepunom nepovjerenja, sukoba, laži potrebno je napraviti radikalan zaokret. Naravno, svaka radikalnost zahtijeva svoje žrtve.

Dan je sumoran, kiša ne prestaje natapatižudnu zemlju

i usamljenost se širiljudskm mislima.Skoro da nikog ne

interesuje šta se sad nebom zbiva, trenutak je pretežak

duši.

Poštovani čitatelji, dobrodošli u naš i Vaš forum i na Web-siteu „Hrvatske novine vijesti“. Otvorili smo  u sadržaju Forum na http://www.hnl.org.rs/nova/forum/index iz razloga što želimo da sa Vama razmijenimo mišljene.!Ovdje možete raspravljati  o Hrvatima u Srbiji (njihovom požaju), djelovanju udruga sa hrvatskom nacionalnom odrednico. Predstavite Vašu udrugi, prenesite iskustvo. Želite li podijeliti neko mišljenje? Ne sramite se i pošaljite nam poruku.

Javite nam se jer želimo da napravimo naš Web-site što boljim za naše goste i članove.

Poštovani čitatelji, mjesečnik „Hrvatske novine“, Web-site „Hrvatske novine vijesti“ objavljuje kolumne  u sadržaju „Naši kolumnisti“ na http://www.hnl.org.rs/nova/nasi-kolumnisti. 

Pozivamo blogere, pisce, sve one koji se izražavaju kroz pisanje, imaju istraživački duh i svoj stav. Na Web siteu Hrvatske novine iz Subotice možete da dobijete svoju kolumnu ili da pišete blog u sadržaju „Naši kolumnisti“.

Tekstovi o poštivanju života, zdravlja, moralnih, bračnih i obiteljskih vrijednosti

Nije potrebno završiti duga medicinska školovanja da bi se shvatilo kako je upravo grijeh vrlo česti uzrok gubitka ljudskog zdravlja, a često i njegovog života. Nekidan sam sreo ginekologa koji mi kaže kako je zajedno s kirurgom tri sata operirao ženu u čijoj je maternici bila plastika u obliku zmije, omotana žicom, koja se zove spirala. Izvadili su joj iz trubuha litru i pol gnoja. Od silnih priraslica nisu znali što je crijevo a što mokraćni mjehur. Nakon operacije, kirurg mu je rekao: „Ugradnja spirale je zločin!“ Ovo je samo jedan od brojnih slučajeva o kojima su mi govorili ginekolozi u raznim gradovima. Mnoge takve žene u teškom stanju dovoze i na kirurgiju, jer se nekada u prvom trenutku, dok se na operaciji ne otvori trbuh, i ne zna o čemu se zapravo radi.