Kolumne

Piše: Mladen Šimić

To ubojstvo se dogodilo kada je Odjel za teška kaznena djela bio u gužvi i nedostatku vremena. Šef Milan je htio da to ubojstvo malo pričeka.  Miroslav se javio dobrovoljno da radi na tom ubojstvu pored još dva na kojima je radio. Milan je nevoljno pristao jer nije imao dovoljno inspektora - detektiva. Mislio je da ako netko radi na tri ubojstva da je to površan rad. Miroslav nije tako mislio. Istraga ide svojim tijekom i može se raditi na tri slučaja. Znao je to iz iskustva. Jedan slučaj dođe iznenada u prvi plan pa se pojave nove činjenice u vezi drugog slučaja. Treći slučaj drijema u pozadini pa se iznenada razriješi kada to nitko nije očekivao.    

Prijemni ispit

VI priča iz I poglavlja 

Preko leta je nabrzaka formirana nova prosvetna komisija. Naravno, opet po ključu. Ova je imala upola lakši zadatak spram one koja je proletos odlučivala da li će se ili neće polagati mala matura posle osnovnog osmogodišnjeg obrazovanja i da li će se ili neće polagati prijemni ispit pre upisa u srednje škole, odnosno, ostalo joj je jedino da odluči da li će se ili neće polagati prijemni ispit za upis u srednje škole.        

Mili moji, ovoga puta pokušajmo dati sve od sebe da se promijenimo na bolje, da se obratimo, očistimo, posvetimo, pokajemo i ispovjedimo, činimo dobra djela i živimo u miru izmireni sa sobom i drugima        

Priredila: Daliborka Skenderović: Ne treba ništa raditi, da biste bili slobodni. Ne treba prolazite ispitivanja. Ne treba nikome da se klanjate. Ne treba imati gurue. Potrebno je samo otpustiti. Sve ispustite.

Treba imati stav koji se izražava ovako: "Nije me briga.". Ali ne u sarkastičnom i arogantnom maniru, već s ljubavlju.

Piše: sestra Augustina Barišić, :Ponudit ću rješenje. Nad ovom činjenicom moj odgovor je: treba tražiti i moliti dozvolu da smijemo postojati. Jer, ako smo svjesni svoga postojanja tada bez straha hrabro idemo na unutarnje putovanje prema Bogu, ljudima i svojoj duši                

Netko je rekao da je čovjek ono u što vjeruje, a vjera ovisi o slici Boga koju svatko u sebi nosi i prezentira. Prava slika Boga pomaže mi da zauzmem pravi odnos prema čovjeku i Bogu te da u Bogu nađem sigurnost i mir.        

Piše: Svjetlaana Grujić:Jesu. Teško ih prepoznajemo, Ne osjetimo njihov lepet krila...Ili da budem konkretnija: Toliko se borimo sa zlom, zlobom, zavišću, samurajskim potezom mača koji na kraju uvijek završi u našoj utrobi,       

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić :Otac nam je stalno nešto branio, a mene je baš to najviše privlačilo. Bakine opomene nisam slušala. Uzalud mi je govorila što će uslijediti padnem li u blato ili počnem plakati, jer ne mogu sići s malo više grane neke voćke. Što sam se oca više bojala, pravila bih sve veće grješke, uporno krivo radila ili išla tamo gdje nisam smjela. U penjanju na stabla, preskakanju ograda ili jarka punog blatne vode, nisam bila spretna poput moje sestre, ali kao da sam oca izazivala tražeći novu kaznu. No, zašto mi je svakoga proljeća bez prigovora dopuštao da se nauživam zelenih amula, za mene je zauvijek ostala velika tajna. Dok je živio, nisam ga  pitala, a sada je kasno za sve odgovore i dobre savjete koje sam od njega mogla dobiti.        

Piše: s. Augustina Barišić

Ne plašimo se ići za njim jer on nas nikada ne ostavlja same! Otac nikada nije mimo nas!   

Piše: Branko Ivković

Gledim ja tako ode na srid avlije čeljadi moja u ovog mog pulina Roku, kako je on čestit ker, onaj pravi, kadgodašnji, kad vidi kokoš sav se unezviri kako bi je prolondžovo po avliji, doduše voli pojist jaja kad ode u guvno al sve mu oprošteno. Nikad nije bijo pakosan jal ne daj bože lakum, a kandar nije ni politički oprediljen, kad utekne na sokak u vrime izbora svedno mu čiji je plakat na banderi, on kraj svake bandere digne nogu.     

Piše: Dipl. ing. Goran Suručić Legenda 

Kao pjesnik uvijek ću pisati i glasati samo za ono najljepše osjećanje zvano „ljubav“    

Piše: Svjetlana Grujić

I onda se zgrozimo količinom nasilja, A, nje više nema. Niti će je ikada biti

Piše: Ksenija Vitejić

Postoji li išta ljepše od sunca?        

Piše: Daliborka Skenderović: Kažu da svaki dan trebamo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi kalcijuma. Takođe i narandžu zbog vitamina C! I obavezno popiti jednu šolju zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi!   

Piše: Branimir Miroslav Tomlekin: IV priča iz I poglavlja knjige „Slatko kod Dunje“Na ovom, zalijepljenom sovjetskom muškom biciklu, odnosno na njegovoj jakoj štangli, mogao sam voziti i svog najdebljeg druga. Ali ja sam sanjao da na moju štanglu jednom sjedne moja prva prava i jedina ljubav, Dunja, i da je vozim na plažu na Savi.   

Piše: Siniša Božulić: Kad se u selu potrefi da se dvoje slože u braku, onda vam je to ljubav i poštovanje kako ni jedan pjesnik i pisac nije opisao niti će opisati. Otprilike tako, a i još više, su se voljeli i poštovali naši Jova i Pava. Od ranog jutra, još prije svitanja njih dvoje su po dvorištu obavljali sve paorske poslove zajedno, normalno svako svoj dio. On je hranio konje, prostirao kravama i ostale teže stvari a ona muzla, hranila kokoške, morke, ćurke i ostalu pernatu živinu. Sunce ih je obično zaticalo na zaprežnim kolima i putu k njivi koja je tog dana bila na redu za obradu. Nikad jedne riječi ni sukoba među njima. Ta kakav Romeo i Julija! Oni ništa nisu radili samo se voljeli a ovi su radili sve što treba i svaki trenutak su mogli naći razlog za divan ali ne, brajko moj, njina ljubav nije dozvoljavala da nađu razlog za kojekakve riječi, samo rad, poštovanje i ljubav. 

Piše: Dipl. ing. Goran Suručič Legenda: Može se reći da je snijeg ne samo lijep nego i koristan

U srpnju su svi tražili spas od žege i pričali o klimatskim promjenama. Spas je tržen po rijekama, morima, jezerima, u debelim šumskim planinskim gustišima, ispod usamljenog drveta na salašu, a najviše uz razne klima uređaje. Temperatura se na otvorenom podizala i do 50 stupnjeva. Nitko tada nije vjerovao da će stići polarna zima koja nam se trenutno ukazala.      

Piše: Branko Ivković

Pa dete mi lipo izdivanite čeljadi kako ste vi proveli ove svece? 

A ja se borme ne možem tušta falit. Doduše bilo je ist i pit zadosta, malkoc se obašla rodbina i išlo redovnije u crkvu, al sam cilo vrime bijo niki bolešljiv, kunjo sam kugod pile puno tekudi. Davno sam bijo u gripi, imade i desetak godina. Pa me napali zubi, oteko sam. Al jeto vratijo se, Bogu fala, a sveci prooošli kugod da nisu ni bili.   

Svi smo voljeli nogomet i taj klub koji se zvao Hajduk iz Sjenikovca. Posjeta na utakmicama je bila velika, dolazilo je muško i žensko, staro i mlado. Utakmica u nedjelju popodne na domaćem terenu je bila narodni praznik. Pred igralištem pekle su se lepinje , palačinke, krmenadle, slanina, čevapčići i janjci na žaru. Točila se meka rakija šljivovica za muškarce a za žene liker. Od bezalkoholnih pića točila se kabeza i klaker. Igralište se nalazilo između šume i bare. Nije bilo ograđeno ali nitko nije ulazio bez kupljene ulaznice. Svi su znali da se za taj novac kupuju lopte, kopačke i dresovi. Bez ulaznice su ulazili samo djeca, đaci, vojnici i umirovljenici. Nije bilo ni tribina već su gledatelji stajali pored linija bočno. Iza bližeg gola se ulazilo i tu je bio kirvaj. Iza daljeg gola nalazio se Jozin šljivik.        

Neka vam ovaj članak bude na poticaj da si posvijestite da grijeh ne smijete činiti i na taj način se udaljavati od Gospodina. Probudite se i ostanite budni, ovo je vaše vrijeme. Pobijedite!

Predragi u Kristu, Marijine kćeri i sinovi, odlučila sam da u ovom članku „progovorim“ o jednoj tabu temi koja je od velikog značaja. 

Želim vam dozvoliti da pronađete autoritet u sebi. To ne znači da to mora biti protiv vanjskih autoriteta

Poštovani čitatelju, smatram, da glavna dozvola koju na zemlji tražimo je - postojati. Nekim ljudima to kao da nije uopće dano.