Kolumne

Lip naočit momak je moj Tavankut, al ima jednu manu od drugi nametnutu. Tavankut je pun svega i mogo bi biti opština , što je davno kadgod i bijo.  

Piše: s. Augustina Barišić

Da bismo bili slobodni, oprostimo i trajno opraštajmo jedni drugima dok još možemo i imamo vremena! Gospodin je blizu!  

   Otkad znam za sebe nikad moj Tavankut nije imo ono šta su imala druga sela.  

Piše: Božica Zoko

Paun je gizdava ptica. Ptica iz Gizdavca. Što zna o nama ljudima? Mnogo – inače ne bi onako kričala. Ovako prodorno   

Piše: Ljubica Kolarić Dumić  

Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.  

Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.  

(II. priča iz poglavlja „Opet rat“)  

Žiri koji je ove godine odlučivao o najboljoj priči Preprekove jeseni radio je u sastavu: velečasni Marko Kljajić, književnik, Ana Marija Kaluđerović, voditeljica Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada i dr Dragana V. Todoreskov, književna kritičarka iz Novog Sada i urednica zbornika Preprekovo proljeće i Preprekova jesen. U uži izbor žiri je uvrstio tri pripovijetke, i to: Mara se pokliznula na život Vesne Andrejić Mišković iz Slavonskog Broda, Čarolija Nade Vukašinović iz Zagreba i Prava žena Marice Žanetić Malenice iz Splita. 

Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.   

Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.   

Mrtvi ne ustaju. Ali mi vjerujemo da nas čuju! Stoga i našeg književnika i odvjetnika pitamo o koji se grumen zemlje spotaknula pravda? Zašto nas nitko nije zaštitio? Zašto nisu zaustavljeni oni koji su nas tjerali iz naših kuća?  

Društveni mediji promijenili su način na koji ljudi komuniciraju.

Možemo sada ostati u stalnom kontaktu sa stotinama,ili tisućama ljudi, znamo da osobno možemo imati do pet tisuća takozvanih prijatelja, čak i onih koje rijetko vidimo osobno. Imati nekoliko tisuća prijatelja zar nije PRIVID?   

Radilo se o tom da je Igor bijo zaluđen, da se Šanjika sve izdogovaro sa Klarom i Benom i da su oni Igora ustvari prodali Šanjiki  

Dico naša svatite jedno sad dok ste mladi, valja učit škule al valja se laćat i žuljača i motike to se nemož i nesmi zaboravit!  

Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.   

Piše: Marina Klara Gerbicz

Ostanimo anđeli. A ako to još nismo, onda postanimo, jer se od nas to i traži. Traži se da budemo savršeni i sveti. Traži se da živimo po Božjem, da ne griješimo i da budemo dobri jedni prema drugima   

Piše: s. Augustina Barišić

To je jedan od Božjih darova, jer strah Božji je početak mudrosti! Mudri i budni budimo kako bismo svjesno išli ususret misteriju i punini života!  

Premda su uslijedili burni događaji –ubistvo Stjepana Radića u Skupštini u Beogradu i zatim kraljev apsolutizam kroz Manifest i oktroirani ustav, uz promjenu imena države i njezinu podjelu na banovine, sve gore i gore po Hrvate – u Hrtkovcima je vladalo neko zatišje. Većinsko katoličko pučanstvo, osobito Hrvati, ponašalo se u prvome redu onako kako se ponašao njihov pastir.  

Podastiremo kao dokument za buduće generacije, za sjećanje i OPOMENU svima koji bi se još jedanput usudili potpisati pod ove svete riječi naše povijesti – po kojima je autorica, naša Ljubica Kolarić-Dumić na prijedlog Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata – napisala tekst svečane pjesme, himne protjeranih Hrvata. Himna je praizvedena na svečanom koncertu u prepunoj dvorani LISINSKI u Zagrebu prigodom tužnog, ali svečanog obilježavanja dvadesete obljetnice našeg protjerivanja iz zavičaja.  

Zeleni dolovi sa palčinjakom , iz sride digod se čuo žablji orkestar dok je bilouška ona vraška zmijurina vodena plivala kroz kanal a samo joj glava virila iz vode.