Kolumne

Na prostoru Srijema, Hrvati su kroz povijest zbog čuvanja svog imena trpjeli najviše od hrvatskog naroda u cjelini. Povijesna dokumenta nam govore da je Mitrovica bila političko i kulturno središte Hrvata u istočnom dijelu Srijema. U njoj se djelovali Mitrovačka kasina (1880.), preimenovana u Hrvatsku čitaonicu (1891.) zatim Hrvatska građanska i obrtna čitaonica (1886.), a iste godine jedno od najznačajnijih mitrovačkih hrvatskih društava Hrvatsko pjevačko društvo Nada. Hrvatske čitaonice pokrenute su u Petrovaradinu, Rumi, Šidu, Kamenici, Zemunu, Novim Banovcima, Irigu, Slankamenu, Čereviću...               

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić

Niotkud došli. I nikamo ne mogu otići… Vječni uz zemlju koja ih rađa. I koja ih prihvaća umorne.             

 „Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama.” (Izreke 25,11)                    

Poznajem čoveka koji zapošljava 4.000.000 radne snage. Varate se ako mislite da je to neka velika svetska zverka, neki prepotentni vlasnik velike beskrupulozne korporacije.                

Čujem je.

Mete sokak. Metlom od metlinja. Struže po patosu izlizanom, dotrajalom metlom. Još prvač je rekla ocu da je metla dotrajala i da bi tribalo novo metlinje ’no što je jesenas isikla, a visi lipo obisito u šupe tamo di su motike, samo triba svezat i napravit novu metlu.           

Iz  humoristično-satiričnog romana „Slatko kod Dunje“, autor Branimir Miroslav Tomlekin

U sedmom razredu više nismo imali predmete osnove likovne umetnosti s crtanjem i higijenu. Inače sam smatrao da je znanje iz tih predmeta zaista nepotrebno i bilo je logično da su u višim razredima ukinuti. Ali zato smo dobili latinski jezik, filozofiju, fiziku, hemiju i predvojničku obuku, s još jednom velikom novinom – da se nastava fizike, hemije i predvojničke obuke odvija u kabinetima, u koje smo odlazili iz svojih učionica kada su po rasporedu bili ti časovi. A s ovim novinama dobili smo i nove likove u obliku profesora, odnosno profesorki.             

Neka povijesna promišljanja i pokušaj postavki nekoliko novih hipoteza Mladena Šimića

Povijest Hrvata u prvom tisućljeću nove ere                   

Hrvatske novine vam prve predstavljaju neizdanu knjigu pjesnika i umjetnika Mile Prpe iz Zagreba  ECCE HOMO (Zlatni psalmi). Knjiga je nastala 2002. g.

Knjiga se sastoji od 515 psalama, svaki psalam ima po tri strofe ili dvanaest stihova. U njima je obrađeno 460 Kristovih misli i to tako da je prvi stih,( ili najviše dva prva stiha) – Isusova misao, a autor dalje slijedi njihovo značenje.  Knjiga je napisana 2002. g. za pedeset večeri, pod visokim nadahnućem. Svi psalmi su potpuno izjednačeni po kvaliteti. Donosimo dvanaest psalama.       

Štiti i čuvaj, poštuj i voli svoj život i život osobe koja ti ide u susret. Pa, neka ti poštovani čitatelju i ova korizma bude plodonosna

Piše: Sestra Augustina Barišić               

Iz  humoristično-satiričnog romana „Slatko kod Dunje“, autor Branimir Miroslav Tomlekin         

Diplomirali prije jedne dekade i zamišljaju još socijalistički sustav društvene samouprave kako je država dužna po stjecanju parčeta papira obezbijediti neko rukovodeće radno mjesto        

Suvremene tehnologije oblikuju ljudske potrebe, preferencije i ponašanja, a mase postaju zatočenici tzv. "društvenih mreža". Dovoljno je pogledati ljude, osobito mlade, zadubljene u ekrane    

Svrha blagoslova je da kroz zajedničku molitvu i zahvalu Bogu u vlastitim domovima se izgrađuje obitelj kao kućna Crkva, a time se pridonosi i izgradnji cijele Crkve i cjelokupnog društva      

Moj otac je već prvih godina braka dobio tuberkulozu i nije bio sposoban za teške poslove. Sjećanja mi sežu u pedesete godine prošloga stoljeća i duga ljeta provedena sa njim i sa sestrom Anom četiri godine mlađom od mene.Tek smo se uselili u novu kuću nabijenu od zemlje. Samo na jednoj sobi smo imali pravi, novi prozor i vrata. U drugoj sobi su stajala dva trougla izrezana u zidu. Na njima su bila zazidana stakla nadomještajući prozore.Na vajatu je tata sam napravio vrata od nekih grubih komada drveta.                

Robert Tomšić, rođen je u Sisku 25. lipnja 1970. Do sada je objavio zbirke pjesama: 

Između pjesme i sna, Petrinja: Matica hrvatska, 2011 .Dječje oči, Sisak: Sisačka biskupija, 2014.. Predgovor za obje knjige napisao je biskup Vlado Košić.            

Kako ljubiti bližnjega svoga? Da vam iskreno priznam - p o j m a  nemam!!!Jer ako uporno budete upražnjavali iskrenu i tolerantnu ljubav (jer ona sama po sebi to i jeste...) prije ili docnije ćete navući na sebe podozrenje okoliša, a pogotovu onih koje uporno pokušavate voljeti! Zašto?

Piše: Šime Peić Tukuljac        

Piše: s. Augustina Barišić

Vjerujmo u sebe i gradimo novi svijet, bolji svijet, svijet u kojemu neće biti krize za čovjeka, posebno danas!      

Piše: prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Kada dijete percipira učionicu kao mučionicu, kada se nije pronašlo ni u jednom predmetu, kada nema interesa ili nije obuhvaćeno nijednom izvanškolskom aktivnošću, možemo očekivati novi oblici rizičnih ponašanja      

Neka povijesna promišljanja i pokušaj postavki nekoliko novih hipoteza Postoje dvije teorije o etnogenezi Hrvata, slavenska i iranska koje su suprotstavljene jedna drugoj bez razloga. Ova knjiga će pokazati da su obe značajne u etnogenezi Hrvata a na neki način je ovo pomirba ove dvije teorije. Ali najprije treba nešto reći o Arijcima, jednoj velikoj skupini naroda značajnoj za nastanak europske i svjetske civilizacije.

VI priča iz II poglavlja knjige „Slatko kod Dunje“, autora Miroslava Tomlekina

Rekli smo da je naša stanodavka i gazdarica tetka Mica dobro kuvala, uz to je hrana koju bi nam servirala bila ukusna i raznovrsna, a obroci obilni. A posle toliko zajednički provedenog vremena u toj kući, svi smo se tako odomaćili da smo zaista bili kao jedna porodica. To je najviše dolazilo do izražaja za vreme ručka, a posebno za vreme večere, kada smo skoro uvek bili svi na okupu, posle uglavnom uspešno završenog dana. I ne zna se kojim povodom i na koji način je počela šala u vezi s tom tetka Micinom hranom koje je uvek bio pun sto. Tetka Mica je inače volela da se šali, pri čemu bi se tako smejala da je to bilo zarazno prelazno i na ostale, pa su te naše večere često bile urnebesne. Neko bi se znao nasmejati i s ustima punim vode, mleka ili supe, pa bi te tekućine bilo po celoj trpezariji i po svima nama, što bi izazvalo nov talas nezadrživog smeha.