Kolumne

Slava naše crkve, Klement Sveti,

ne pada baš u toplo doba ovo,

al' kako je vrijeme ljepše ljeti,

Hrtkovčani slave na Petrovo.   

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić

Moj je strah pred Tobom,

Kao Tvoja snaga 

Na Zemlji i Nebesima.

Kao što je Tvoja volja, 

Kojom čovjeku daješ 

Volju slobodnu i korak siguran,   

Poljubi moje more

O more, more - ti moja nado!

Nado što se ljeska, bljeska, mreška.

Dva puta te poljubih rado!

Rekoh - prvi puta u ime sebe sama.

o, more drago, na svim obalama.   

Mi kao narod imamo svoju: kulturu, tradiciju, običaje, vjeru i to čvrstu vjeru Rimokatoličku.   

Čim sam Ga vidio na buvljaku, jako mi se dopao i doveo sam Ga kući. Strašno sam Ga zavolio, a obojica smo još jako dobro izgledali i sve je kod nas još sasvim funkcioniralo, uz manje bolesti i kvarove, i kod Njega i kod mene, a što smo brzo i lako otklanjali bez ikakvih posljedica. I dugo smo nas dvojica veselo jurili kroz bespuća naše zbilje.  

Tata, kupi mi kruva! Kad  mi kupiš kruh, kupio si sve! Jer, tko se ne zna kruva najist' – ne zna ni živit'   

Ne smijete jeftino dozvoliti da na zlo pristajete, jer je to previsoka cijena za nešto čega nema, što ne postoji, a skupo se plaća i to osobnim životom. I vidjeti ćete kako odbijajući pristanak uz njega, njegov lažni i prozirni sjaj polako opada, njegovo otrovno dejstvo slabi, a jača dobro u vama   

(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) i njegova supruga Ana – 

darovaše Bogu deset predivnih anđela)

Kad je umro, na pogrebu, svećenik reče “Neka Ti je laka hrvatska

zemlja, a ni ti Stipane njoj nisi bio težak”.)    

Vi i ja i svatko od nas jest djelić jednog ogledala kojeg ne poznajemo u cijelosti ali i u svoj njegovoj veličini, ljepoti, sjaju i moći

Piše: sestra Augustina Barišić  

Budi milostiv mojim noćima

U satima koji sporo prolaze,  

Ove se, 2019. godine, na četvrti po redu natječaj za kratku priču na hrvatskom jeziku, u organizaciji Hrvatskog kulturno-umjetičko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“, prijavilo sedamnaest autorica i autora.   

Neka se novi naraštaji pobrinu za nova navještenja. A mi? Što ćemo mi dotad činiti? I što onda ako se novi naraštaj ne bude brinuo? Ma prit će na usta…rič. Ostat' će uvijek nešto na srcu i nosit će se ispod srca   

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić   

Šetam tako: danima, godinama i decenijama, kroz ovaj moj Tavankut i kroz jedan i kroz drugi i kroz Čikeriju i Mirgeš.   

Sad ono prija nika gospoja tute iz Tavankuta veli u dućanu.   

Nikako baš u vrime kanikule, snaš Teza iskalala zardelije i metila pekmez da se kuva. 

Šta će sirota žena, dice tušta čovik polak šašav polak nadrt a dice nasajko netribaš jedan i sad kad ji triba ranit on –bolesan.  

Svak slavan, svak poznat. Ponestaje riječi. Sve je u ozračju. Obuhvaćeni smo.  Nošeni-košeni. Nismo trava! Ali smrt nije pobjediteljica! Život nas odabere za nešto još bolje i – valja ići. To je to.  Blago onima koji su nesretni – usrećit će se. Koji su glupi, opametit će se. Koji nisu cijenjeni, postat će neprocjenjivi!

Kolumna Božice Zoko   

Ljubav je ključ za prepoznavanje , razumijevanje i prihvaćanje uskrsne stvarnosti. A koji je tvoj ključ za prepoznavanje ljubavi?  

Da li zaista pomažemo svom bratu ili svojoj sestri u nevolji, da li ih posjećujemo kada su bolesni, razrješavamo li njihove probleme kada smo to u mogućnosti učiniti, tješimo li žalosne, hranimo li gladne, dajemo li sirotinji, primamo li putnike, imamo li sućuti i sluha za druge?  

Ako dobro upoznamo svoje tijelo i svoje simptome, lakše ćemo prebroditi teške dane kad nastupi promjena vremena