Kolumne

Hoćemo li ponovo u redove da bi opstali na ovom svetu? Nestaju jedna za drugom firme i tvornice neophodne da se održi jedan ljudski život. Propadaju ili nestaju iz raznoraznih razloga. Opravdanih ili neopravdanih. Iz takvih razloga nema obnavljanja ljudskog roda na ovim prostorima. Još gore od svega je da onaj ko se odluči za potomstvo mora da omogući normalan razvoj kako fizički tako i psihički svog naslednika.  

U napetim situacijama nekada je napadač krivac a druga osoba je nevina i postaje žrtvom. Ima i obratnih slučajeva da se na osobu koja je pogriješila pretjerano okomljuje onaj tko je oštećen ili uvrijeđen. Međutim, u svađama se često događa da su zapravo obadvije osobe krive, neodgojene, nekulturne i vrlo slične   

Pravila ponašanja u razredu moraju svima biti jasna. Najbolje je ako se o njima zajednički dogovorimo. Nastavnik će, naravno, paziti da se pravila ponašanja odnose i na međuljudske odnose (učenik-učenik i učenik-nastavnik). Pravila koja smo izglasali mogu se pričvrstiti na pano ili zid (razredne novine).  

Božić je odista svaki dan kada god činimo dobra djela, kada ljubimo druge, kada propovjedamo u ime ljubavi, kada pomažemo jedni drugima, kada opraštamo, kada bolesna pohodimo, siromašna nahranimo ma zapravo uvijek kada Bog Koji se u nama rodio na mnoge načine djeluje

Piše: Marina Klara Gerbicz   

A pred Božić kao da se cijelo Nebo radovalo. Badnjak sam čekala s velikim nestrpljenjem. Osvane zimsko jutro, puno radosti i uzbuđenja. Ali u mojemu djetinjstvu, zato što je bilo i veselo i tužno, moglo se dogoditi svašta pa čak i kazna za Božić

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić   

Piše: s. Augustina Barišić :Priznajmo se danas grešnima, slijepima i sigurno ćemo biti izvedeni na svjetlo      

Književnik Franja Petrinovič u recenziji, između ostalog, kaže: “U duhu najbolje tradicije satiričke književnosti, duhu menipske satire ili tradicije jednog Svifta, nastala je knjiga Uvrnute priče, a Branimir Miroslav Tomlekin je sugestivnošću svog pripovjedanja, pažljivom ocrtavanju mana i vrlina, apsurdnosti i iščašenosti svijeta, pokazao da je satirički pisac od nerva”     

Je li čežnja za povratkom jaka kao što je naša duša, kao zemlja naša, koja nas veže neraskidivim nitima. Kolika je naša ljubav i čežnja za zavičajem? Hoće li ljubav nadjačati patnju?  

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić       

Piše: Marina Klara Gerbicz: Spasi nas od nemara o životu poslije, nevjere i okretanja leđa Tebi te od svakovrsnih svjetovnih zaprijeka, zaslijepljenosti, brana, zidova, nagaznih mina, spletki i mamaca, čvorova, navezanosti, opsjednuća i posjednuća           

Piše: s. Augustina Barišić: Pjesma kaže, čovječe, uvijek koračaj za tragovima duge, kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe ali i u tebi biti ljepota, radost i sreća

“A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 35).     

Pjesma kaže, čovječe, uvijek koračaj za tragovima duge, kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe ali i u tebi biti ljepota, radost i sreća.         

Naš život kao što i sami znate je sadržan od raznih nevolja, od tih teških nezaobilaznih neprilika, oštrih i skrivenih klopki, niza prepona i klizavih stepenica posutih šljunkom, staklom i bodljikavom šišarkom            

Piše: Sanja Plevko

Poplava crne kronike i loših vijesti jednostavno nas proždire. Izazivaju se naše osnovne reakcije užasnutosti i prirodnog zanimanja za opasnost. Ne znam jeste li primijetili koliko u kinima ima filmova koji su po naravi horori? Sadržaj im se svodi na krvoločnost, na elemente iznenađenja, krvave osvete, psihološke obrate u radnji koji ultimativno testiraju zdrav razum i ostavljaju osjećaj nepovjerenja u stvarnost koju proživljavamo. Često čujem kako ljudi nakon takvih filmova loše sanjaju, a svejedno ih neka znatiželja nagoni gledati takve sadržaje. I već na ovoj razini vidimo kako se teško oprijeti onome što čovjeku očito psihološki škodi; uočavamo nesklad koji leži u čovjekovim temeljima.                  

Iz  humoristično-satiričnog romana „Slatko kod Dunje“ autora Branimira Miroslava Tomlekina 

Kao što sam ja imao fantastičnog dedu koji je uspevao da reši svaki svoj problem ili problem u našoj kući, a i šire, pa je tako i u najnemirnijim godinama svojom sigurnom rukom vodio naš porodični brod u svetlu budućnost, izbegavajući sve zamke i prepreke koje nosi život, tako su i naši narodi i narodnosti u to vreme takođe imali svog dedu koji je, ploveći brodom, vođenim sigurnom rukom mornara Federativne Narodne Republike Jugoslavije, vodio celu našu zemlju u svetlu budućnost.                   

Piše: Ruža Silađev: Ova fotografija je snimljena na blagdan Duhova 1944.g. u Sonti. Na poleđini fotografije nevještim rukopisom piše: Duhovska uspomena, Eva Dikicina, Eva Dološova i Kata Kokina (nama s lijeva na desno). Na fotografiji su zabilježeni samo nadimci njihovih obitelji, a nose prezimena: Eva Matin (Dikicina, 1929-2002), Eva Tolorić (Dološova, 1929-2003) i Kata Kuruc (Kokina, 1930-2004). Ovo su vrlo mlade djevojke u uzrastu od četrnaest i petnaest godina. Dotjerale su se u svečana ruha.              

Kolumna Dipl. ing. Gorana Suručića Legende 

I tako prolaziće kolone sa raznim trakama obilježeni i određeni sudbinom netkog tko za to nije određen. Samo je razum izgubljen i vrijeme će pokazati koliko je to bila Božja volja           

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić

Kad bi za sreću bilo dovoljno stati pred sliku… Ali ja moram sklopiti oči, a tada Te ne vidim. A kad slušam pjesme, javlja se još veća čežnja. U njedrima Te čuvam. Nosim Te svuda. Vratit ću se, rodna grudo! Da Te pomilujem, da Te držim u šaci, da mi ugriješ dlan. Da me zaštitiš od samoće kao onda kad Te uzeh sa svježeg groba majke.                  

Piše: s. Augustina Barišić 

Dragi čitatelji i prijatelji, moja zadaća je naviještati Riječ Božju. Stoga poslušajmo, pomalo provokativni ili „naređujući“ apel Isusova poziva: „Pođite k izgubljenim ovcama doma svojega“! Bojim se, da je to apel upućen i nama danas. Stoga dok čitaš, otvori svoje uši da čuješ, sućutno srce da razumiješ, um da jasno razlikuješ Isusov glas od mnoštva glasova i da osluškuješ poruku upućenu kroz biblijski tekst.                     

Samo je jedna Slika originalna, dok je druga samo uspješna kopija, samo su jedna prednja Vrata dok su druga stražnja, samo je jedan pobjednički Tim dok je drugi gubitnički, 

samo je jedan Ulaz dok je drugi izlaz

Piše: Marina Klara Gerbicz                             

Mladen Šimić je hrvatski književnik iz Srbije. Po zanimanju je diplomirani inženjer geodezije, sada u mirovini. Živi u Petrovaradinu. Mladen Šimić piše povijesne rasprave, pjesme, pripovjetke i priče, kritike i eseje. Objavio je dvije knjige: Odlazak i povratak Hrvata u Europu, Prohladno vrijeme: pripovjetke.