Kolumne

Šetam tako: danima, godinama i decenijama, kroz ovaj moj Tavankut i kroz jedan i kroz drugi i kroz Čikeriju i Mirgeš.   

Sad ono prija nika gospoja tute iz Tavankuta veli u dućanu.   

Nikako baš u vrime kanikule, snaš Teza iskalala zardelije i metila pekmez da se kuva. 

Šta će sirota žena, dice tušta čovik polak šašav polak nadrt a dice nasajko netribaš jedan i sad kad ji triba ranit on –bolesan.  

Svak slavan, svak poznat. Ponestaje riječi. Sve je u ozračju. Obuhvaćeni smo.  Nošeni-košeni. Nismo trava! Ali smrt nije pobjediteljica! Život nas odabere za nešto još bolje i – valja ići. To je to.  Blago onima koji su nesretni – usrećit će se. Koji su glupi, opametit će se. Koji nisu cijenjeni, postat će neprocjenjivi!

Kolumna Božice Zoko   

Ljubav je ključ za prepoznavanje , razumijevanje i prihvaćanje uskrsne stvarnosti. A koji je tvoj ključ za prepoznavanje ljubavi?  

Da li zaista pomažemo svom bratu ili svojoj sestri u nevolji, da li ih posjećujemo kada su bolesni, razrješavamo li njihove probleme kada smo to u mogućnosti učiniti, tješimo li žalosne, hranimo li gladne, dajemo li sirotinji, primamo li putnike, imamo li sućuti i sluha za druge?  

Ako dobro upoznamo svoje tijelo i svoje simptome, lakše ćemo prebroditi teške dane kad nastupi promjena vremena      

Razliku između muževog i ženinog govora obično zaodjenemo u razliku između govora razuma (glave) i ljubavi (srca). Samo u tom svjetlu razumijemo, zašto je žena obično razgovorljivija od muškarca   

Ministarstvo za izmišljanje radnih mjesta  

Pravo glasa je pravo svakog građanina u demokratskim uređenim društvima, a ne obaveza jer obaveza isključuje slobodan izbor i demokraciju u koju se svi zakljinju   

U napetim situacijama nekada je napadač krivac a druga osoba je nevina i postaje žrtvom. Ima i obratnih slučajeva da se na osobu koja je pogriješila pretjerano okomljuje onaj tko je oštećen ili uvrijeđen. Međutim, u svađama se često događa da su zapravo obadvije osobe krive, neodgojene, nekulturne i vrlo slične

 Piše: dr. Antun Lisec  

Poštovani čitatelju, jesi li se bar nekada u svome životu zapitao, što to Bog voli? Ja jesam.  Kao prvo, analizirala sam svijet u sebi i oko sebe, svoje životno iskustvo, svoj odnos s Bogom i ono što me On podučio i zamislite došla sam do zaključka da Bog, između ostaloga najviše  voli život. Da, Bog voli život!  

Bez pozitivnog mišljenja i karakteristike nisi imao prolaz u više obrazovne intitucije koje si želeo. Nisi mogao tako lako završiti školu ako si nevaspitan i nepoštuješ način pračenja i ličnosti profesora predavača      

Godine 1954. bio je raspisan nagradni natječaj za najkraći životopis Isusa Krista. Nagradu je dobio tekst nepoznatog autora ( nije naveo svoje ime). Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 milijuna primjeraka.   

Još ne – uvijek već! Tako su mnogi filozofi opisivali naše živote. Ako mogu birat' – ja ću most – crticu između te dvije sintagme. Tu je moj i tvoj – naš prostor.  Crtica je dio dužine. Dužina dio pravca.     

Probudilo me je komešanje slonova u televizoru, kojeg nikada ne gasim. Inače bih još dugo spavao jer sam nekoliko dana i noći bez prekida i bez hrane i vode slagao Rubikovu kocku sve dok nisam otkrio sve zakonitosti i formule po kojima se dolazi do rješenja. Zanesen ovim fascinantnim izumom, ali potpuno iscrpljen, zaspao sam trećeg dana negdje nakon ručka, kojeg također nisam konzumirao.  

A Subotica pod snijegom izgleda k'o časna sestra. Kao dvije časne sestre što se smiju trećoj! Najstarija, velika Tereza Avilska moli mlađu -  malu Tereziju od Djeteta Isusa  da snijeg pretvori u cvjetne latice     

...) Izgubio sam sluh i već sam od svoje treće godine počeo vježbe sluha i govora. Poslije sam polazio osnovnu školu u SUVAG u Zagrebu. Upisao sam se u srednju školu tehničkoga smjera, a nakon toga u tadašnji MIOC (danas XV. gimanazija) te, s vrlo dobrim uspjehom dogurao do kraja.  

(.,,) Još kao dječak, dok sam započinjao glazbeno obrazovanje rekao sam ocu da ću postati veliki pijanist. On je samo odmahnuo glavom, nakon što su uslijedili uspjesi i nagrade, kazao mi je kako zbog te geste često požalio. Danas sam profesor klavira u Osnovnoj glazbenoj školi.   

Sve što govorim, sve što razmišljam i sve što radim uopće ne percipiram iz pozicije gluhoslijepe osobe. To znači da je na području gdje je nekad bio vid ostala (upaljena) Božja svjetlost i opet vidim sve oko sebe. Ostalo je isto - figura, dimenzija, boja i sve što čovjek stvarno vidi ispred sebe. Tako je i sa sluhom – gluh sam, a sve čujem uključujući i vibracije. Zato sam sretan što mogu raditi i osjećati se normalnim čovjekom.