Piše: s. Augustina Barišić

Da nam da milost da uvijek možemo učiniti prave veze između glave, srca i utrobe te da nas obdari pravim raspoloženjem i hrabrošću da ulazimo kroz vrata koja nam se uvijek otvaraju prema životu   

Poštovani čitatelji, ono što s vama želim podijeliti jest osobno dugogodišnje iskustvo uz predan rad u bolnici, studij i trajno podučavanje kroz učenje od onih s kojima živim i radim i kojima sam posvetila svoje vrijeme, znanje i ljubav. U ovom slučaju su to moje kolegice, kolege i  bolesnici na neurološkoj intenzivnoj i post intenzivnoj njezi, najveće Klinike u Zagrebu.

Ono što s vama, zapravo želim podijeliti, možda će čudno zvučati, ali upravo ova tema ima ogroman utjecaj na teoriju duhovnosti i naš duhovni i znanstveni život. Vjerujem da mnogi od vas znate, no svejedno želim vam osvježiti, jasnije istaknuti i reći  nešto o teoriji koja govori da je naš mozak podijeljen u dva dijela - što ste, vjerujem, znali. Međutim, nisam sigurna da ste znali da je tek 1981. godine Roger W. Sperry dobio Nobelovu nagradu za svoje proučavanje u području mozga, s čime ću u kratkim crtama pokušati i vas upoznati.  

Moderna tehnologija je omogućila detaljnije studije i proučavanje oba dijela mozga

Neurologija je jako zanimljiva grana medicine, stoga je poznato da je moderna tehnologija omogućila detaljnije studije i proučavanje oba dijela mozga. Znalo se također da dvije polutke mozga imaju značajno različite funkcije i da obje poznaju stvarnost na vrlo različite načine. No, većina problema kod nas u duhovnosti zapadnog svijeta usko je povezana s ovim razumijevanjem, točnije nedostatkom razumijevanja našeg načina poznavanja stvarnosti. 

Danas ću se više osvrnuti na desnu polutku mozga, a lijevu ostavljam za neku drugu priliku javljanja. Međutim, kako bi nam sve ovo bilo jasnije reći ću da je lijeva polutka mozga  racionalna, dok je desna intuitivna, dakle desna ima cjelovitost, ono što zovemo intuicijom iz koje i djeluje. 

Stoga, želim reći, vi, koji ste umjetnici, glazbenici i pjesnici, vjerojatno ćete razumjeti odmah o čemu govorim. Umjetnici i spomenuti pjesnici i glazbenici su više razvili desnu polutku mozga od onih koji to nisu. Zanimljivo, umjetnost im je to dozvolila. 

Kratko ću objasniti razlike. Dakle, vjerujem da ste znali da lijeva polutka mozga kontrolira desnu stranu tijela, što znači da ako dignemo svoju desnu ruku, nešto se događa u našoj lijevoj polutci mozga. Desna polutka mozga pak kontrolira lijevu stranu tijela. Zanimljivo je također, kada mala djeca počnu puzati zapravo počinju koordinirati lijevu i desnu polutku mozga. Tako zapravo, svaki put kada hodamo mi moramo koordinirati te dvije strane. 

Zanimljivo je i to da desna polutka mozga prilazi realnosti na potpuno drugačiji način od lijeve polutke. Desna polutka nam govori da razumijemo stvari samo ako razumijemo cjelinu, ne dijelove. Ona više sintetizira nego što analizira. Zato jednako kao što za hod trebamo koordinaciju i lijeve i desne polutke mozga, tako i za rast u znanju trebamo biti oboje, dakle, lijevo i desno orijentirani ljudi. 

Desna polutka mozga, dakle, nije verbalna nego neverbalna, a da je tako,  želim usporediti s darom jezika ili govora "u jezicima". Vjerojatno je to i razlog zašto danas zapadna Crkva teže može razumjeti govorenje u jezicima. Pa, pitamo se, ako ne možemo to kontrolirati i racionalizirati, ako ne možemo objasniti čemu to služi, što vjerojatno svi mi to tako i mislimo, čemu onda to?! Sv. Pavao nije imao problema s govorenjem u jezicima jer je gledao na stvari iz potpuno drugačije perspektive. Dakle, nije toliko važno imati dar govora u jezicima, to je dakle dar, možda najmanji od svih darova. Međutim, to  znači da barem za nekoliko sekundi mora se odustati od dominacije lijeve polutke mozga ili se neće moći govoriti u jezicima. Znači, oni koji imaju taj dar govora u jezicima moraju predati tu potrebu kontrole svega jer lijeva polutka mozga ima nevjerojatne potrebe za kontrolom. Ne želi se prepustiti ničemu što se ne bi moglo objasniti, verbalizirati ili razumjeti. Zašto vam ovo govorim? Upravo zato što sam osobno slušala svjedočenje iskusnih ljudi u karizmatskoj obnovi i svjedoka takvih iskustava. A ja vam to ne želim pod svaku cijenu "prodavati", nego samo koristim kao primjer da biste lakše razumjeli duhovnost, ali i neurologiju koja cvjeta takvim tumačenjima, samo ih treba znati uočiti. 

Međutim, istina je i ta, kada ljudi uđu u duboko iskustvo Boga nadiđu verbalizaciju. 

I na kraju, poštovani i dragi čitatelji zamolimo zajedno Gospodina da nam da milost da uvijek možemo učiniti prave veze između glave, srca i utrobe te da nas obdari pravim raspoloženjem i hrabrošću da ulazimo kroz vrata koja nam se uvijek otvaraju prema životu. Amen.