Dušebrižnički ukor proizlazi iz dobrih namjera, iz ljubavi, iz otvorenoga i čistoga srca. To je pozitivan stav i zdrava reakcija kojom se ukazuje na pogreške, blagonaklono savjetovajući na oprez ili opominjujući na propust ili pak na učinjenu pogrešku
Hvaljen Bog, dragocjeni nebeskozemaljski narode! Neposredno prije nego ću uzeti pero u ruke i započeti pisati ovaj članak, razmišljala sam o posve drugoj temi od ove, o kojoj sam naumila bila pisati. Ali onda dobih jasni poticaj Duha Svetoga da pišem o toj drskoj i okrutnoj, prigovarajućoj osudi i o dušebrižčnikom ukoru tj. o dobronamjernoj opomeni, savjetovanju i upozoravanju, ukazivanju na pogreške te to evo rado i činim.
Ta dva pojma; osuda isprepletena prigovaranjem i ukor kao izraz dobronamjernosti možda jednako ostavljaju pomalo gorak ukus u ustima onih kojima je to i upućeno, ali se oni zapravo po svemu drastično razlikuju. Iako u prvi mah djeluju kao da imaju isti trag stopala u snijegu, ili isti trag ruku u pijesku uistinu se upotpunosti razlikuju i treba ih dobro razlučiti.
Naime, arogantno i netrpeljivo prigovaranje, te na koncu i osuđivanje proizilaze iz samodopadnosti, iz pogrešnog uvjerenja da smo uvijek u pravu, da smo sasvim jedna savršeno nadahnuta slika na zidu neke galerije, vrijedna divljenja dok su drugi lošiji, nisu u pravu i stalno griješe. To je sasvim negativan stav i prema sebi i prema drugima pobuđen samozadovoljstvom samim sobom, kompleksima samobitnosti, sebičnošću, netrpeljivošću prema drugima nesličnima, ljubomorom kao i nečasnim namjerama koja su odraz samozatamnjenosti i surovosti okorjelog srca, vođen k cilju ranjavanja drugoga kao da gađamo strelicama metu u pikadu pošto smo sami predhodno ranjeni, kako bi se postigla zabludna pobjeda i zadovoljenje vlastitog ega, prikrivajući zapravo samo svoju nesavršenost. Pri čemu ni svjesni nismo koliko je to u biti krivo po vjerskoj i moralnoj etici, i nadasve štetno za našu dušu osim što na to ni nemamo nikakvo pravo.
Samo Bog ima vlast suditi!
Jer samo Bog ima vlast suditi, samo Njemu pripada ta orginalna uloga. Pa tko smo onda mi da Mu je krademo, pokušavajući je odigrati u Predstavi koju je On sam izrežirao, a za koju smo mi odštampali i podjelili lažne letke kako bi privukli što veći broj te zavodne i varljive publike?! Ta jedino On ima pravi ključ za podizanje i spuštanje zavjese u tom spektakularnom Kazalištu, stoga dragi čitatelji ne kradimo Njegovo autorsko pravo, i ne igrajmo se. Prigovaranje i osuđivanje je sotonski rukopis, teško zlo, i zato se ostavimo toga na vrijeme. Išćupajmo to iz sebe kao i sve drugo što je loše poput uvelog lista sa prekrasnog cvijeta i dopustimo da raste i svojim mirisom i ljepotom ukrašava ovaj naš zemaljski Vrt. A dušebrižnički ukor proizlazi iz dobrih namjera, iz ljubavi, iz otvorenoga i čistoga srca prepunog sućuti koje brine o spašavanju duša. To je pozitivan stav i zdrava reakcija kojom se ukazuje na pogreške, blagonaklono savjetovajući na oprez ili opominjujući na propust ili pak na učinjenu pogrešku. A to nam je naime i dužnost. Jer ako ne bismo upozoravali ili ukoravali brata ili sestru, ako bi se oglušili kao da to nismo ni spoznali pretvarajući se da ne vidimo kako propada ili možda na bilo koji način učestvovali u toj pogrešci, hvalili je, podržavali, odobravali pa makar i iz ljubaznosti, to bi onda bio naš grijeh, naš propust i zato bi mi sami odgovarali.
Dužni smo slijepca uhvatiti za ruku i povesti ga sigurnim putom kako bi sretno stigao do tog uistinu fantastičnog Skloništa, do te fascinirane, idilične Oaze, jer slijepac slijepca ne može voditi. A ako i bi, oboje bi pali u ponor. Također, ako netko i vidi svoju pogrešku, bilo mišlju, rječju, djelom ili propustom, kako kažu svete knjige ali i dalje ustrajava u tome, i takvog smo dužni opomenuti, ukoriti ponekada i oštro ali sve za i u ime ljubavi, zbog većeg Dobra.
Kćeri i sinovi Gospodnji, još danas se odlučite na milosno ukoravanje, ali ne iz bilo kojih krivih pobuda nego samo i izričito radi spasa duša i radi vaše odgovornosti. Učinite što je do vas uz naravno pomoć Božiju, iako to nekima i smeta, iako se neki protive tome i ljute. Budite sol, budite svjetlo, budite zvijezda vodilja a ostalo više nije do vas. “Nemojte osuđivati da ne budete osuđeni! Jer, sudom kojim sudite biti ćete suđeni.” (Ev. po Mat. 7. 1-2.) “Ako ti brat sagriješi, pođi da ga nasamo ukoriš.” (Ev. po Mat. 18. 15)
Ostajte s Bogom, ostajte u Miru!