Izlazim iz crkve. Rijedak snijeg u pahuljama igra se u zraku.
Dižem glavu prema nebu, ni sama ne znam zašto. Hodam dalje. Zaboravljam na hladnoću. Igram se s pahuljicama.
Počinju zornice.
Dođite, čujem glas svećenika. I opet plačem.
Plačem, jer se živo sjećam odlazaka s bakom na zornice, svih radovanja za Božić. Badnjaka, priprema koje su danima trajale i donosile toliko uzbuđenja u naša dječja srca.
Plačem, jer se sjećam svih najdražih koji više nisu uz mene.
U daljini slavim Božić, godinama kradom.
O svemu razmišljam dok mi koračaji postaju sve sigurniji.
Snježne pahuljice i dalje padaju, lepršaju u čudesnoj igri.
Vjetar je sve jači. Hoće li ih podignuti natrag u visine?
Voljela bih da zabijeli. Uskoro će Božić.
Iz zbirke „Stazama jutra“ HFD, Rijeka, 1995.
Piše: Ljubica Kolarić-Dumić