ISUS U PRAZNOJ CRKVI
Dvadeset prvo stoljeće
Kroči krvavim stopama,
Gušeći se u zbijenim redovima
Pitanja bez znanih odgovora.
U mnoštvu neriješenih planova,
Nezavršenih poslova,
Neokajanih grijeha.
Zaprepaštene oči uprte
U neoplakane mrtve,
S nevjericom
I posljednjom nadom
Da će ih smrt zaobići!
Kroči krvavo
Dvadeset prvo stoljeće,
Odnoseći svoje žrtve
Ne birajući boju kože,
Ne dijeleći vjernike
Od nevjernika,
Uplašene od hrabrih,
Zdrave od bolesnih i starih.
Svi smo u istom stroju
Pred napetom puškom
Nepoznata,
Opasna neprijatelja.
A kugla zemaljska i dalje
Jednakom brzinom
Putuje u krug.
Možda čak brže
Nego što bismo htjeli.
Može li čovjek zaustaviti
Topljenje ledenjaka,
Smanjiti jačinu Sunca,
Zvijezde potamniti,
Zaustaviti vjetrove
I spasiti nasukane lađe?
Koliko glasova u molitvi
Može nadjačati psovke
I uvrede Neba,
Hoće li nam se udijeliti
oprost za svaki propust
i učinjeni grijeh?
Dok uskrsli Isus šuti
U praznoj crkvi –
Kao onda u oluji
Kad su njegovi učenici
Mislili da spava.