Slava naše crkve, Klement Sveti,
ne pada baš u toplo doba ovo,
al' kako je vrijeme ljepše ljeti,
Hrtkovčani slave na Petrovo.
Hrtkovci su puni gostiju tada,
svuda se samo veseli ljudi vide,
u kućama je bogata trpeza sada,
ali prvo se, ujutro, u crkvu ide.
U centru sela poskočica skače,
okreće se ringišpil, toči pivo,
sva djeca sladoled jedu, i kolače,
do kasno navečer u selu je živo.
Od radosti i smijeha okolo vrca,
momci curama mali cvijet nude,
od srca im daruju liciderska srca,
do jeseni zna i svadbe da bude.
I volio sam Petrovo kada se slavi,
još k'o dijete, jer i školi je tada kraj,
počinje raspust, kupanje na Savi,
a ljeti je, inače, u Hrtkovcima raj.
(iz zbirke pjesama „Pjesme koje treba spaliti“)