(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) i njegova supruga Ana –
darovaše Bogu deset predivnih anđela)
Kad je umro, na pogrebu, svećenik reče “Neka Ti je laka hrvatska
zemlja, a ni ti Stipane njoj nisi bio težak”.)
Supruga Ana zaredom rodi desetero dječice, curica i muškića, koji, svi
s najviše dvije ili tri godine umriješe – upravo,
u vrijeme kad su dječica bila
u najljepšem cvijetu ljepote i dragosti.
Bog ih uze, jedno po jedno,
kao nevini cvijet ljiljana.
Kao ukras i miomiris najljepših ruža.
Svako lijepo ko najljepši cvijet.
Bog reče - Stipane zbog tebe,
živjet će tvoj narod i cijeli svijet.
S tog i Tvoj grob je svet.
Poput najljepših leptira,
otprhnuše njihove duše,
kao neki lahor u nebo ih ponese.
Izravno Bogu, i danas kao anđeli lepršaju
oko svake plemenite duše,
i svetih hrvatskih mučenika.
Jer i Bog je kao malo dijete
na proplanku, kad bere najljepše cvjetove.
Tako i Bog bere najljepše cvjetove života.
A Stipan i Ana, poput iskušenja Abrahama,
donesoše u Nebo buket deset najljepših ruža,
deset prekrasnih dječjih osmijeha,
dvadeset dječjih nevinih očiju koje sada Boga gledaju.
Anđeli su Božji leptiri, ukras Raja.
a njihovi roditelji Stipan i Ana,
najsretnije su duše u Raju, jer darovaše Bogu
buket od deset dječjih osmijeha – nevine dječice.
(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) bio je dugogodišnji Kapitan mjesta Siverić,
u vrijeme kad je Siverić bio najsnažnije industrijsko središte u cijeloj Dalmaciji.
Piše: Mile Prpa