Predstavljena povijest i rad HKUD Vladimir Nazor iz Sombora u HAZU

Kultura
Typography

U prostorima knjižnice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a u sklopu manifestacije „Noć knjige“ 23. travnja je predstavljena je  monografija „Moj Nenadić“ i povijest i rad HKUD Vladimir Nazor iz Sombora.   

   

Ovu zavičajnu monografiju salašarskog naselja u blizini Sombora predstavili su potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Frane Parać, akademik Dragutin Feletar, predsjednik HKUDa Vladimir Nazor iz Sombora ing. Mata Matarić, gradonačelnica grada Sombora Dušanka Golubović, doc. dr. sc. Mario Bara, predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović, Stjepan Sučić i otac karmelićanin Mato Miloš.
Predsjednik HKUDa Vladimir Nazor iz Sombora je predstavio povijest i rad Društva:
„Godine 1921. osnovano je društvo Bunjevačko kolo. Zbog različitog pristupa oko bunjevačkog i hrvatskog pitanja već 1923. g. dolazi do prvih nesuglastica među članstvom. Kolo se ubrzo raslojava na autohtone bunjevce i hrvate,  a i po pitanju socijalnog statusa, jer su vođe Bunjevačkog kola bili imućniji zemljoradnici i namještenici za razliku od oporbe- Hrvata sitnih zemljoposednika. 
Polovinom tridesetih godina (1935.g ) u Bunjevačkom kolu, na čijem čelu je stajao Stipan Stolišić, došlo je i do otvorenog rascjepa u društvu, pa se predvodnik Hrvata Antun Matarić sa mnoštvom svojih pristaša izdvojio iz Bunjevačkog  Kola. Tijekom 1936.g, napisana su Pravila novog društva čiji je autor bio dr. Ladislav Vlašić. Konačno 6. prosinca-decembra 1936. uz policijsku suglasnost za održavanje javnog skupa, organizirana je u Domu Sv. Cecilije Osnivačka skupština. Novo Društvo dobilo je službeni naziv “Hrvatsko kulturno društvo Miroljub” po nadimku bunjevačkog pjesnika,  kasnije župnika u Valpovu Ante Evetovića-Miroljuba. Prvi predsjednik je Antun Matarić, dopredsjednik Franja Strilić, tajnik dr. Ladislav Vlašić.
Rad Društva već prvih dana pratile su znatne poteškoće od strane Kraljevske vlasti, uglavnom oko Pravilnika i preinake pojedinih članaka. Pretilo se i zabranom rada u slučaju neposluha, ali nakon usuglašavanja Pravilnika, Društvo je nesmetano nastavilo raditi sve do prvih dana dolaska mađarskih vlasti koje su zahtjevale nove izmjene Pravilnika prema njihovim propisima. Pošto je to prilagodjavanje duže trajalo, vlasti su 1944.g. 12. svibnja zabranile postojanje Miroljuba, a članstvo se ilegalno okupljalo i radilo.                                     
Kada su utihnula ratišta, svibnja 1945.g. društvo  uz podršku novih, partizanskih vlasti nastavlja raditi.
U oslobođenom Somboru bivši predsjednik HKD  Miroljuba Antun Matarić postaje podpredsjednik Narodno oslobodilačkog odbora. U Batinskoj bitci poginulo je 14 članova HKD Miroljuba. Članovi Društva su im se odužili postavljanje spomen ploče u prostorijama Društva.
Društvo je 3. lipnja 1945. na Skupštini održanoj u velikoj Sali gradske kuće  dobilo novo ime „Hrvatski  Prosvjetni dom“. Za predsjednika je izabran Stipan Kalčan zemljoradnik sa Bezdanskog puta. 15 godina je vrlo uspješno vodio društvo. U 1948. g Društvo je odlukom Narodnog odbora u zamjenu dobilo veliku zgradu bivše pivare „Avala“ na današnjoj adresi. Prikupljanjem novčanih priloga i dobrotvornim radom članova društva,  osposobljene su prostorije za rad Doma i u kolovozu 1948.g izvršeno je useljenje.
24.travnja 1949. g Društvo je izmjenilo svoj naziv i od tada se zove: 
Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo VLADIMIR NAZOR po proslavljenom hrvatskom pjesniku Vladimiru Nazoru. Krajem 1951.g završena je izgradnja velike dvorane  na mjestu ledare, a osam godina kasnije tj.1959.g. dovršeni su balkon i dograđen kat. U takvom stanju je Dom i danas. 
1957.g. Društvo je pod političkim pritiskom gradskih i partijskih vlasti izbacilo prefiks „hrvatsko“ i dobilo novi naziv KPD V.Nazor. Time je oslabljena veza sa tradicijom i osnivačima, jer je osnova osnivanja bila ugrožena. U početku 60-tih godina aktivnosti su se svele na čitaonicu i biblioteku.
1964.g. društvo je dobilo novo ime „KUD V.Nazor“. U periodu 70-tih  godina u zgradi Društva urađena je adaptacija i uređenje prostorija u cilju prilagodbe novim potrebama mnogih sekcija formiranih u to vrijeme. Takođe za 50. objetnicu  1986.g. objavljena je prva  Monografija Društva autora prof. F.Matarića. U vrijeme ekonomske i političke  krize izazvane raspadom Jugoslavije znatno je  otežan  rad Društva. Neke sekcije su i ugašene. No dvije glavne priredbe  „Prelo“ i  „Dužionica“  su redovito održavane. Jedina iznimka je bila 1992.g. kada je Uprava Društva donela odluke da se iz sigurnosnih razloga Prelo ne održi.
1998.g. donet je novi Statut društva rađen po uzoru na onaj iz 1936.g. Član 5 je prepisan, a on glasi: Svaki stranački , politički rad u Društvu  je isključen i zabranjen. 
20.svibnja 2001. g. Sabor Društva je doneo odluku da se vrati staro ime „HRVATSKO KULTURNO UMJETNIČKO DRUŠTVO VLADIMIR NAZOR koje nosi i danas.
1998.g. pokrenuto je izdavanje našeg časopisa „Miroljub“. U povodu 69. objetnice 2005.g. otkrivena je mramorna ploča sa današnjim nazivom Društva, a 2.studenog 2010,g. Postavljena je ploča sa natpison „Hrvatski  dom“
Godine 2011. nizom svečanosti obilježena je 75 objetnica postojanja i rada HKUD „V.Nazor“. 
PREDSJEDNICI
- Antun Matarić  iz Nenadića, osnivač, predsjednik od 1936.-1944.
- Stipan Kalčan sa Bezdanskog puta od 1945.-1960.
- dr. Mato Škrabala 1960.-1962.
-Stipan Periškić 1963.-1968.
- Antun Tunča-Matarić 1969.-1982., 1984.-1986., 1990.-1996. (21 g.)
- Franja Krajninger 1982.-1984.
Mata Matarić 1987.-1990., i od 2010. i danas
- Alojzije Firanja 1996.-2002.
- Šima Raič 2002.-2010.
Danas u Društvu djeluje 11 sejcija: 
1. Pjevačka
2. Dramska
3. Foklklorna
4. Tamburaška
5. Literatna
6. Reitatorska
7. Sportska
8. Suvremena umjetnost i rukotvorine
9. Očuvanje baštine i običaja Bušnjevaca i Šokaca
10. Likovna
11. Razvoj ruralnog turizma.
Najvažnije manifestacije koje traju 85 god. su Dužionica i Prelo.
Društvo izdaje tromjesečni lista već 21 godinu, „Miroljub“ to je prvi list u RS na standardnom  hrvatskom jeziku nakon raspada SFRJ. U organizaciji nakladničke djelatnosti izdato je nekoliko knjiga a najnovija je ova zbog koje smo ovdje, MOJ NENADIĆ.
U ovih 83 godina postojanja naše Udruge  dobijena su mnoga priznanja i to:
-Diploma 70 komada
-Zahvalnica 56
-Pohvalnice 16
-Spomenice 2
-Priznanja 20
-Za svoj 50 rođendan Društvo je dobilo Orden Bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem. Predsjedništva SFRJ
-Zatim iste godine „Iskru Kulture“ najviše priznanje u kulturi APV-a.
-Za doprinos u radu sa mladima u kulturi dobijena plaketa „ Heroj Pinki“- APV
-Za doprinos afirmacije Sombora na kulturno-umjetničkom polju, širenju tolerancije među njegovim stanovništvom te za tradicionalno njegovanje vlastite  baštine i tradicije dobijeno je najviše priznanje – Oktobarska nagrada grada Sombora za 1977 god. 
-2011.g za 75.-tu obljetnicu Društva,  upornog čuvanja hrvatskog                                                   
identiteta u Republici Srbiji,  uz dužno poštovanje svih naroda koji žive sa nama, predsjednik RH Ivo Josipović dodijelio nam je najviše priznanje za udruge kulture  „Povelju RH“. Prvo smo društvo u RS koje je počastvovano ovim visokim priznanjem.
I na kraju još se postavlja pitanje mnogima da li se sjećaju  vlastite uloge u događajima u Hrvatskom domu i da procijene da li su dali Društvu jednako koliko je ono njima dalo, te jesmo li spremni još više pridonijeti uspešnom radu.
Svjesni da živimo u multikulturalnoj sredini kao što je Sombor sve aktivnosti i programi od osnutka društva, odraz su toga položaja. Prirodno je da je naglašeno očuvanje tradicije, običaja i jezika Hrvata jer smatramo da niko od nas nije pozvaniji to baštiniti.
Uvijek smo bili i bit ćemo otvoreni za sve građane koji se žele baviti amaterskim radom u kulturi ne pitajući za razlike kojih na tom polju i nema.
Mudra izreka kaže:
„Povjest ne koristi onima koje iz nje čitaju prošlost već onima koji iz nje naziru budućnost. „
A sada par riječi o samom projektu – zavičajne monografije MOJ Nenadić , a više će te saznati od izlagača i pojedinih autora tekstova. 
I Bog stvori Zemlju. Nekoliko kontinenata, nekoliko oceana, mnoštvo biljaka i živih bića a namnožile se milijarde ljudi ali svaki od njih ima samo jedan RODNI KRAJ, ma gdje bio i ma kako se zvao, on je jedinstven za svakog čovjeka za koga je vezan doživotno. 
A o našem RODNOM KRAJU, piše ova skromna ali iskrena knjiga. Autori tekstova su salašari Nenadića, raznih uzrasta, profesija, naobrazbi , uglavnom nevični u pisanje tekstova za knjiško izdanje ali puni emotivnih sjećanja na protekli život na salašu u RODNOM KRAJU Nenadiću. Prožetost nostalngijom svaka tema je odraz autora prema periodu u kojem je živio ili i dalje živi na salašu jer su mnoge profesionalne sudbine odvele Nenadićane u druge životne sredine. 
Dogovoreni cilj ove knjige je da ne ostane Spomenar autora već da je prisvoje svi koji je pročitaju a neki prepoznaju sebe, svoje susjede, rodjake, pretke u opisanim štivima. Mnoštvo fotografija dokumentovano potvrdjuje tekstualni dio. Neka se o ovoj prvoj knjizi o somborskim salašima napisnoj od njenih žitelja priča, neka se hvali i kritizira ali neka se i priprema drugo izdanje jer život na salašima Nenadić teče dalje sa novim naraštajem. 
Što nas je motiviralo da se ujedinimo  oko ovog zahtjevnog projekta ? Jednostavno želja da odgovorimo na večitu dilemu kako se najprikladnije odužiti svom rodnom kraju, svojim precima, a potomcima približiti saznanja: gdje su rodjeni gdje žive i neka se vežu kao i mi za svoje salaše za svoj rodni kraj pa zvao se on Bajski put, Radišić, Koćevi, Karakorija, Gornjak ili Doljnjak, priko štreka ili priko kanala, a svi zajedno MOJ NENADIĆ. 
Pitanja tko će pisati kada će knjiga stići do čitatelja a gdje će se sve odraditi, sve je spontano i jednostavno riješeno pa su tako odgovori: pisci tekstovi smo mi Nenadićani, knjiga se izdaje  u povodu 80 obljetnice HKUD-a „Vladimir Nazor“ čiji su osnivači 1936 god. bili žitelji ovih salaša: Antun Matarić predsjednik,  Šima Karas, Lukić Stipan, Matarić Stipan, članovi. Promocija će biti u prvoj polovici 2017. god. 
O našem rodnom kraju Nenadiću, je davne 1944 god. pučka pjesnjikinja Manda Matarić rodj. Karas napisala pjesmu „ U mom kraju“ koju bismo vjerujem i mnogi od nas potpisali jer se u njoj prepoznaje ključna tema naše knjige MOJ NENADIĆ. Zato je ta pjesma zaslužila prve stranice.“
 
Pozdravljajući nazočne, domaćine i goste, gradonačelnica Sombora Dušanka Golubović je izrazila zadovoljstvo što na jednom ovakvom mjestu imajući priliku da predstave knjigu koja je zajednički projekat grada Sombora i HKUD „Vladimir Nazor: „Moje zadovoljstvo proizilazi, pre svega, iz činjenice da je lokalna samouprava, između ostalog na inicijativu i dugogodišnju želju i HKUD da promenimo  naše kriterijume po pitanju finansiranja rada i opstanka ovakvih društava, urodila jednim ovakvim poduhvatom. U tom smislu knjiga „Moj Nenadić“  jeste upravo prvi i za sada verovatno najkvalitetniji rezultat primene naših promenjenih kriterijuma. To podrazumeva da više ne računamo samo ko je dobio koliko bodova na nekoj smotri i da na osnovu ostvarenih rezultata dodeljujemo finansijska sredstva, nego da na jedan potpuno drugačiji način pristupimo tome, u želji da sačuvamo kulturno-istorijsko nasleđe našeg kraja, svesni činjenice da je Sombor jedna bogata sredina upravo zato što je multikulturalna, multinacionalna i multikonfensionalna, i da je to naše bogatstvo potrebno na određeni način materijalizovati. Ta materijalizacija na najbolji način prikazana je kroz ovu knjigu „Moj Nenadić“ u kojoj se jasno vidi identitet grada Sombora", rekla je gradonačelnica Sombora prilikom obraćanja u zdanju biblioteke  Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
 I.Z.