Naša briga za odgoj i obrazovanje mladih

„Alfa“ d.d. Zagreb, 2015., četvrto izdanje slikovnice Ja se mraka ne bojim, prvo u ovoj nakladi Ljubice Kolarić-Dumić

Objavljivanje književnih djela radost je i za autora i za čitatelje, a književnost za djecu ima višestruko značenje u odgoju i obrazovanju mladih. Stvaranje umjetnosti čudesni su darovi Gospodnji, koji nam uljepšavaju i olakšavaju život.

A kad su u pitanju djeca, njihovo odrastanje, priprema za buduća zvanja i potreba da se razviju u sposobne, zdrave i sretne ljude, tada umjetnička djela koja im nudimo, moraju biti i sadržajno i po estetskim vrijednostima, primjerena dobi djeteta. Prve knjige iz kojih će dijete upoznavati svijet oko sebe, svakako su slikovnice. Svojim će bojama dobrih ilustracija, kvalitetnim, poučnim i vedrim sadržajima privući svako dijete. Odrasli će na razne načine približiti knjigu djetetu, stoga je potrebno što ranije početi s čitanjem. Veselim će pričama i pjesmama roditelji pravilno odgajati, razveseliti, a prije spavanja uspavljivati svoje dijete. U vrtiću i prvim razredima osnovne škole, na vjeronauku u crkvi, knjižnicama (institucionalno) ili u roditeljskom domu – na odraslima je ogromna odgovornost, koje nažalost često nismo svjesni ili pak iz raznih pobuda griješimo stavljajući pred dijete tekstove neprimjerene njihovoj dobi. O tomu bi se moglo raspravljati i pisati jako puno, no za to postoje druga mjesta, a ne u kratkom novinskom članku. Nadajmo se da će odgovorni biti svjesni (jer nije uvijek tako) što za budućnost svake zemlje u svijetu znači pravilan odgoj i obrazovanje od najmlađe dobi, a knjiga bi i dalje trebala biti na prvome mjestu.

Možda će se neki naši čitatelji upitati zbog čega ovo pišemo, jer nije na nama da određujemo što će koje dijete čitati kod kuće, u vrtiću ili u školi. No, odmah odgovaramo: Jest, i to je naša dužnost! Možda čak jedna od najvećih, jer će nas ti mladi sutra voditi, upravljati, graditi, stvarati za sve novi, ljepši život. Dakle, obveza je naša velika, nitko se ne smije isključiti i nitko nije suvišan.Tako misli, vjeruje i radi i naša srijemska književnica koju dobro poznajemo, jer su njezini tekstovi (zapisi, priče, pjesme) rado čitani na stranicama Hrvatskih novina.

Zbog njezine angažiranosti kao dugogodišnje učiteljice i književnice u odgoju i obrazovanju mladih, osjećamo potrebu i dužnost ukratko je predstaviti našim čitateljima i navesti samo nekoliko ovogodišnjih uspjeha iz područja dječje književnosti: Najpoznatija slikovnica Ja se mraka ne bojim naše srijemske književnice Ljubice Kolarić-Dumić i svjetski poznatog ilustratora i slikara Vjekoslava Voje Radoičića doživjela je ovoga proljeća četvrto izdanje, prvo u velikoj i poznatoj Nakladničkoj kući „Alfa“ iz Zagreba. Istoimenu pjesmu, koju je uglazbila Doris Kovačić snimila je Dječja televizija, a pjesma je postala Hit ljeta na Top listi Dječje televizije 2015. Na Učiteljskom fakultetu u Puli kod mentorice prof. dr. Vjekoslave Jurdana studentica Maja Polović s odličnim je uspjehom položila diplomski rad na temu: Slikovnica Ja se mraka ne bojim Ljubice Kolarić-Dumić. Na Međunarodnom dječjem festivalu Kukuriček 2015. u Đurđevcu naša je Ljubica dobila nagradu za najbolji tekst za pjesmu Razigrani dani, koju je uglazbila Suzana Štefanić. Pjesma Prijateljske ruke, glazba Natalija Banov izabrana je i bit će izvedena na poznatom Hrvatskom dječjem festivalu u Zagrebu (dvorana Lisinski), gdje su već godinama zapažene pjesme naše pjesnikinje.

Iz respektabilne bibliografije Ljubice Kolarić-Dumić (Kukujevci, Srijem, 7. kolovoza 1942.) ovom prigodom izdvojit ćemo tek nekoliko podataka sa željom da njezine pjesme i priče nađu svoje zasluženo mjesto u nastavnom procesu, čitankama za hrvatski jezik i lektiri, te u udžbenicima glazbene kulture osnovne škole, u gradskim knjižnicama i u našim domovima – u Vojvodini, autoričinu širem zavičaju.

Gospođa Ljubica Kolarić-Dumić osnovnu je školu završila u rodnom mjestu, gimnaziju u Vinkovcima, a hrvatski jezik i književnost studirala u Rijeci i Zagrebu. Živi u Rijeci gdje je do mirovine (43 godine i 8 mjeseci) radila kao učiteljica hrvatskoga jezika. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle.

Objavljene su joj sljedeće knjige: Raskrižje (poezija), Rijeka, 1983., Sva u srcu (poezija), Zagreb, 1985., Vratit ću se, zemljo (poezija), Zagreb, 1991., Molitva za Hrvatsku (poezija), Rijeka, 1992., Stazama jutra (izabrane pjesme), Rijeka, 1995., Uz baku je raslo moje djetinjstvo, (priče za djecu), Zagreb, 1997., 2010., Subotica, 2011., S vjetrom kroz godinu (slikovnica i CD), Rijeka, 1999., Od proljeća do proljeća (slikovnica i CD), Rijeka, 2003. i 2004., Izašli iz priče (slikovnica i CD), Rijeka, 2005., Obasjana suncem (poezija), Rijeka, 2005., Igrajmo se radosti, izabrane pjesme za djecu, Subotica, 2006., Zagreb, 2007., Ja se mraka ne bojim (slikovnica i CD), Rijeka, 2008., Zagreb, 2010., Rijeka, 2013., Rijeko, grade, djetinjstva sretnog, (pjesmarica i CD), Rijeka, 2008., Ususret svojoj zvijezdi (haiku i druge pjesme), Pinkovac / Guettenbach, Austrija, 2010., Renkonten al mia stelo (prijevod zbirke Ususret svojoj zvijezdi na esperanto), Zagreb, 2011., (Pjesma o zmajevima (slikovnica i CD), Zagreb, 2011., Vijenac od čekanja (poezija), Rijeka, 2012., Ja se mraka ne bojim, četvrto izdanje slikovnice, objavljeno u Nakladničkoj kući „Alfa“ Zagreb, 2015.

Pjesme i priče uvrštene su joj u čitanke za hrvatski jezik i udžbenike glazbene kulture za osnovnu školu. Objavljuje u mnogim časopisima, zbornicima, knjigama, novinama, kalendarima, drugim glasilima i na nosačima zvuka.

Slikovnice i knjige su joj ilustrirali poznati hrvatski slikari i ilustratori: Ivica Antolčić, Vjekoslav Vojo Radoičić, Ivan Balažević i Laura Herceg, a više pjesama uglazbili skladatelji: Ljuboslav Ljubo Kuntarić, Josip degl’ Ivellio, Natalija Banov, Doris Kovačić, Suzana Štefanić, Mario Anton Kamenar, Stjepan Mikac i Mladen Matić.

Zastupljena je u leksikonima i antologijama: Ante Selak: Taj hrvatski, Školske novine, Zagreb, 1992., Dragutin Rosandić: Nad zgarištima zvijezde, Školske novine, Zagreb, 1993., Branko Pilaš: Raspršena vrela književnih djela, Školska knjiga, Zagreb, 2004., Zlata Gvozdić Filjak i Juraj Lončarević: Srijemska kalvarija Hrvata, Znanje, Zagreb, 1995., Marko Kljajić: Kako je umirao moj narod, Hrid, Subotica – Petrovaradin, 1996., Katica Čorkalo: Zavičaj riječi, Riječ, Vinkovci, 2000., Zbornik radova: Zemun i Zemunci u riječi i slici, Zagreb/Zemun, 2005., Stjepan Hranjec: Pregled hrvatske dječje književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2006., Josip degl’ Ivellio: Zmajska pjesmarica, Družba Braća hrvatskoga zmaja, Zagreb, 2006., Ivo Zalar: Antologija hrvatske dječje poezije, Školska knjiga, Zagreb, 2007., Đuro Vidmarović: Paprati i lišajevi Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2007., Katica Čorkalo Jemrić i Stjepan Damjanović: Šokadija i Šokci u književnoj riječi Privlačica, Vinkovci, 2007., Odjeci đulabija – Antologija hrvatske ljubavne poezije, Samobor, 2009., Branko Pilaš: Zlatni snovi – Izbor hrvatskoga pjesništva za djecu, Međugorje, 2009., Hrvatski biografski leksikon, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009., Hrvatska književna enciklopedija, Hrvatski leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2010., Panonski ljetopis /Pannonisches Jahrbuch, Austrija, 2011., Antologija pjesništva o hrvatskom jeziku, Privlačica, Vinkovci, 2011., Ana Horvat: More mora (hrvatski pjesnici o moru), Naklada Đuretić, Zagreb, 2014., Đuro Vidmarović: Čuvari sna, eseji, Split, 2015.

Član je Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske, Dragovoljaca domovinskog rata, Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata i Hrvatskog domobrana.

Dobitnica je Godišnje nagrade Grada Rijeke za 2006. godinu za izuzetan doprinos dječjoj književnosti i poetskoj riječi za djecu.

Prve nagrade za prozu (Vestalkino pismo) „Dubravko Horvatić“ „Hrvatskoga slova“ u Zagrebu za 2012. godinu.

Na Međunarodnom dječjem festivalu Kukuriček u Đurđevcu 2015. godine dobila je nagradu za najbolji tekst (pjesma: Razigrani dani).

O slikovnici Ja se mraka ne bojim čije je četvrto izdanje bilo povod da se i mi uključimo u predstavljanje javnosti pisali su relevantni stručnjaci za dječju književnost: Milan Špehar, Marinko Lazzarich, Đuro Vidmarović, Stjepan Lice, Igor Žic, Evelina Rudan, Branko Pilaš, Vjekoslava Jurdana i drugi, a ovdje ćemo prenijeti prikaz gospodina Radovana Kneževića, poznatog učitelja.

Profesori i književni kritičari, kao i stručni suradnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske visoko su ocijenili slikovnicu, a mi smo odlučili našim čitateljima, učiteljima, roditeljima i odgovornim osobama u Vojvodini podastrijeti mišljenje iz prakse, vrednovanje vrsnog i poznatog učitelja, gospodina Radovana Kneževića iz Osnovne škole Bakovčica, a kolika je naša odgovornost i briga za odgoj mladih kao i podrška kvalitetnim književnim djelima – pokazat će vrijeme. Koliko ćemo čekati i hoćemo li se brzo radovati s našom književnicom Ljubicom Kolarić-Dumić, ovisit će o odgovornima u Hrvatskom nacionalnom vijeću Vojvodine.

Uredništvo

Radovan Knežević: prikaz slikovnice Ja se mraka ne bojim

Svima je nama, koji svoj radni vijek provodimo među djecom, poznato da se ona od najranijeg uzrasta suočavaju s pojavom straha. Od prvih mjeseci osjećaju strah od odvajanja od majke, no taj se strah s prolaskom predškolske dobi gubi. Jedan od strahova koji dijete nakon toga upoznaje, u periodu predškolske dobi jest i aklufobija, strah od mraka. Za razliku od ostalih strahova, ovaj je nemoguće otkloniti; mrak pada svake večeri, svakoga dana i moguće je da dijete ne prevlada taj strah kroz cijeli život, u lepezi osjećaja od neugodnosti pa do fobije. Stručnjaci fenomenu straha prilaze na razne načine, a mi pedagozi u svom radu malo prilazimo ovoj temi, jer ni sami nismo sigurni kako se postaviti prema toj pojavi u ranom djetinjstvu.

Knjiga, odnosno zbirka pjesama Ja se mraka ne bojim Ljubice Kolarić Dumić jedna je od uspješnih dosega dječje književnosti koja se bez straha suočava s obrađivanjem teme straha. Usmjerena je djeci školske dobi, stoga je toplo preporučam kao lektirni naslov za učenike drugog razreda. Neke su pjesme primjerene i za starije predškolce, druge pak (primjerice Mrak i srce) za treći razred. Svi znamo da u samo djelo ulazi i ono izvan teksta, jer je u taj dio uložen velik trud i napor, a osobito u ovoj slikovnici, uz angažman našeg poznatog slikara Vjekoslava Voje Radoičića. Upravo su njegove vesele i šarene ilustracije, kao i naslovnica, poziv onome koji će otvoriti slikovnicu; da svijet unutar nje promotri na ovaj način; veseo i djetinji. Ilustracije koje prate pjesme otkrivaju djeci razigrane, obojane, radosne likove koji nespretno trčkaraju i mašu ručicama. Baš je taj prvi susret, a to je kod svakog djela vizualni dojam, naslovnica, onaj koji će dijete povesti u svijet priče, a ova je slikovnica u tome uspjela.

Gledajući knjigu kao književnost, kao dječju književnost, ona je pravi mali biser topline, koja iz sebe iznosi pozitivne osjećaje; sreću, radost, veselje, entuzijazam, redajući svoje duže i kraće stihove, kroz izraz slobodnog ili pak vezanog stiha.

Rima u pjesmama uvijek postiže poseban osjećaj ritmičnosti, a do djece najlakše dopiru brojalice, na što podsjeća pjesma Mrak najljepše snove nosi, pisana u rimi te stihovima osmercima. Pjesme u sebi skrivaju i pomno izabrane riječi te veze riječi kojima opisuje imenica mrak, poput pridjeva: dobar, odan, prijateljski mrak, mekim plaštem dobrog mraka, glagola: tješi ih, pazi, miluje, pruža mir, najljepše snove nosi, imenica: prijatelj, umanjenica: mračak. Mnogi stihovi (Zadaća ga dječja muči/s njima piše, pjesme uči) kroz cijelo djelo zapravo provlače ideju mraka kao prijatelja te pokazuju djeci da su mrak i ona ravnopravna; jednako važna. Mrak će pobijediti u igri skrivača (A u snove kad zaplove), ali u istoj pjesmi, ravnopravni su u onome što djeci ide najbolje od ruke – igri (U trčanju i u skoku/svatko može dobar biti.) Više je primjera kojima se može potkrijepiti da je autorica u svakom stihu čvrsto držala te do samog kraja slikovnice uspjela zadržati svoju osnovnu misao: osloboditi djecu od straha, pokazati im vedriju stranu mraka.

Ova je knjiga primjer sinestezije dojmova, interdisciplinarnog pronalaženja puta do osjećaja najmlađih; na kraju knjige očekuje nas još jedno iznenađenje: notni zapis pjesme Ja se mraka ne bojim, po kojoj zbirka stihova i nosi ime.

Ime autorice, kao i ostalih, ravnopravnih sudionika u čitavoj ovoj predivnoj priči o mraku prijatelju, govori nam da se u samo jednom djelu uspjelo ostvariti iskustvo, uspješnost i bogatstvo onih koji su na slikovnici radili. Djeca su ovom knjigom dobila veliki poticaj na čitanje, na razmišljanje, na pjevanje, a što je najvažnije, na život bez straha.

Bakovčica , 31. ožujka 2014. godine.
Radovan Knežević, učitelj