Iz 25 broja mjesečnika Hrvatske novine:
Piše: Zlatko Ifković
Uvodna riječ
„Bunjevačko pleme je jedno od najvećih plemena hrvatskog naroda, a u svakom trećem Hrvatu ima bunjevačke krvi. I ja sam bunjevački Hrvat iz Hrvatske. Mi smo jedna grana bunjevačkog, hrvatskog roda, a vi ste druga. Vi ste išli prema sjeveru, a mi duž Dalmacije, od Hercegovine, Dalmatinskim zaleđem sve do Like, Podgorja, Senja, Krivoga puta i sve do Gorskog Kotara. Hrvati koji su danas u Lici, najvećim dijelom su Bunjevci. Naši su stari govorili istu ikavicu kao i vi.“ Ovo su riječi riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića, s ovogodišnje Dužijance.
Nisu nam rekli ni Hvala!
Hrvati su učinili sve da njihova Subotica postane slobodnim kraljevskim gradom. I postala je ustrajnim radom, žrtvama i plaćenom otkupninom. Ivo Prćić je u knjigi „Subotica i Bunjevci“ zabilježio „Samo u gotovu novcu dali su 12 000 forinta. Osim toga još 1000 požunaca zobi i 150 komada vojničkih konja. Gdje je onda još ekspediciona taksa, uvez privilegija u baršun i zlato, instalacija i još druge različite ’sitnarije’ u iznosu od 5401 forinta. Sve ove troškove snosimo i opet samo mi Hrvati. Kasnije i drugi uživahu plod naše muke.“ Barem da su nam rekli: Hvala!
Hrvatsko akademsko društvo objavilo je hrvatski prijevod drugog Stajalište Mađarske akademije znanosti u povodu narodnih inicijativa za priznavanje Bunjevaca kao samostalne nacionalne manjine u Mađarskoj. Hrvatsko akademsko društvo je drugo Stajalište Mađarske akademije učinilo dostupnom širem čitateljstvu i stručnoj javnosti, ali i onima koji se dodvoravaju radi stvaranja koalicije s političkom elitom koja dio našeg naroda želi odvojiti od nas, a koji se trenutno ne izjašnjavaju kao mi. Ukoliko ove riječi riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića s ovogodišnje Dužijance kao i mišljenja Mađarske akademije ne budu polazišne osnove, kako sebe nazivaju, Hrvata građanske provinijencije pri počinjanju razgovora sa onima koji duži period rade na razbijanju naše zajednice, odna su jednaki njima, i u djelu i u cilju.
Vjerovatno će me zbog toga što sam u tekstu prenio riječi riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića, stajalište Mađarske akademije i dijelove iz knjige Ive Prćića „Subotica i Bunjevci“ nazvati hrvatskim nacionalistom i da provodim desničarsku ideologiju, kao kada sam rekao da je brak onaj između muškarca i žene. No čast mi je da me takvim prozivaju.
Svaka pisane riječ ostaje, tko se za što zalagao. Tako je i 25 brojeva mjesečnika Hrvatske novine iza nas, koji će svjedočiti o našim djelima. Dali smo doprinos očuvanju jezika, kulture, kulturne baštine, običaja, povijesti, sve u cilju očuvanje identiteta hrvatske nacionalne manjine. U mjesečniku Hrvatske novine većina tekstova su na hrvatskom jezika koji je dio identiteta pojedinca i grupe kojoj pripadamo, sve u cilju ublažavanja posljedica asimilacije kroz posljednjih 100 godina, a naročiti zadnjih 25 godina i sprječavanja daljnjeg nestanka i nipodaštavanja Hrvata na ovim prostorima.
25. broj mjesečnika Hrvatske novine je tiskan uz potporu grada Subotice
25. broj mjesečnika Hrvatske novine je tiskan uz potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske