Piše: Zlatko Ifković
Da još jednom podsjetimo naše čitatelje da je međudržavni Sporazum o zaštiti manjina sklopljen između Republike Hrvatske i Republike Srbije 2004. godine. Od tada mijenjale su se hrvatske Vlade i predsjednici, a položaj hrvatske manjine se mijenjao puževim koracima.
Početkom svibnja na sastanku veleposlanika zemalja članica EU u Briselu, Hrvatska nije dala suglasnost za otvaranje poglavlja 23 Pravosuđe i temeljna prava u pregovorima Srbije i Unije. Hrvatski predstavnik rekao je tada da Srbija za otvaranje poglavlja 23 treba ukinuti regionalnu nadležnost suda za ratne zločine Srbije i uvesti direktnu zastupljenost pripadnika hrvatske manjine u Skupštini Srbije.
Nije rječ o blokadi
Od svibnja do danas visokotiražni beogradski mediji su se utrkivali u propagandi i stvaranju negativnog javnog mjenja protiv Republike Hrvatske. Sve je to podsjećalo na 90-te godine prošlog stoljeća.
Prešućivali li su ili su zaboravili objaviti činjenicu da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović govoreći o odnosima sa Srbijom isticala da nije riječ o blokadi i da ono što Hrvatska traži nije nikakvo bilateralno pitanje, nego pitanje ispunjavanja pristupnih kriterija, istih oni koje je i sama Hrvatska morala ispuniti da bi postala članica EU. Hrvatska ima pravo zahtijevati da se poštuje sve ono što je potpisano iz razloga što postoji osam mjesta u Saboru zajamčenih za manjine. Na manjinske izbore može izaći i samo dvjesto pripadnika manjine, oni će imati svog predstavnika u Saboru.
Mnogi u Srbiji nemogu prihvatiti činjenicu da je došlo do promjene u odnosima spram Hrvata u Vojvodini, Srbiji iz razloga što su hrvatski dužnosnici i Hrvati u Srbiji o tome šutjeli godinama. Za vrijeme vlasti Demokratske stranke (DS) zastupnici naše zajednice nikada nisu pokrenuli pravni postupak za izmjenu izbornog zakona po kom bi bila formirana posebna izborna jedinica za Hrvate u Srbiji na svim razinama i na taj način bi osigurali materijalne i druge uvjete djelovanje hrvatskih stranaka. Nije bilo ozbiljnijeg pomaka u provedbi prava Hrvata iz razloga što je obilježena šutnjom hrvatskih zastupnika u parlamentima na svim razinama.
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) je pod izlikom obezbjeđivanja sredstava za rad stranke sklopio koaliciju s Demokratskom strankom (DS), na osnovu kojeg su 2007. dobili zastupnika u parlamentu Srbije i obnašali vlast sa njima na svim razinama do 2012..
Promjenu je nagovjestila kao što je poznato Kolinda Grabar Kitarović kada je rekla u Subotici da će se zalagati ne samo za zaštitu manjina u Republici Hrvatskoj, već će insistirati i na ostvarivanju prava hrvatske manjine u Srbiji. Također je rekla da će Srbija imati pomoć u pristupanja EU. No, to pod uvjetom da Srbija ispuni sve uvjete koje je i Hrvatska morala ispuniti prilikom pristupanja, u što spada i zaštita manjina i rješavanje otvorenih pitanja, od pitanja nestalih preko pitanja arhiva i granice na Dunavu. Ono što je govorila kao službeni kandidat Kolinda Grabar Kitarović tijekom predizborne kampanje, to je predsjednica Republike Hrvatske u prvom predsjedničkom govoru ponovila „Borit ću se za prava manjina u Hrvatskoj, ali ništa manje neću tražiti ni za Hrvate u susjednim zemljama. Ali, zalagat ću se za prava Hrvata u Srbiji, BiH, Crnoj Gori“.
Hrvatska je osigurala da njezini zahtjevi uđu u pregovarački proces Srbije i Europske unije kako bi na taj način stvarno, pravedno i punopravno Hrvati sudjelovali u donošenju političkih odluka, što daje novu nadu Hrvatima da će opstati na svojim povijesnim prostorima.
Kraj avanture?
Od uvođenja višestranačja do 2006. godine smo se zalagali da pripadnici nacionalnih manjina surađuju, onda su naši politički predstavnici ušli u avanturu iz koje je DSHV izišao s rezultatom da su dobili mjesta u Skupštini Srbije i uposlenog u administraciji AP Vojvodina, a da Hrvati u Srbiji nisu dobili politička prava i da je koalicijski partner našu nacionalnu zajednicu uspio još više podijeliti i asimilirati.
Skupština AP Vojvodine (u kojoj je imala apsolutnu većinu Demokratska stranka i Liga socijaldemokrata Vojvodine) izglasovala je 2009. godine da Bunjevci budu priznati kao ravnopravna nacionalna zajednica s Hrvatima, Mađarima, Rumunjima, Slovacima, Česima i Rusinima. Tako su Bunjevci inicijativom i glasovanjem Demokratske stranke odijeljeni od hrvatske zajednice.
Niti jedna stranka većinskog naroda nije uložila energije i financijski sredstava da pobjedi na izborima za Hrvatsko nacionalno vijeće kao DS sa listom „Hrvatska lista za europsku Srbiju“ koju su činili članovi Demokratske stranke. Gore navedeno samo govori da nije bila iskrena suradnje DS sa DSHV.
Opširnije u tiskanom izdanju i pdf izdanju strana 3
Nova nada za Hrvate u Srbiji?
