U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine možete pročitati:III. Poglavlje Postanak Subotice
Iz neobjavljene knjige „Franjevačka crkva sv. Mihovila u Subotici“
U knjizi „Franjevačka crkva sv. Mihovila u Subotici“ biće prikazana povijest franjevačke crkve i samostana u Subotici kako ju je zabilježio o. Paškal Cvekan u knjizi „Subotički franjevački samostan i crkva“ tiskanoj u Subotici 1977. godina. Da bi potpunije pokazali spomenik kulturne baštine slikama je obuhvaćen vanjski izgled crkve i samostana i unutrašnjost crkve. Posebno su slikani svaki oltar, oltarne slike, kapela, slika Majke Božje Crne Gospe, kip sv. Antuna Padovanskog…
III. Poglavlje Postanak Subotice
Pokolj tridesetorice u Subotici
U to vrijeme dogodio se i ovaj slučaj. Neki okrutni kapetan Virag (vjerovatno od Tökölijevih ljudi) s nekoliko isto tako okrutnih ljudi navali na nenaoružani i od straha gotovo izbezumljen subotički narod, istjera ga na uski trg što se nalazio uz zapadnu stranu Kaštela i tu je tako strašno bjesnio, da je kopitama konja i mačem pobio tridesetak muškaraca. Prestrašeni ljudi i žene nijesu se mrtva tjelesa pobijenih usudili sahraniti na groblju nego su ih ukopali na onome mjestu, gdje se sada nalazi kapela svetoga Roka. A ukopali su ih slijedećeg dana uz veliki plač i jaukanje naroda.
Tako o tome bilježi Samostanska povijest u Subotici. Neki kažu, da se taj događaj zbio onda, kad su muškarci, ratnici, bili u boju izvan Subotice, a u gradu je ostao samo stariji svijet – starci, žene i djeca.
Na tome mjestu su Franjevci 1738. – 39. podigli zavjetnu kapelu sv. Roka, zaštitnika od kuge. (Kućna povijest Sub. samostana Ia)
* O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
Bijeg u Baju
Kad je kršćanska vojska pod vodstvom vojskovođe Eugena Savojskog započela tjerati Turke iz Banata, nastao je u Subotici strah, da bi Turci mogli doći u zaleđe Subotice i narod je ponovo s ocem Aleksandrom Spanikom bježao prema Baji. Prešli su Dunav u namjeri da se skrivaju u gustim šumama u okolici Baje. No, u Baji su proboravili samo tjedan dana, jer su saznali, da je Eugen Savojski uspio svladati tursku silu. Na tu radosnu vijest subotički je narod pohrlio u svoju postojbinu i vratio se ponovo u Suboticu. (Kućna povijest Sub. samostana Ia)
* O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
Osnivanje Narodne milicije Potisja
Te iste godine – 1697. – osnovana je Narodna milicija Potisja, vojne krajine u Bačkoj. Utvrđena su pravila za pješački i konjički dio te milicije. Osnovana je carska komisija u Subotici. Ta je komisija napravila statute Narodne milicije Potisja. Određeno je trinaest (13) mjesta (zovu se Fossata), koja treba okružiti dubokim jarcima i visokim nasipima (palisadama ili opkopima), a u njima svi muškarci – pješaci i konjanici – moraju uvijek biti spremni, ako se neprijatelj pojavi, da ga bar zadrže, ako ga ne mogu i svladati, dok ne dođe jača pomoć.
U svakoj takvoj utvrdi (fossatum) postavljeni su kapetani i ostali službenici – oficiri – kao što je to i u redovitoj vojsci, tako da mogu, ako ustreba, izaći iz svoga utvrđenja i sa svojim se naoružanim ljudima boriti drugdje.
Narodna milicija Potisja je u tim utvrđenjima dobila i imala velike povlastice. (Kućna povijest Sub. samostana Ia)
* O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
Utvrđenje Szabatke – Subotice
Među spomenuta utvrđenja – fossata – uz Kanižu, Sentu i Marton, spadala je i Subotica (Szabatka). Ona je bila središte svih ovih spomenutih utvrđenja. Njezin Kaštel kao tvrđavica bio je opasan dvostrukim opkopom.
Prvi je bio unutrašnji oko samog Kaštela, a drugi se protezao sve do sadašnje pravoslavne crkve. Nazivao se izvanjski opkop ili pučki – šanac.
Oba ova opkopa okolo su preplavljivale dvije velike močvare. Prva se protezala Kaštelu na Jug i Zapad prema putu što vodi u Segedin, među vinogadima, a preko koje je napravljen most ili bolje kameni nasip, nasipan iz mnogih ruševina Kaštela, a najviše od onog poprečnog zida u crkvi, kad se ova proširivala (1730. 36.) što se pučki zvao Basát hit. Druga močvara je oplahivala sav onaj prostor što se zove Mlaka, a gdje raste mnogo trstike i šaša.
Oko 1751. jedna od tih močvara je nestala (evanuit) i ponovno se pojavila na višem mjestu gdje je nekada bila suha ravnica. Tako močvarama okružena Subotica bila je sposobna oprijeti se manjim nasrtajima neprijatelja i bila je na to uvijek spremna.
Unutrašnji opkop (palisada) imao je vrata sa strane gradske kuće, gdje su vojnici u ratno vrijeme uvijek držali stražu. (Kućna povijest Sub. samostana Ia)
* O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
Subotički kapetani
Carska je komisija u Subotici postavila subotičkog kapetana, izvrsnog i slavnog ratnika Luku Sučića, oca kasnijeg kapetana Jakova Sučić. Ovaj je o pojasu imao neki poseban predmet kao znak svoje službe. Nosio je dugu, posve bijelu bradu i izgledao je veličanstven i ozbiljan, neprijazan prema neprijatelju, a uljudan i mio prema svojima. Uvijek je bio vrlo naklonjen Franjevcima i Salvatorijanskoj provinciji.
Ostali službenici – oficiri – nerodne milicije Potisja u Subotici bili su iz obitelji Marčetić, Kajić i Vujavić i svi su stanovali u Kaštelu.
Kasnije su kapetani birani i iz drugih obitelji. Pobećanjem milicije postavljali su se i vice kapetani, a ovi su bili ne samo katolici nego i pravoslavni. Imali su tri zastave koje su se čuvale u kapeli sv. Mihovila arkanđela, pod boltom svetišta. Dvije su pripadale konjanicima, a jedna pješacima. (Kućna povijest Sub. samostana Ia)
* O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
nastavlja se