Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata je objavio naslove knjiga koje su „ušle u uži izbor“ za „najbolju knjigu u 2014. godini“. Od kojih knjiga je sačinjen uži izbor i po kojim kriterijima neka knjiga može biti proglašena najboljom u jednoj godini nema ništa!?
Saznajemo naslove tih knjiga, izdavače, autore, broj stranica i sl. Navešćemo samo naslove i broj stranica:
1. Bunjevci u vremenskom i prostornom konceptu (686 stranica),
2. Tradicijska baština i etnokulturni entitet podunavskih Hrvata Bunjevaca (523 stranica),
3. Svjetla starih fotografija (148 stranica),
4. Rumeni sutoni (120 stranica),
5. Jedući srce žive zvijeri (106 stranica),
6. Školjka koja govori (218 stranica),
7. U stočnom vagonu (155 stranica).
Knjige se ne mjere po stranicama.
Ako izuzmemo Svjetla starih fotografija, koja je zbirka objavljenih članaka u tjedniku „Hrvatska riječ“ i ne može biti najbolja napisana knjiga, ostaje s jedne strane preko 1200 stranica koje su o Bunjevcima napisali mnogi autori Odsjeka za etnologiju, kulturu i antropologiju Sveučilišta u Zagrebu, plaćeni od Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. S druge strane je nekoliko stotina stranica proze i poezije pojedinačnih autora i te knjige ne mogu parirati studioznim radovima Zagrebačkog sveučilišta ni po čemu i automatski otpadaju za nagradu.
A kako tu svaki Hrvat nalazi svoje mjesto, vidi se iz sljedećeg primjera.
HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada ima literarnu sekciju od petnaestak članova koji svake godine izdaju zbirku poezije „Preprekovo proljeće“, a pojedinačno su samo u 2014. godini izdali nekoliko zbirki poezije i nekoliko romana. U pitanju su knjige:
1. HKUPD „Stanislav Preprek“: „Preprekovo proljeće2014.“
2. Siniša Božulić: Buđenje čovjeka,
3. Mladen Franjo Nikšić: Pjesme,
4. Ljerka Radović: Osmijeh u mokrom kaputu,
5. Branimir Tomlekin: Nasukana mornarica,
6. Branimir Tomlekin: Godine zasljepljujućih boja,
7. Branimir Tomlekin: Hrtkovci, priče o onom što je nekad bilo.
Tako svaki Hrvat mora sam nalaziti svoje mjesto, ali ako ne podržava lik i djelo ravnatelja jednostavno ne postoji, jer je sve u njegovim rukama: vlast, novac i mediji.
Zato u književnosti i kulturi Hrvata u Vojvodini imamo negativnu selekciju.
Republika Hrvatska bi trebala voditi više brige o kulturi Hrvata u Vojvodini.
Branimir Miroslav Cakić