Predstavljamo Josipa Cvijina slikara iz Subotice

SUBOTICA U SRCU
Typography

Slikanje je za mene izuzetan doživljaj i zadovoljstvo                        

Za početak razgovora predstavite se i približite našim čitateljima kada ste se počeli baviti likovnom umjetnošću, što je na Vas utjecalo? 
Slikarstvo me je počelo interesirati, kao i većinu slikara, još u osnovnoj školi i doista sam jedva čekao sat slikanja, osobito sam volio kad smo slikali neku postavku mrtve prirode. Nažalost sada, iz ove perspektive, vidim da se tada profesor nije posebno trudio da nam objasni neka najosnovnija pravila slikarstva. To, i mnogo više, dobio sam kad smo se jedan moj drugar i ja u osmom razredu pridružili jednoj slikarskoj sekciji koja se održava u subotičkoj gimnaziji, a vodili su je u to vrijeme tri eminentna slikara. U to vrijeme smo tamo gladali slajdove poznatih renesansnih slikara, analizirali svjetlo senke, kompoziciju, dinamiku slike, slikali modele, postavke mrtve prirode. Obuka je doista bila na visokoj razimi i mnogo toga što sam tamo naučio primjenjujem i danas, osobito poteze sa kistom. 
Nažalost zbog nekog nesporazuma između gimnazije i naših profesora kurs je prekinut, pa sam i ja sve manje slikao. Međutim vjerojatno ta sklonost prema slikanju me najterala da se upišem na arhitekturu u srednjoj školi, gdje je osnova manje više svih predmeta bilo crtanje, doduše tehničko crtanje. Crtanje perspektive, odnosno konstruiranje perspektive je bio jedan od također važnih predmeta i moj omiljeni budući da je to, da tako kažem, osnov i umetničkog slikanja, i veoma važan njegov dio, jer ko od slikara ne vlada sa perspektivom, to se odmah vidi i umanjuje vrijednost i ljepotu slike. 
Po završetku škole na neki način završava se i moj slikarski život. Zapošljavam se u građevinsku tvrtku gdje činim svoje prve korake u primjeni znanja iz građevine, i to me okupira tako da sam samo s vremena na vrijeme nacrtao nešto u grafici na čuđenje svojih kolega, koji nisu znali za taj moj talent. Usput da napomenem da sam se u periodu školovanja, još od pionira bavio nogometom a kasnije i gimnastikom u gimnastičkom društvu Partizan, i uopće, volio sam sport i njime bio okupiran tako da mi je slikanje rijetko padalo na pamet. Potom dolazi brak, djeca i još obveza. No, u tom periodu mi se počela pojavljivati neodoljiva potreba da nešto slikam, pa sam tu i tamo napravio neku sliku u temperi. Ti porivi za slikanjem su ponekada bili zaista intenzivni tako da ako nisam imao neki motiv za slikanje, sam sam sebi zadao neki projekni zadatak, slobodnom rukom nacrtao osnovu, fasade, perspektivu i tako na neki način zadovoljio tu potrebu za slikanjem. Iznenađuje me što mi za crtanje nekog projektnog zadatka treba daleko manje one uvodne koncentracije nego za jednu sliku. Dakle, kroz ovaj period sam se jako rijetko bavio slikanjem, međutim ja sam uvijek razmišljao i posmatrao svijet oko sebe kao slikar. Kako ja to obično kažem, slikao sam u glavi, kada naiđem na neki zanimljiv motiv uvijek sam zamišljao kako bih to naslikao, tako da sam u glavi stvorio komplet sliku tog motiva. Pa i to je bila neka vježba, bar se tako pokazalo kasnije. 
 
Približite našim čitateljima kojom tehnikom slikate i koje su teme?
Negdje 2003. godine bio sam pozvan na jednu izložbu slikara amatera. Gledajući te slike negdje u sebi sam pomislio: „pa Cvijo ovo bi i ti mogao!“ Ali ta misao je došla i otišla. Međutim, jedna rodica koja je poznavala, da tako kažem, moje rane radove, pozvala me da se pridružim njihovoj grupi i da počnem da slikam. Tako sam se ja u travnju 2004. godine priključio grupi i počeo da slikam. 
U početku sam radio sa uljem, međutim pošto sam ja nestrpljiv i slikam relativno brzo nisam imao živaca da čekam da se ulje osuši, pa sam prešao na slikanje sa akrilom, koji je kao stvoren za moj tempo i stil slikanja. 
 
Jeste li imali samostalnu izložbe? Na koliko ste njih sudjelovali? 
Volio sam da radim u grupi budući da je grupa bila stimulans koji te je vukao da slikaš, i nikada mi nije smetala gomila oko mene. Štaviše to mi je, da tako kažem, dodavalo gas. S grupom sam imao dosta izložbi. Grupa je pogodna za kolektivne izložbe jer zajedno možemo skupiti 60-70 slika da bi popunili izložbeni prostor, a i publika nam je onda zagarantirana. Samostalne izložbe me u to vrijeme nisu interesirale. Međutim slikar ipak u jednom trenutku mora da napravi samostalnu izložbu, te sam ja odlučio da prošle godine u rujnu, na moj 71. rođendan napravim izložbu, odnosno jednu vrstu performansa na Zelenoj fontani. I tako skrenem pažnju na jednu izuzetnu ljepotu koja se fantastično uklapa u okruženje u kom je postavljena a nažalost prepuštena zubu vremena i jednoj vrsti nebrige. Međutim vidio sam da su je gradski oci ipak zaštitili daskama, što mi daje nadu da će se odlučiti za obnovu koja je vrlo jednostavna i relativno jeftina. Po meni rušiti fontanu iz bilo kog razloga je glupost i jako skup projekt, mnogo skuplji nego da se obnovi, pa da Subotičani ponovno  uživaju u njenoj raskošnoj ljepoti, a uz to da imaju i prijatno osvježenje. No, da se vratim slikanju. Moja prva izložba na baš neuobičajenom mjestu nije, nažalost, naišla na razumijevanje i mojih kolega pa i drugih Subotičana, što mi govori da baš nisam uspio u svojoj namjeri. Moram se ipak zahvaliti subotičkim medijima koji su me ispoštovali i to baš u priličnom broju. Bez obzira na relativan neuspjeh moje prve samostalne izložbe slikanje je za mene prirodan slijed stvari, i ja to ne doživljavam kao neki poseban talent. Jednostavno uzmeš sjedneš i naslikaš ono što vidiš, ali na malo drugačiji način. Trudiš se da dotičan motiv obogatiš malo sa koloritom, pa sa nekim posebnim potezom, nekom zanimljivom sjenom, što bi rekli, daš sebi malo umjetničke slobode. 
 
Što je za Vas slikarstvo?
Meni osobno posebno zadovoljstvo čini trenutak kada završim sliku, pogotovu ako sam zadovoljan ishodom. Onda zaista s uživanjem analiziram i ponekad još povučem i neki potez koji je nekim slučajem izaostao. Uglavnom, kad skupim dovoljno snage i koncentracije, slikanje je za mene izuzetan doživljaj i zadovoljstvo.
 
Ako netko želi da kupi Vašu sliku, gdje su dostižne i kako vas može kontaktirati?
Ukoliko se nekome dopadnu moje slike i htio bi da ih kupi može da me kontaktira na fejsu ili na tel: 064/82-44-340. Slikam pretežno akrilom na platnu, kartonu, lesonitu dimenzije slika su najčešće 70 x 50, 50 x 35, 25 x 35, a imam i većih platna. Radim najčešče pejzaže i mrtvu prirodu. Stil slikanja je impresionistički.
Razgovarao Z. Ifković
Naslovna fotografija je umjetnički rad slikara Josipa Cvijina
 
Powered by WordPress.