Kolumne

O, Sveta Korono, mučenice i zagovornice pred Bogom, moli za nas i zaštiti nas u ovoj dolini suza od nevidljivih sila mraka  koje po cijelom svijetu

siju smrt pod tvojim svetim imenom.  

Nijedno piće, kupovina, pijenje kave, slušanje glazbe, posjeta kulturnom događaju, manifestaciji, ne može opusti kao ogovaranje drugog. Ne rješavati svojih probleme, već se bavite tuđim. Nekima od njih je namjerno širenje štetnih glasina o članu hrvatske zajednice lijek za dušu, postižu zadovoljstvo samo da bi drugom napakostili, umjesto da djelom budu bolji od njega. 

  Piše: Tomislav Mačković

E kad su Roza i Ferika sticali , to lakog nije bilo neg samo ori , kopaj, sadi pa vadi. Ruku na srce namučili su se kugud Jezuška da steknu štogod  i stekli su Bogu fala svega.  

Piše: s. Augustina Barišić

Budi i ti milosrdan, zahvalan i s djelom ljubavi pomaži svima koje ti Gospodin šalje na tvoj životni put, jer je Isus založio svoju Svetu Krv za tebe i za njih   

Jedna od najlepših na svetu, brza i divlja, nekada je spajala, a sad razdvaja iste narode. Eh, kad bi mogla, ispričala bi svetu najlepše i najtužnije priče. Drina pamti i srećnija vremena, kad su se u njenim mirnim plićacima deca igrala, majke prale veš, a zaljubljeni tiho šaputali. Tada je ona bila spokojnija, ljudi su je poštovali, divili joj se. Njena duša se često ogledala i spajala danju sa Sunčevim zracima, dok je noću prkosila Mesecu, nadmetala se i uzdizala u svojoj lepoti. Tako je to bilo, sve dok ljudi nisu postali zli. Ratovi, ubistva, bolesti, sav otrov i otpad bacahu u reku.  

Hodajući pored tebe

Razmišljam, 

Kako svaki put predosjetim 

Kada ponovno dolaziš.   

Ševa pjeva – kao da će sad umrijeti od ljepote i radosti i kao da već sad živi vječno i ništa joj drugo ne treba, a čezne za svim – što već ima. Imam li?  Ništa mi osim tebe ne treba! U tebi sve! Sve u tebi

Piše: Božica Zoko   

A šta je to vično trajalo? Vičan je samo ON Gospodar svemira i svega vidljivoga i nevidljivoga i samo njega čovik mora i triba da se boji, ostalo je sve ništa u odnosu na NJEGA i zakone NJEGOVE.  

Pjesnikom se postaje kad se doživi rascvat duše, pa se u svakom biću vidi dragost, u svakoj stvari ljepota, a  svaki se šum čuje kao glazba nade.  

Kola ili supruga-na isto ti dođe”, kažem ja, “jer da bi popravio suprugu, treba mi daleko više od osamsto eura   

Pogledao sam na sat. Pet minuti do dvadeset i dva. Dobro je, stići ću. Kiosk preko puta mog stana radi do deset navečer. Brzo sam izračunao: tri puta šesnaest i pol je četrdeset devet i pol.  

Da budem ja, ne netko drugi. Ne možemo hodati putem neke druge osobe. Možemo ići samo svojim putem  

Rukopis nas vodi u svet tajni, na samoj granici između života i metafizike, koje se prepliću u svakodnevnom životu junaka, naizgled različitih u svakom smislu, a opet, skladno vođenih nevidljivom rukom samog Stvoritelja   

Vrabac Tvrtko ču da se u gradu Zagrebu, u velebnoj koncertnoj dvorani s dvije tisuće mjesta, priprema Božićni doček Djeda Mraza. U dvorani će biti samo djeca. Djed Mraz dijelit će darove. Na velikoj pozornici   okitit će veliki bor. Pripremit će i glazbeni program.   

Prav i zdrav duhovnik liči sve oko sebe, tako je i u ovom selu samo ovaj krhki , sitan i mali bolešljiv čovik vođen snagom Duha Svetog, uspijo ne samo smiriti sve strasti nego čak za koju godinu od mlađi mještana nji deset se priključilo Franjevačkom redu   

Nebo treperi, sveta je noć,

jaslice male, slamica meka.

U toploj štalici Marija Majka

rođenje Isusa malenog čeka.   

Na slamici Ti si rodio se za nas,

Isuse mili, Božiću dragi.

Mir si na zemlji donio svima, 

Isuse mili, prijatelju blagi.   

Već te godine četri nedlje prija Božića svako jutro su Lozijina čeljad ustajala već oko pet ponamirivali bi josag i oma bi zatabanali priko njive pod Križ na rorate, skupilo se tute još svita s'okolni salaša i svi su zajedno molili Krunicu  

Na doksatu našem okićeni bor,

u velikoj sobi slama je na podu,

od duboka snijega očišćen je šor,

bijele svijeće na čirake žene bodu.   

Izlazim iz crkve. Rijedak snijeg u pahuljama igra se u zraku. 

Dižem glavu prema nebu, ni sama ne znam zašto. Hodam dalje. Zaboravljam na hladnoću. Igram se s pahuljicama.

Počinju zornice.