Nedavni blog postovi
Blagdansko je jutro. Ni jedno u godini nije bilo takvo. Cvjetnicu, nedjelju prije Uskrsa u našem smo selu zvali Cvitnica. Sestru i mene probudio bi majčin tihi glas.
Autor: Ljubica Kolarić Dumić
Nebo vas voli. Vi svi ste Njegova dragocjena djeca i On čini sve za vas. Dajte Mu šansu kao i On što vama daje i idite tamo gdje vas šalje. Budite hrabri i širite Njegovu riječ
Piše: Marina Klara Gerbicz
Nebo vas voli. Vi svi ste Njegova dragocjena djeca i On čini sve za vas. Dajte Mu šansu kao i On što vama daje i idite tamo gdje vas šalje. Budite hrabri i širite Njegovu riječ
Piše: Marina Klara Gerbicz
Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.
Ovu knjigu posvećujem svim mojim pretcima zahvaljujući kojima i ja postojim ali i živim srodnicima sa kojima djelim neraskidivu sponu života, te onaj prekrasni osjećaj pripadnosti jednom neupitnom indentitetu, usprkos višestoljetnim razlikama, koje su nam nametnuli tuđini na našoj zemlji.
Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.
Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.
Tin Ujević
Čast mi je i radost čitateljima zavičaja ponuditi svoje Izabrane pjesme pod naslovom Stopama mojih predaka
Budimo dakle dobri, savršeni i sveti unatoč raznim poteškoćama, trudimo se jer to nam je i dužnost. Ne posustajmo u ovom velikom zlu
Piše: Marina Klara Gerbicz
Poštovani čitatelji, vjerujem da se u svima nama ovih dana rađaju ista pitanja i u čudu pitamo što nam se to događa?
Iz svakog živog stvora i zbira svih živućih, bilo čovjeka, bilo flore i faune, za sve ono što leti ili živi u morima i oceanima, u zemlji i na zemlji čine zbirno najveću Božju Bibliju
Piše: Žana Alpeza
Ne, nije normalno da svoju negativu i komplekse istreseš na pacijenta, baš si faca što djedicu i baku su staračko domu maltretiraš, jer ti se sinoć muž naljutio. Kčerka ti pravila problema jer se zdebljala pa bi obnovila garderobu,pa si se kao stršljen ustala i svoj bijes po tim hodajućim mrtvacima
Lip naočit momak je moj Tavankut, al ima jednu manu od drugi nametnutu. Tavankut je pun svega i mogo bi biti opština , što je davno kadgod i bijo.
Piše: s. Augustina Barišić
Da bismo bili slobodni, oprostimo i trajno opraštajmo jedni drugima dok još možemo i imamo vremena! Gospodin je blizu!
Otkad znam za sebe nikad moj Tavankut nije imo ono šta su imala druga sela.
Piše: Božica Zoko
Paun je gizdava ptica. Ptica iz Gizdavca. Što zna o nama ljudima? Mnogo – inače ne bi onako kričala. Ovako prodorno
Piše: Ljubica Kolarić Dumić
Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.
Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ romaniziranoj kronologiji njegove obitelji od dolaska u Hrtkovce 1737. godine do odlaska iz tog sela u poznatim događajima 1993. godine.
(II. priča iz poglavlja „Opet rat“)