
Piše: Sanja Plevko
Poplava crne kronike i loših vijesti jednostavno nas proždire. Izazivaju se naše osnovne reakcije užasnutosti i prirodnog zanimanja za opasnost. Ne znam jeste li primijetili koliko u kinima ima filmova koji su po naravi horori? Sadržaj im se svodi na krvoločnost, na elemente iznenađenja, krvave osvete, psihološke obrate u radnji koji ultimativno testiraju zdrav razum i ostavljaju osjećaj nepovjerenja u stvarnost koju proživljavamo. Često čujem kako ljudi nakon takvih filmova loše sanjaju, a svejedno ih neka znatiželja nagoni gledati takve sadržaje. I već na ovoj razini vidimo kako se teško oprijeti onome što čovjeku očito psihološki škodi; uočavamo nesklad koji leži u čovjekovim temeljima.

Iz humoristično-satiričnog romana „Slatko kod Dunje“ autora Branimira Miroslava Tomlekina
Kao što sam ja imao fantastičnog dedu koji je uspevao da reši svaki svoj problem ili problem u našoj kući, a i šire, pa je tako i u najnemirnijim godinama svojom sigurnom rukom vodio naš porodični brod u svetlu budućnost, izbegavajući sve zamke i prepreke koje nosi život, tako su i naši narodi i narodnosti u to vreme takođe imali svog dedu koji je, ploveći brodom, vođenim sigurnom rukom mornara Federativne Narodne Republike Jugoslavije, vodio celu našu zemlju u svetlu budućnost.

Piše: Ruža Silađev: Ova fotografija je snimljena na blagdan Duhova 1944.g. u Sonti. Na poleđini fotografije nevještim rukopisom piše: Duhovska uspomena, Eva Dikicina, Eva Dološova i Kata Kokina (nama s lijeva na desno). Na fotografiji su zabilježeni samo nadimci njihovih obitelji, a nose prezimena: Eva Matin (Dikicina, 1929-2002), Eva Tolorić (Dološova, 1929-2003) i Kata Kuruc (Kokina, 1930-2004). Ovo su vrlo mlade djevojke u uzrastu od četrnaest i petnaest godina. Dotjerale su se u svečana ruha.

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić
Kad bi za sreću bilo dovoljno stati pred sliku… Ali ja moram sklopiti oči, a tada Te ne vidim. A kad slušam pjesme, javlja se još veća čežnja. U njedrima Te čuvam. Nosim Te svuda. Vratit ću se, rodna grudo! Da Te pomilujem, da Te držim u šaci, da mi ugriješ dlan. Da me zaštitiš od samoće kao onda kad Te uzeh sa svježeg groba majke.

Piše: s. Augustina Barišić
Dragi čitatelji i prijatelji, moja zadaća je naviještati Riječ Božju. Stoga poslušajmo, pomalo provokativni ili „naređujući“ apel Isusova poziva: „Pođite k izgubljenim ovcama doma svojega“! Bojim se, da je to apel upućen i nama danas. Stoga dok čitaš, otvori svoje uši da čuješ, sućutno srce da razumiješ, um da jasno razlikuješ Isusov glas od mnoštva glasova i da osluškuješ poruku upućenu kroz biblijski tekst.

Mladen Šimić je hrvatski književnik iz Srbije. Po zanimanju je diplomirani inženjer geodezije, sada u mirovini. Živi u Petrovaradinu. Mladen Šimić piše povijesne rasprave, pjesme, pripovjetke i priče, kritike i eseje. Objavio je dvije knjige: Odlazak i povratak Hrvata u Europu, Prohladno vrijeme: pripovjetke.

Piše: Mile Prpa
Rodna ideologija će reći - On, Ona i Ono! – On je roditelj I. ili roditelj II. Ono je dijete koje ne zna ni tko je ni od koga je. Za razliku od dosadašnjeg stanja i to tisućama godina - Ja sam otac, ti si majka, a Ono ili ovo je naše drago dijete koje ima puno ime i prezime i svoga tatu i svoju majku, i svoju prirodnu obitelj.

Piše: Dipl. ing. Goran Suručić Legenda
U eri naftne krize polovicom osamdesetih godina prošloga stoljeća kad se ujedno događala i najveća motorizacija u tadašnjoj državi dolazi do pada bezbednosti na putovima. Sve bolji standard života dovodi do povećanja kupovne moći građanja. Tako se u tom trendu poboljšava prometna povezanost na malom otoku Šipan kod Dubrovnika. Na otoku se živjelo u dva mjesta, Šipanska luka i Suđuraj. Mjesta su bila udaljena jedno od drugog 5,5 kilometara. Bila su povezana makadamskom cestom širokom u prosjeku 3 4 metra. Otok je povezan brodskom linijom Dubrovnik – Mljet, Polaće. Brod je u Šipansku luku dolazio 3 puta tjedno.

Na prostoru Srijema, Hrvati su kroz povijest zbog čuvanja svog imena trpjeli najviše od hrvatskog naroda u cjelini. Povijesna dokumenta nam govore da je Mitrovica bila političko i kulturno središte Hrvata u istočnom dijelu Srijema. U njoj se djelovali Mitrovačka kasina (1880.), preimenovana u Hrvatsku čitaonicu (1891.) zatim Hrvatska građanska i obrtna čitaonica (1886.), a iste godine jedno od najznačajnijih mitrovačkih hrvatskih društava Hrvatsko pjevačko društvo Nada. Hrvatske čitaonice pokrenute su u Petrovaradinu, Rumi, Šidu, Kamenici, Zemunu, Novim Banovcima, Irigu, Slankamenu, Čereviću...