Kola ili supruga-na isto ti dođe”, kažem ja, “jer da bi popravio suprugu, treba mi daleko više od osamsto eura   

 

Ovog puta nebih govorio o štafeti, kada se potsjećamo na ljubljenoga druga Tita, nego o svojevrsnoj štafeti neprilika koje su nas zadesile, te ih pokušavamo predate svojima bližnjima, kao nesebični izraz u dobru i u zlu.

Vjerovatno nam je tada mnogo lakše u duši…

I tako, vraćajući se sa tržnice srenem svoga staroga prijatelja, nadobudnog spisatelja, obješena nosa očigledno shrvanoga nekim velikim problemom, upitam ga što ga muči.

 

Nema smisla tugovati zbog kola 

Prijatelj mi ukratko ispriča da su mu ukrali kola, ali ih je našao.. A bolje da ih nije našao, jer su mu kola skoro potpuno uništena, te da bi mu trebalo najmanje osamsto eurića da ih koliko toliko doveo u red. A otkud njemu osamsto eura I tako dalje i tako dalje …

Poslije kraće mučne pause ipak sam smogao snage da utješim svoga prijatelja. Da shvati, kako nije sam u ovome zlu koje ga je snašlo, rekoh mu kako je i mene ovih dana snašlo slično zlo i kak ga potpuno razumijem…

“I tebi su ukrali kola?” upita me prijatelj u opravdanoj nadi da je “I komšiji crkla krava”, na što sam ja tužnim glasom ispričao kako sam obilazeći buvljak konstatirao da mi je pukla guma na biciklu i kako sam isti morao gurati čitava četiri kilometra do kuće i kako sada imam veliki problem: kako kupiti gumu za biciklu, kada nemam prebijena marijaša…?

Toga istoga dana naletio sam na drugoga prijatelja, koji je također bio žalostan, i da bih ga utješio rekoh mu, bez okolišanja da nema smisla tugovati zbog nekakvih pišljivih kola, i da će dati dragi Bog, pa će on imati druga ijoš bolja kola…

Na to mi je prijatelj rekao da on nema pojma o čemu ja to trućam, jer i inače on nema nikakvih problema sa kolima nego sa suprugom. “Kola ili supruga-na isto ti dođe”, kažem ja, “jer da bi popravio suprugu, treba mi daleko više od osamsto eura!”

Ovaj prijatelj je bukvalno pobjegao od mene…

Treći prijatelj, toga istoga dana je sjedio pred “Moment”- om i mirno srkutao kavu, kada sam mu se priključoi, te bez ikakovog uvoda počeo objašnjavati, da ako već bira između dva zla, tj. između kola i supruge, onda je ipak bolje imati ljubavnicu ali pod uvjetom da ista ima kola i dovoljno novca da finansira naše ćefove…

Slijedećih dana sam uočio da me prijatelji, iz meni nepoznatih razloga zaobilaze u širokom luku.

Š. Peić Tukuljac