Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.

                                                                                         Tin Ujević (1891. 1955.)  

 

 

(petnaesti nastavak)

 

DRUGI DIO

BAKA ili VRIJEME IZMEĐU

 

PRIČA ČETRNAESTA

MILISAV

- Ti ćeš noćas spavati kod mene. - tiho, ali s nekom sigurnošću u glasu je rekao Milisav. 

Ali da ne bi gledao Blanku u oči sav se usredotočio na paljenje cigarete. Prvi dim mu je pomogao da iz poze koja ne trpi negiranje, ipak sačeka njezinu reakciju i odgovor.

Za Blanku su to bile toliko neočekivane riječi da ih nije ni shvatila sasavim ozbiljno. Njezin Mili se šali s njom i isprobava je koliko je čvrsta. Tako mu treba i odgovoriti.

- To bi bilo divno. Već danima se ljubimo i mazimo u parku, kinu, na ulici i nikada nismo sami. A noć provedena udvoje, u toploj sobici, je sasvim nešto drugo. Ali nećemo to činiti još, Mili. Zar ne?- rekla je mazno. 

U očima joj je bio onaj sanjalački osmijeh koji je Milisava obarao s nogu, držala ga je za ruke i lagano spustila glavu na njegovo rame.

Bližila se ponoć i na ulici umivenoj proljetnjom kišom viđao se samo poneki prolaznik. Blanka i Milisav su se vraćali iz kina. Cijeli film je Blanka odgledala čvrsto pripijena uz njega, a povremeno bi se i dugo ljubili, držeći se sve vrijeme za ruke. Film je Blanki bio predivan, kao i svaki koji je gledala sa Milisavom. Njegova blizina, mirnoća, nježnost i muškost ulijevali su joj savršeno spokojstvo. Čim su se upoznali zavoljela je Milisava duboko i iskreno i bila je sretna, posebno u trenucima kada su bili zajedno. Njezini nemiri, lutanja i nesigurnost u sebe isčezli su kao da nikad nisu ni postojali. Mili, kako je od milja nazivala Milisava, bio je ono što je tražila u životu, njezin čvrsti oslonac, idealan muškarac. Iako ga je upoznala prije kratkog vremena činilo joj se da je to prava vječnost, da prije toga ničega nije bilo i da ništa drugo poslije toga ne može biti. Ona bezmjerno voli svog Milisava i sigurna je da i on nju isto toliko voli. Osjećala je da su jedno kad god bi se privila uz njega, kada god bi je nježno milovao i ljubio govoreći joj tiho i polako, mekim ali sigurnim glasom, o tome koliko je voli. A večeras su njihova ljubav i harmonija u svemu dostigli vrhunac. Zrak je poslije kiše bio čist i svjež kao njezina duša, kao njeno tijelo i njena ljubav prema Milisavu. Ovo je najljepša večer u njenom životu.

- Ani, govorim ozbiljno. Možeš i spavati kod mene. A želim da to bude već večeras.

 Kada je prvi put čuo da se djevojka koja mu se na fakultetu jako dopadala zove Blanka, Milisav nije mogao vjerovati.

- Kakvo je to ime, bre ?! Recite toj Blanki da sam se ja na blanko zaljubio u nju! – čudio se i smijao, a kada su se upoznali rekao joj je da će je on uvijek zvati skraćeno, Anka, da bi kada su se počeli zabavljati Anka postala Ani. 

Lako ju je poljubio i sada gledao u oči, a ona je ne znajući zašto, bila nemoćna da odlučno kaže ne. Voli Milisava i biće njegova dogod on to bude htio i slušat će ga i raditi sve što on bude rekao. On je tako dobar i pažljiv da će se njih dvoje slagati vječno, ali ovog puta je mislila da je prenaglio. Nije mu zamjerila jer vjerojatno nije razmišljao mnogo o tome kada mu je rekla da još nije spavala s muškarcem, a možda joj nije ni povjerovao. Normalno je da Milisav želi da je ima, ali ženska intuicija joj je govorila da to ne smije biti tako brzo, tako iznenada i tako naređujuće, kao da je to stvar koja je jednostavno došla na red da se obavi, a sada se ukazala prilika. Nije smjela pristati, posebno to nije željela večeras, kada je sve tako predivno i romantično.

- Ne čini li ti se, Mili, tvoja želja malo preuranjena. Mi se dobro slažemo i toliko se volimo, ali ne znam, ne mogu to učiniti već sada, posebno ne zbog načina na koji si je izrekao ... 

Zadnje riječi su joj bile nekako neodlučne i gubile su se u njegovom zagrljaju i poljupcima. 

- Znaš, Ani, nismo mali i mislim da je naša ljubav zrela, normalna, bez predrasuda. Ako sam svoju želju izrekao grubo, molim te da mi oprostiš.

I odmah je dodao: 

- Moram ti reći, u tvoju priču da si u dvadeset i drugoj nevina, zaista ne vjerujem. 

Nije htio to da kaže, izletjelo mu je i znao je da tek ove riječi mogu zasmetati Blanki, ali toliko ju je večeras želio da se nije mogao kontrolirati. On nju večeras jednostavno mora imati ili će izludjeti. I ta misao mu je sve više okupirala razum i tijelo. 

Blanka se malo odmakla od njega i zagledala mu se u oči, a u njenim je bilo nečega tužnog i ljutitog u isto vrijeme. Znači, njen Mili joj ne vjeruje! Dugo ga je gledala nepomično, a onda je spustila pogled. 

- Mili ..., ja jesam ... 

Privio ju je uz sebe i nježno milovao po kosi, ali misli su mu bile usredotočene na samo jedan cilj. 

- Dobro, kada smo već došli do toga da otvoreno razgovaramo: Ani, jednostavno ti ne verujem i mislim da me zavlačiš ne bih li potpuno izludio za tobom i da onda od mene možeš da radiš što hoćeš. Pa, zabavljamo se, bre, već više od tri tjedna! 

Sada se Blanka istrgla iz njegovog zagrljaja. On je isti kao i svi drugi muškarci, a tako je bila uvjerena da je bio drugačiji i zato ga je toliko i tako iskreno zavoljela. Ponovno ga je pogledala, ali sada joj se u očima pored tuge i bijesa pomalo vidio i strah. Strah od čovjeka koji joj je izgledao tako dobar, a sada se pokazuje u drugom svjetlu. Onda joj se pogled zamaglio i jedna suza je krenula niz njeno lice.

- Oh, Ani, nemoj plakati, Ani! 

Ponovno ju je privukao sebi. Nije se branila ali je plakala sve jače i jače. 

- Ani, oprosti mi, molim te, oprosti mi! I nemoj plakati. Ani, ludo te volim! - govorio je tiho i nježno, mazeći je i ljubeći joj lice. 

Bilo je to za Blanku dovoljno, bio je to opet onaj njezin dobri i nježni Mili. Opet joj je bilo lijepo uz njega, posebno jer je mislila da mu u glavi sada više nije ona namjera. Suze su zamijenili uzdasi, a onda i osmijeh, a kada ju je poljubio, dugo i strasno, sve je bilo zaboravljeno. 

I Milisav je znao da može nastaviti svoju priču.

- Dođi kod mene, malena, biće nam lijepo, a neću ti učiniti ništa nažao, vjeruj mi.

- Ali samo ako budeš dobar. - rekla je kao u šali.

- Znaš da ću biti dobar. - odgovorio je uvjerljivo.

Vjerovala mu je. I umjesto da je, kao obično do sada, Milisav otprati do njene kuće u kojoj je živjela sama s majkom, jer su njene sestre studirale, jedna u Beogradu, druga u Subotici, ubrzo su stajali pred ulaznim vratima zgrade na Limanu u kojoj je Milisav imao svoj mali stan. Okret ključa u bravi, šum lifta i još jedan oret ključa u bravi, od stana. 

Mala, čista i topla soba, čiji su zidovi bili izlijepljeni posterima najnovijih automobila i fotografijama poznatih starina. Uz najnoviji “reno 16”, Miloska Venera, pored Partenona crveni sportski “ferari". Na polici radio, gramofon i ploče, svuda knjige. Na stolu flaša "Starog graničara", cigarete "Beograd", pepeljara puna opušaka i opet knjige. Uza zid dva ormara i dva kauča na razvlačenje. Sve zbijeno, a razbacano, čisto, ali u neredu, i intimno u slabom svjetlu stone lampe. I Blanku obli neka toplina oko srca. Tu živi njen Mili i tu nedostaje samo ženska ruka. Njezina ruka, koja će do kraja života dvoriti samo njega. Htjela je odmah početi spremati, ali ju je Milisav uhvatio za ruku i dosta grubo povukao na kauč. Nije znala da ovdje ženska ruka ne treba da radi ono što je ona mislila.

Nagovorio ju je i popiti čašicu žestokog pića, što je za nju bilo dovoljno da počne gubiti tlo pod nogama, a pošto je navaljivao da i dalje pije, poslije nekoliko čašica je potpuno omamljena ležala na kauču. Milisav ju je milovao i ljubio po cijelom tijelu polako je svlačeći i nije ni primijetila kada je bila potpuno naga.

On je, također nag, ležao na njoj, a napetost osjetila i strast zamagljivali su im razum. Milisav je bio sve grublji i nasilniji i kada je shvatila da će u sljedećem trenutku ući u nju pokušala se oteti. Ali Milisav je bio snažan. Isprekidani i brzi dah, nekontrolirani trzaji tijela i prsti zamršeni u njezinoj kosi bili su njegov cilj, njegova strast i užitak. Nije ni čuo njezin snažni krik. Bivalo je sve ljepše i luđe da bi se u zadnjem momentu snažnim trzajem on odvojio od nje. Toliko se mogao kontolisati i to je činio uvijek i sa svakom ženom, siguran da jedino na taj način ne može zatrudnjeti s njim. 

Polako mu se vraćao razum i mir i otvorio je oči. Blanka je nepomično ležala na leđima raširenih nogu između kojih je na krevetu bilo malo krvi. Milisav dugo nije smio podići pogled i pogledati Blanku u oči, a kada je to učinio zgrozio se. Bol i alkohol su joj izobličili do maloprije lijepo i nježno lice. Duga crna kosa joj je bila raspletena i razbacana po jastuku i licu, oči crvene, usta iskežena u nešto između smijeha i plača, a na licu grč, koji se graničio sa izrazom ludila. Gledala je tupo u strop i šaputala: 

- Nisi vjerovao ..., i napio si me ...

Da, nije vjerovao, ali to nije bilo sve... 

... i uzeo si me kao posljednju kurvu ..., i sada ćeš me ostaviti i zaboraviti kao i sve druge do sada .... 

Milisav je bio svjestan da je pogriješio, ali i Blanka je bila u zabludi. On je nikada neće ostaviti, jer je shvatio da ju od ovog momenta voli više nego do sada, bezmjerno. 

Martina cijelu noć nije oka sklopila jer, iako je znala da se Blanka već duže vrijeme zabavlja s Milisavom i da je i sinoć bila s njim, ovo je bilo prvi put da ne spava kod svoje kuće.