Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Roman Branimira Miroslava Tomlekina „Martina“, u nastavcima, pred vama je priča "Grad heroj"

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 362
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoje bivše neznanje. Treba čekati deset, dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili.  

 

                                                                                         Tin Ujević (1891. 1955.)

Mati ili hintergrund 

 

Grad heroj 

Martina je treću kćer, Blanku, rodila u fruškogorskom selu baš na dan oslobođenja Novog Sada, i tu je s tri kćeri, samo uz pomoć mještana, živjela još skoro pol godine jer jednostavno nije imala kud otići. Kada se prvi put odlučila da vidi kakvo je stanje u Novom Sadu bila je šokirana. Saznala je da su kuću njenih roditelja, pravu vilu, nove vlasti konfiskovale, a njih i sve članove obitelji strijeljali pod optužbom da su surađivali s okupatorom, jer su i za vrijeme rata nastavili sa svojim poslovima. 

Saznala je također da su Aronova mati i svi drugi iz njegove obitelji odvedeni u njemački logor i da nitko ništa o njima ne zna, a da je velika Aronova roditeljska kuća srušena u jednom od čestih bombardiranja Novog Sada od strane saveznika pred sam kraj rata.

Odmah 1941. godine Nijemci su bombardirali Novi Sad pri čemu su porušili željezni “Most Kraljevića Tomislava”, ali o bombardiranjima Novog Sada od strane saveznika ni danas se ne zna mnogo, a nepoznato je koliko je ljudi poginulo u njima. Procjene idu do pet tisuća! Radi se o seriji bombardiranja u kolovozu i rujnu 1944. godine od strane Zrakoplovne armije anglo-američkih snaga stacioniranih u Italiji, a postoji podatak da su čak i Rusi bacali bombe po Novom Sadu. Gađani su strateški objekti, pri čemu su, međutim, znatno stradali i civilni objekti.

Mnogo kasnije poslije rata opisi ovih savezničkih bombardiranja Novog Sada objavljeni su od strane Američkog zrakoplovstva, odnosno Savezničkih snaga koje su djelovale na Mediteranu, te same 15. zrakoplovne armije i svake pojedinačne eskadrile koja je djelovala na Novi Sad.

Tako se skoro više podataka o samim ciljevima i rezultatima napada može naći na internet stranicama američke vojske, s fotografijama Novog Sada iz zraka koje su napravili piloti i koje možda Novosađani nikad nisu ni imali prilike vidjeti. 

Bombardiranje Novog Sada je bio dio sveobuhvatne zračne potpore anglo-američkih snaga partizanima koji su potiskivali Nijemce u Jugoslaviji, Crvenoj armiji koja je napredovala iz pravca Rumunjske i Bugarske i savezničkim snagama koje su potiskivale snage sila osovine iz Grčke.

Napadi u Novom Sadu su bili usmjereni kako ka skladištima nafte i druge opreme I tvornicama koje su proizvodile dijelove za njemačku ratnu mašineriju, poput Elektroporcelana, koji je proizvodio dijelove za avione, tako i prema prometnoj infrastrukturi, i to prvenstveno željezničkome mostu u podnožju Tvrđave. Ovaj most, koji su Nijemci izgradili 1942. godine, pošto je Most Franza Josefa srušen 11. travnja prethodne godine od strane Jugoslavenske vojske, posebno je bio važan jer je sada bio jedina veza između sjevera i juga i tuda se sa Balkana transportiralo sve što je trebalo pomoći u daljnjoj obrani Trećeg Reicha. 

Prvi napad na Novi Sad dogodio se 7. kolovoza prijepodne kada su bombarderi B-24 “Liberator”, “Osloboditelj”, koje su Novosađani i ranije  viđali kako prelijeću grad, počeli bacati bombe na dijelove grasa blizu Kanala kod njegova ulaska u Dunav oko stočne tržnice, tvornice konzervi Kulpin, Elektroporcelana, tvornice svile, tvornice pragova, nekadašnje tvornice aviona Icarus i skladišta nafte na obali kod Ribarskog ostrva. Oštećen je i veliki broj kuća oko ovih postrojenja i skladišta. Inače, Nijemci su očekivali bombardiranje i još od travnja su iznad Novog Sada držali baražne balone na više lokacija koji su trebali poslužiti kao zaštita od niskoletećih aviona, jer su grad i ranije skoro svakodnevno prelijetali bombarderi, kao i transporteri te, povremeno, britanski dvomotorni bombarderi Wellington koji su polagali mine u Dunav.

Protuavionsku zaštitu su uglavnom sačinjavali topovi Flak 88, koji su bili raspoređeni na Trandžamentu i oko Tvrđave, kod Almaškoga groblja, gdje je bilo skladište Wehrmachta, te na još nekim drugim lokacijama. Ovo prvo bombardiranje, izvedeno u nekoliko valova, jako je iznenadilo Novosađane, ao tome je pisao tadašnji kvislinški list “Nova pošta”.

Osmoga kolovoza, dan nakon prvog bombardiranja, u tekstu pod naslovom “Teroristički napad američkih avijatičara na Ujvidek” stajalo je da je uzbuna data nešto iza pola devet ujutro. Pisalo je da je veći dio građana potražio sklonište dok su pojedinci, uvjereni da se radi o običnoj uzbuni, samo zastali na ulicama. Kako se navodi u “Novoj pošti”, protivavionska artiljerija je snažno dejstvovala, a bombe su padale bez određenog cilja.

U međuvremenu, saveznici će organizirati iduće bombardiranje i to već šesnaestog kolovoza, kada će zrakoplovi B-17 “Flying Fortress”, “Leteće tvrđave”, bombardirati željeznički most, pri čemu je dosta bombi palo i po Petrovaradinskoj tvrđavi u kojoj je bila vojarna nekoliko jedinica vojnih formacija Nezavisne Države Hrvatske.

Uslijedit će stanka od desetak dana, a onda će triesetog kolovoza iznad Novog Sada opet letjeti B-17, koji će razoriti električnu centralu i grad ostaviti bez struje i tramvaja, tako da će tek u tjednima nakon oslobođenja biti popravljen sustav za distribuciju struje, a tramvaji će ponovno krenuti tek u drugoj polovici 1945. godine. 

Već dan nakon ovog ponovo će zrakoplovi B-24 sasuti oko 40 tona bombi po lijevoj obali Dunava, tvorničkom dijelu grada i željezničkoj stanici, pri čemu će biti srušeno i dosta okolnih kuća i drugih objekata. Ovo je, međutim, bila samo najava najžešćeg napada na Novi Sad.

Bombardiranje od šestog rujna je bilo najteže i tada je preko 100 savezničkih bombardera B-24 u nekoliko naleta izručilo oko 260 tona bombi, skoro koliko i za sve ostale napade do tada. Na meti će se naći svi dijelovi grada. Nekoliko eskadrila 15. zrakoplovne jedinice je u više naleta bombardiralo Tvrđavu i Petrovaradin, željeznički most, Mali Liman, zračnu luku Jugovićevo, željezničku stanicu, ranžirnu stanicu, električnu centralu, sjedište Kulturbunda, Sajmište, Elektroporcelan, fabriku kablova, Albus i druge tvornice i skladišta goriva te vojarnu mađarske vojske. Bombe su padale po cijelom gradu i mrtvih je bilo na stotine, pri čemu je posebno bilo strašno kod kina „Uranija“, gdje je bomba pala u sklonište. 

Poslije ovog napada uslijedila su još dva slabija bombardiranja osamnaestog i dvadeset i prvog kolovoza, koja su opet bila prvenstveno usmjerena na željeznički most, ali će bombe opet padati i po Tvrđavi, električnoj centrali, industrijskoj zoni i Malom Limanu. Most će izdržati sve napade i dvadeset i drugog listopada u večernjim satima će ga srušiti Nijemci, samo nekoliko sati prije ulaska partizana u Novi Sad. 

Ne treba zaboraviti da je ovo bombardiranje Novog Sada bilo dio šire akcije sustavnog bombardiranja koju je 15. zrakoplovna armija provodila po cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, bombardirajući veće gradove poput Beograda, Niša, Zagreba, Rijeke, Splita, Pule, Osijeka, Sarajeva, Maribora, Varaždina, Podgorice i drugih, pa sve do malih naselja i zaseoka, ali činjenica je da su savezničke bombe nanijele ogromnu štetu Novom Sadu. 

Pored oštećenja skoro svih tvorničkih postrojenja i električne centrale, grad je ostao i bez nekoliko stotina kuća. Novi Sad je oslobođenje dočekao s oko 20 tisuća stanovnika manje, od 68 tisuća na 48.000, pri čemu je bilo oko 5 tisuća mrtvih. Zbog tako velikog postotka nastradalih i prognanih, kao i zbog razaranja tijekom rata, 1975. godine Novom Sadu će, kao i još nekolicini gradova u SFRJ, biti dodijeljena titula Grad Heroj. 

 

0

Comments