Posljednjih godina proslava blagdana svetog Antuna, nakon teškog razdoblja devedesetih godina, ponovno dobiva svoj nekadašnji sjaj, pa se tako i javila inicijativa nikinačkih župljana da Nikinci budu proglašeni za svetište svetoga Antuna i postanu hodočasničko mijesto. Nikinci, Platičevo i Hrtkovci predstavljaju tri najjužnije katoličke župe u Vojvodini koje su usprkos burnim i nemirnim vremenima ipak održale i sačuvale svoju povijest, kulturu, tradiciju i identitet.

 

 

Župa još od 1229.

Nikinci se u povijesti prvi put spominju pod imenom Mikincz 1338. godine kada je kralj Ugarske i Hrvatske Karlo Rebrat darovao veliko imanje u donjem Srijemu, na području sela Nikinci, hrvatskom banu Mikcu od čijeg je imena selo kasnije i dobilo ime Nikinci. Tijekom vladavine Turaka ovim prostorima o Nikincima se malo zna pretpostavlja se da je selo bilo spaljeno i opustošeno. Više podataka o Nikincima nalazimo nakon turskog razdoblja točnije 1737. godine, kada se u selo doseljava izvjestan broj Albanaca katolika ili, kako su ih tada nazvali, Klimenta. Nakon njih u selo se doseljavaju i Hrvati i Mađari. Budući da su Hrvati bili vičniji bavljenju poljoprivredom, oni uskoro preuzimaju primat u poljoprivrednoj proizvodnji, a Klimenti se u međuvremenu miješaju s lokalnim hrvatskim pukom, vremenom dolazi do njihovog stapanja s Hrvatima i oni gube svoj identitet. 

Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740. 1780.) dolazi i do vala kolonizacije Nijemaca tako da su stanovništvo Nikinaca u to vrijeme činili Hrvati, Mađari i Nijemci. Ovakva struktura stanovništva ostala je sve do kraja Drugog svjetskog rata, točnije do 1944. godine, kada dolazi do iseljavanja Nijemaca a na njihovo mjesto se doseljavaju Srbi - kolonisti iz Bosne. 

Katolički živalj u Nikincima bio je u većini sve do izbijanja sukoba u Hrvatskoj, kada pod pritiskom dolazi do iseljavanja znatnog broja Hrvata i manjeg broja Mađara iz Nikinaca i tako se drastično mijenja etnička struktura sela. Ali se župna zajednica i u tim teškim vremenima uspjela očuvati. Postoji više različitih povijesnih podataka vezanih za nastanak nikinačke župe. Tako se u povijesnim izvorima nalazi podatak da se župa spominje još 1229. godine i da je obnovljena 1770. i 1807. godine. Za matične knjige postoji podatak da su se vodile od 1752. godine.

Nikinačka župa se razvila iz misijske ispostave čije je sjedište bilo u Hrtkovcima. Prvi kapelan u Nikincima bio je Antun Maletić koji je kao kapelan u Nikincima služio od 1782. do 1789. godine. Samostalna mjesna kapelanija je u Nikncima djelovala od 1789. do 1795. godine, kada Nikinci postaju samostalna župa a njen prvi upravitelj bio je Petar Malja koji je 1807. godine imenovan župnikom. 

Prva župna crkva u Nikincima podignuta u čast svetog Antuna Padovanskog, izgrađena je 1763. godine zahvaljujući nastojanjima talijanskih franjevačkih misionara. Riječ je o maloj drvenoj crkvici optočenoj blatom i oličenoj, u kojoj se nalazio jedan oltar posvećen svetom Antunu. Druga drvena crkva u Nikincima građena je od 1800. do 1802. godine kada ju je blagoslovio Ivan Matizović, župnik mitrovačkog dekanata. Pripreme za gradnju prve zidane župne crkve otpočele su u vrijeme župnika Petra Malje koji je nabavio materijal za njenu gradnju. Župnik Josip Jelić je otpočeo s izgradnjom crkve a dovršio je župnik Ignac Kesegić 1852. godine.

Drugi svjetski rat i devedesete

Župna crkva je porušena u savezničkom bombardiranju 7. rujna 1944. godine, kada je pogođena trima bombama bačenim iz savezničkog bombardera B-52. Jedna od bombi pala je točno na toranj i uništila dvije trećine tornja, a dvije su bombe pogodile lađu crkve i uništile je. Ostali su samo vanjski zidovi. Ruševine crkve su tako stajale sve do 1971. godine kada, za vrijeme župnika Antuna Devića, otpočinje njena obnova koja je završena 13. lipnja 1973. godine i to je župna crkva koja u Nikincima postoji i danas.

Tijekom poslednjeg rata za župu u Nikincima, a i za same župljane, došao je novi period velikih iskušenja i nedaća. Veliki broj župljana se iselio iz Nikinaca, a sama župna crkva je bila izložena napadima i oštećena je čak četiri puta, dva puta je na nju postavljen eksploziv, a dva puta je bačena bomba. Najteži napad dogodio se upravo na blagdan svetog Antuna 13. lipnja 1995. godine.

Za sve ovo vrijeme postojanja župe u Nikincima, njeni su župljani slavili i štovali svoga zaštitnika svetog Antuna Padovanskog. U vrijeme kada u Nikincima nije bilo župne crkve služba je vršena u obližnjem župnom uredu. Posljednjih godina proslava blagdana svetog Antuna, nakon teškog i mukotrpnog razdoblja devedesetih godina, ponovno polako ali sigurno, dobiva svoj nekadašnji sjaj, pa se tako i javila inicijativa nikinačkih župljana da Nikinci budu proglašeni za svetište svetoga Antuna i postanu hodočasničko mijesto, s obzirom na sve veći broj vjernika s raznih strana koji u posljednje vrijeme pohode ovu župu.