Ministarstvo za izmišljanje radnih mjesta  

 

Književnik Franja Petrinovič u recenziji, između ostalog, kaže: “U duhu najbolje tradicije satiričke književnosti, duhu menipske satire ili tradicije jednog Svifta, nastala je knjiga Uvrnute priče, a Branimir Miroslav Tomlekin je sugestivnošću svog pripovjedanja, pažljivom ocrtavanju mana i vrlina, apsurdnosti i iščašenosti svijeta, pokazao da je satirički pisac od nerva”

U Bungurundiji je vještački nekontrolisano rasla stopa rasta produktivnosti, ali je još više rasla brojnost članova vladajuće koalicije „Meljemo bungur za narod Bungurundije“, MEBUZANABU, i došlo je do uskog grla u upošljavanju lojalnih im Bunguraša. Poseban problem je bio što je većina takvih Bunguraša bila sa niskim koeficijentom inteligencije i malom količinom moždane mase, nije imala nikakve kvalifikacije, nikakvog radnog iskustva i praktički nije znala ništa raditi. Ali patriotska lojalnost Bunguraša prema Bungurundiji, osobito prema predsjedniku stranke MEBUZANABU, Glavnom Bungurašu, koji je i predsjednik Bungurundije, morala se nagraditi. A nagrada je morala biti adekvatna, ne nešto sitno i bez veze.

U maloj koalicionoj stranci „Meljemo bungur za bebe Bungurundije“, MEBUZABEBU, došli su na ideju da treba osnovati FAKUZABUBE, Fakultet za Bunguraše bez kvalifikacija, odnosno pristalice stranke MEBUZANABU sa niskim koeficijentom inteligencije i malom količinom moždane mase, bez radnog iskustva, a koji praktički nisu znali ništa raditi. 

MEBUZABEBU je odmah istakla i cjenovnik usluga na FAKUZABUBE, pa je tako diploma za obično radno mjesto stajala tri bungura (1 bungur je 0,0003 eura) i mogla se dobiti odmah u pisarnici fakulteta, uredno potpisana od dekana, uredno zapečaćena i uredno spakirana u tobolac. A tobolac je već bio prepoznatljivo dizajniran tako da njegov vlasnik pri upošljavanju diplomu nije morao ni vaditi iz njega. No, cijena diplome prof. dr. sci., prinjerice, vrijedila je tri vreće bungura, a kandidat je morao i tri puta obići oko zgrade fakulteta najkasnije u trećem jesenjem šetačkom roku.  

Ideja o osnivanju FAKUZABUBE je jednoglasno prihvaćena na Narodnoj Skupćini Bungurundije i za gradnju zgrade fakulteta nađen je strani investitor, šeik Bub ali Zajeb, kojem su u trajno vlasništvo ustupljena tri najplodnija kvadratna kilometra Bungurundije. Odmah je angažirana građevinska operativa iz daleke prijateljske zemlje Pingpongnezije i kamen temeljac za fakultetsku zgradu je udario s tri lopate betona osobno Glavni Bunguraš, Glabu, kako je od milja narod Bungurundije zvao svog predsjednika. 

Uz neviđenu svečanost događaj su prenosile sve domaće televizije obojene bojom stranke MEBUZANABU, uz statistički podatak da će izgradnjom samo ove zgrade produktivnost Bungurundije porasti za tri prsta. Televizije stranih plaćenika objavile su samo šturu vijest o tome.

Zgrada je izgrađena sa zakašnjenjem od samo tri godine, na čega je Glabu bio vrlo ponosan, a već na samome fakultetu je odmah uposleno nekoliko tisuća profesora, asistenata, administrativnog osoblja, higijeničara, objezbjeđenjivača i drugih obezvrijeđenjivača, što je proizvelo porast zaposlenosti u Bungurundiji za još tri prsta. Skočila je i proizvodnja papira (od toaletpapira do onog za fotokopiranje), proizvodnja školskog namještaja, školskog pribora, kemijskih olovaka, kemijskih sredstava za čišćenje podova i još štošta, što je prouzročilo porast produktivnosti u Bungurundiji za još tri prsta.

Hitno je sazvana vanredna sjednica NASKUBU, Narodne Skupćine Bungurundije, jer je već prvog dana rada FAKUZABUBE prodano šesnaest tisuća diploma i ove ljude je trebalo uposliti. Odbor za brze pruge, brzu hranu i sve što je brzo u Bungurundiji brzo je predložio NASKUBU da se osnuje Ministarstvo za izmišljanje radnih mjesta, što je još brže i usvojeno.

Tako je, uz novog ministra, posao dobilo još tri stotine Glabuu lojalnih Bunguraša, što je izazvalo novi val zaposlenosti u Bungurundiji za još četiri prsta.  

S obzirom na broj diplomanata Ministarsvo za izmišljanje radnih mjesta moralo je svake tri munute izbaciti jedno novo radno mjesto, s popisom i opisom poslova. U brzini se našlo toliko propusta da je Glabu bio vrlo ponosan, no bilo je dobrih i zanimljivih rešenja, pa i genijalnih.

Poslije godinu dana o rezultatima ovog povjesnog privrednog giga zahvata bilo je govora na Prvom naučnom simpoziju o novouposlenima na novoizmišljenim radnim mjestima.

Simpozij je otvorio Glabu osobno, a ovu  neviđenu svečanost prenosile su sve domaće televizije obojene bojom stranke MEBUZANABU, dok su televizije stranih plaćenika objavile samo šturu vijest o tome.

Glabu je osobno uručio i tri nagrade za uspjeh i zalaganje na najgenijalnije izmišljenom radnom mjestu.

Treće mjesto zauzeo je brat dekana FAKUZABUBE, koji je kao predsjednik Komisije za ravnomeran raspored oblaka, uspio (ne zna ni on kako) nakon teške suše u Bungurundiju dovesti kišu. Malo je pretjerao, pa je dva puta bila provala oblaka sa poplavama, ali mu je Glabu osobno izrazio zahvalnost i opet bio vrlo ponosan, jer je time Bungurundija postala faktor stabilnosti padavina u regionu i šire.

Drugo mjesto zauzeo je brat ministra u Ministarstvu za izmišljanje poslova, koji je kao glavni kontrolor stepena svetosti svete vodice pronašao u Bungurundiji izvor sa stoprocentnom svetošću svete vodice, jedini u regionu i šire, na čega je Glabu opet bio vrlo ponosan.

A prvo mjesto zauzeo je Glabuov brat na mjestu ravnatelja krivog tunela duljeg od pet stotina metara, jedinog u Bungurundiji, koji je kao glavni čovjek u njemu, kada bi nailazio vlak sa narodom svaki put palio svjetlo na kraju tunela. Tako je narod Bungurundije uvijek vidio svjetlost na kraju tunela, a Glabu je bio izuzetno ponosan na to.