Piše: s. Augustina Barišić
Poštovani čitatelji, ovu vijest držim važnom i podijelit ću je i s vama. Jedinstvena vijest našeg doba. Dobro je čuti ju. Naime, mnogi su se pitali kako to da ove godine neće biti tradicionalno noćno bdijenje u Ludbregu, za blagdan Predragocjene Krvi Isusove, godinama za redom pripremane od strane misionara i Klanjateljica Krvi Kristove. Međutim, ove godine, relikvija Krvi Kristove došla je u pohode u Misijsku Kuću i oko sebe okupila u jedno, cijelu obitelj Predragocjene Krvi.
Dakle, „Ludbreško čudo“ s relikvijom Predragocjene Krvi Kristove, boravilo je u Misijskoj kući u Prozorju 1. i 2. srpnja ove godine prigodom proslave svetkovine, Cijene našeg spasenja. Tako, na sam dan svetkovine, 1. srpnja, program proslave bio je organiziran za animatore i članove Zajednice Krvi Kristove „zagrebačkog prstena“, svećenike, vjernike i sve ljude dobre volje iz Dugoselskog dekanata, Zagreba te zagrebačke i šire okolice. A u 17h svi smo se okupili i na svečani blagoslov i dočekali relikvije iza čega je uslijedila i Sv. Misa.
U nedjelju 2. srpnja bila je središnja proslava za sve članove i grupe Zajednice Krvi Kristove iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, te drugih zemalja Europe. Program je započeo u ranojutarnjim satima s dočekom hodočasnika, nakon dočeka uslijedio je 1. dio molitveno-meditativnog programa pod nazivom „Krv je život“ , a svečano Misno slavlje u 11 sati predvodio je mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački kao posebni izaslanik uzoritog g. Josipa kardinala Bozanića.
Nakon kratke pauze u 2. dijelu, molitveno-meditativni program uz svjedočenja onih čiji životi su na poseban način dotaknuti snagom krvi Kristove.
Sve se pomalo privodilo svom kraju pa nakon klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu uslijedila je i završna riječ zahvale hodočasnicima i blagoslov relikvijom Predragocjene Krvi te svečani ispraćaj „Ludbreškog čuda“. Dakle, dragi čitatelji to je bio naš susret sa Euharistijskim čudom iz Ludbrega.
I na kraju želim vam približiti kako je došlo do tog čuda pa ću se poslužiti riječima iz župske internetske stranice. Naime, godine 1411., jedan svećenik je slavio svetu misu, koji je za vrijeme misne žrtve, kod pretvorbe posumnjao u istinitost da u rukama drži pravo Tijelo Isusovo, a u kaležu pravu Krv Isusovu, pa u dijelu svete mise, gdje se Sveta Hostija lomi u tri dijela, jedan mali dio se spušta u kalež s Krvlju Isusovom što simbolično označava ponovno sjedinjenje Isusovog Tijela, Krvi i duše. Taj svećenik je opazio da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa Svetom Krvlju iza oltara i završio misu. O tom događaju bili su obaviješteni tada odgovorni poglavari u Crkvi. Tako je papa Julije II (1503. – 1513.) za vrijeme svog pontifikata dva puta slao svoje legate u Ludbreg kako bi pomno istražili stvar. Ispitivali su se svjedoci, a istragu je vodio odbor uglednih svjetovnjaka i svećenika. Spomenuti legati preslušali su mnogo ljudi koji su tvrdili da su uslišani i ozdravili od mnogih bolesti, ali prihvaćene su izjave samo nekolicine. Radilo se o neshvatljivim čudesnim ozdravljenjima od raznih bolesti i tjelesnih povreda. Ozdravljeni su tvrdili kako su, kada su zatajile sve ljudske mogućnosti i nije više bilo nade u ozdravljenje, učinili zavjet Presvetoj Krvi Isusovoj u Ludbregu, i nakon toga zdravlje im se povratilo. Među svjedocima bilo je ljudi iz bliže i daljnje okolice.
Papa Julije II i sam je želio vidjeti tu relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja i ozdravljenja, papa Julije II nije uspio završiti istragu, ali je redigirao sadržaj bule kojom je dozvolio javno štovanje relikvije. Njegov nasljednik na Petrovoj stolici, papa Leon X, prihvativši odredbe svog prethodnika, izdao je tu bulu pod svojim imenom 12. ožujka 1513., odobrivši javno štovanje relikvije Svete Krvi Isusove nastale euharistijskim čudom u Ludbregu. Relikviju je Leon X u svečanoj procesiji nosio Rimom, a zatim ju je zajedno s bulom vratio u Ludbreg. Do drugog svjetskog rata original bule nalazio se u arhivu obitelji Batthyany u Körmendu, a sačuvano je i nekoliko vjerodostojnih prijepisa. Jedan od tih je prijevod dr. Antuna Sovića, sveučilišnog profesora iz Velikog Bukovca.
Vrativši relikviju Svete Krvi u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbreg, papa Leon X je crkvu obdario oprostima od vremenitih kazni koje se nakon smrti moraju odsluživati u čistilištu. Četiri su uvjeta pod kojima se može ostvariti taj oprost u ovoj crkvi, gdje se relikvija čuva i izlaže vjernicima na štovanje i poticanje pobožnosti prema Euharistijskom Spasitelju, naročito na prvu nedjelju rujna, pohoditi crkvu u Ludbregu, ispovjediti se i pričestiti, na nakanu sv. Oca izmoliti neke molitve u čast Sv. Krvi, te izvršiti jedno djelo milosrđa. ( preuzeto, župa Ludbreg).
A nakon izlaganja, zaključit ću riječima sv. Gašpara del Bufalo, utemeljitelja misionara Krvi Kristove, koji je rekao; „Ljubi i razmišljaj kako je sreća samo u Bogu. Promatraj njegove planove otkupljenja. Na poseban način gledaj s kolikom je ljubavlju Isus Krist prolio svoju Krv do posljednje kapi. Ljubav čezne i viče: O Predragocjena Krvi moga Gospodina, daj da te uvijek blagoslivljam! A Kristova krv zaključuje; „ Tko će nas rastaviti od te Ljubavi „?
Opširnije u Hrvatskim novinama broj 44 u pdf i tiskanom izdanju strana 8