Piše: Michael Ilić
Kada nas jednog dana zatvore kao šanerski butik teškim dilemama doćiće kraj jer ćemo na koncu svega biti jedno divno uređeno centralizirano političko društvo
Mala zemlja bogata političkim strankama, na svakog stanovnika po jedna partija
U Srbiji je zvanično uhlebljeno registriranih 101 političkih stranaka, plus još preko 1900 političkih udruženja, grupiranja, sabiranja i oduzimanja, što lokalno, nacionalno, manjinskih ili pokrajinskih. Du su bolje kvalitete mogli bi politiku brendirati i izvoziti u svijet, ovako moramo se sami patiti sa njima.
Koalicije, politička preletanja, razvodi i pune koverte sinonimi zajednički za sve do jedne partije čija je primjetna razlika jedino u imenu koje se po potrebi može adaptirati i novim potrebama. Politički programi su de facto unikatni svakoj stranci dok ne pređe cenzus tad se dešava ona pojava „ puhanje u istu tikvu“. Nema ni potrebe za definiranje pozicije lijevog, desnog, centra, oporbe kad se na koncu nacionalnu i međunarodnu politiku vode popovi dok su partijska čeljad zadužena za plaće, mirovine i poreze jer kod nas radi svako usko u svom polju za koje je specijaliziran. Sirotom narodu vanjsku politiku državu može objasniti samo pop višeg ranga koji se pred masom sa mikrofonom u ruci pojavi kao Lepa Brena osamdesetih na bugarskom stadionu te vrlo sofisticirano izloži razloge zašto to tako mora biti, a ako slučajno nekome nije jasno ili ne daj bože negoduje nek bude „proklet nekoliko tisuća puta“.
Političari su nam samo vrhunski ekonomisti da se i čelnici MMF-a krste i pale svijeću , jer koliko oni troše dobro je da još nismo đumle apcigovani od nekog Emirata.
Od ustaljenog političkog sistema malo se razlikuje po funkcionalnosti ovaj u Vojvodini
Fala Bogu obskrbljeni smo i ovdje sa par političkih stranaka dok većina građana Vojvodine ne zna za postojanje pojedinih ili ih jednostavno prezire kao separatističke ali voli da ih aktivisti jure i zaustavljaju na Futoškoj pijaci sa slikama političara iz Novog Pazara, Jagodine ili Čačka.
Ali nisu građani krivi za svoje odluke i politička ubeđenja, to su oni vidjeli baš od tih vojvođanskih stranaka. Naizgled svi oni imaju približno ili u najgorem slučaju identičan cilj i program, ali kad vrijeme dođe udružili bi se i sa samim vragom osim među sobom.
Presladak je taj kolač vlasti da se ne bi mogli pregaziti neki principi, nešto malo i zaboraviti te reformirati se prema partneru. Interesantna slika u Vojvodini kao latino serija gdje nitko ne zna tko je kome mater. Savez Vojvođanskih Mađara u zajednici sa Naprednom Strankom, koji su ove prve svojevremeno ispraćali na kolodvor do granice sendvičima. Sada su apetiti prerasli sendviče tako da se devedesetih godina nijedna strana niti sjeća, lijepo napreduju na klimavim temeljima. Romska nacionalna stranka u Novom Sadu se nakon probijanja u lokalnu skupštinu transformira u krajiški pokret 3D. Predsjednik te stranke Bela Kurin tu pojavu je vrlo iskreno objasnio u tisku Večernje Novosti: „Evo ja sam Rom, i prvi bih se prodao kada bi mi ponudili 100.000 evra da izglasamo neki zakon, koji se, inače, kosi sa našom ideologijom. Pa znate, možemo dođemo u iskušenje, pa da "damo glas, ko da više" - dodaje Kurin“.
Političke organizacije drugih, manjih nacionalnih manjina u Vojvodini nisu toliko senzacionalističke. Većina ne može organizirati dovoljno aktivnih članova ni za partiju pokera, neki drugi možda pak i nisu pogodni za značajniji angažman. Desi se tako svremena na vrijeme da i poneki predstavnik Hrvata ode do bivše sendvičare pokupiti koju mrvu. Vjerojatno drugi kao g. Kurin nisu docnili, imali bolju ponudu po diskontnim cijenama te su na mjesto budžetskih ćirilično-bunjevačkih udžbenika dobili neko javno preduzeće.
Sveopće stranke u Vojvodini koje sve primaju pod svoje okrilje nitko drugi do Lige socijaldemokrata Vojvodine i Vojvođanske Partije. Jedan od možda i najvećih misterija odnosa ove dvije naizgled identične partije, obe potenciraju unapređenje Vojvodine do statusa Republike ( istina postoje tu neke nijanse ali princip je isti), organiziranje mimohoda diljem Vojvodine našim lijepim zastavama, zaštita imovine, kulture, dostojanstva Vojvođana preko glazbe, kulinarstva do međunacionalnih odnosa. Sa toliko zajedničkih osobina, istih težnji i interesovanja ovo dvoje da nisu političke partije bili bi idealan bračni par. Situacija takva kakva jeste jedni druge očima ne mogu gledati bez validnih razloga i šlus sa tim. Tako je kako je, trenutno drukčije ne može biti, a traženje razloga je toliko smisleno kao pun mjesec.
Ne čude onda što i običan građanin Vojvodine gaji veće simpatije za političare sa strane, nebitno jel to neka Novopazarska stranka ili čak Liberalno demokratsku partiju koja je za Vojvodinu značajna isto koliko i tečaj rupija u Indiji. Sve i svi mogu doći u obzir na razmatranje samo da nije iz Vojvodine. Kada nas jednog dana zatvore kao šanerski butik ovim teškim dilemama doćiće kraj jer ćemo na koncu svega biti jedno divno uređeno centralizirano političko društvo. Kao i u svakoj sapunici, nadamo se i u ovoj partijskoj jednog dalekog dana valjda ćemo shvatiti tu ulogu „služavke“ čija je ona mater, s'kime je u krvnom srotstvu, da li je u nekom upravnom odboru i da li još šuruje sa popom s'početka priče???