Ove godine korizma započinje ovu srijedu 17. veljače i traje do subote 3. travnja. Korizma se još zove i četrdesetnica.Smisao i sadržaj korizmenog vremena sažeto izražava Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji u kojem čitamo: „Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenja s Bogom te s braćom i sestrama, vrijeme češćega posezanja za ‘oružjem kršćanske pokore’: molitvom, postom i dobrim djelima.
Danas, dakle, korizma ili Četrdesetnica započinje Pepelnicom ili Čistom srijedom i traje do Velikoga četvrtka, a na isti dan započinje Veliko ili Sveto trodnevlje. Pepelnici je svrha uvesti nas u ozbiljnost korizmenoga vremena, što se posebno vidi u obredu pepeljenja u okviru misnoga slavlja, a koji se vrši nakon homilije. Tada svećenik pepelom pravi znak križa na čelu ili pepeo posipa po glavi svakomu vjerniku, uz riječi “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Simbolika pepela u Starom i Novom zavjetu ima višestruko značenje, ali uvijek upućuje na prolaznost, potrebu čišćenja, obraćenje, pokoru, pomirenje… Na to upućuje i formula pepeljenja ranijega vremena, kada je svećenik govorio: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!”
Da bi se još više istaknuo pokornički karakter i važnost obraćenja, Crkva propisuje da se na Pepelnicu, uz Veliki petak, treba obdržavati post i nemrs. Postiti znači jednom se do sita najesti, a ne mrsiti znači uzdržati se od mesa i mesnih prerađevina. Osim toga, Pepelnica, kao vrata korizme, poziva vjernike na ustrajnu molitvu, milosrđe i post kroz cijelo korizmeno vrijeme. Molitvom tako vjernik usavršuje ljubav prema Bogu, djelima milosrđa otvara se potrebama bližnjih, dok je post usmjeren na njegovo dobro, ali takvo, ako je post iskrena i čista srca, koje će ga nužno voditi osnaženju vjere i ljubavi i prema Bogu i prema bližnjima.
Pet korizmenih nedjelja koje slijede nakon Pepelnice, a nose naziv Prva korizmena nedjelja, Druga korizmena nedjelje i redom do Pete, imaju ulogu vjernike sve snažnije uvoditi u Kristovo vazmeno otajstvo, a to se vidi kako iz posebno biranih misnih čitanja, tako i iz naziva tih nedjelja. Prva se korizmena nedjelja tako naziva Čista, Druga Pačista, Treća Bezimena, Četvrta Sredoposna, a Peta Gluha.
Da bi se još više naglasio pokornički karakter i poziv na očišćenje srca, Crkva nakon Prve korizmene nedjelje propisuje dane posta i pokore, a koji se nazivaju kvatre. Riječ je o četiri tjedna koja nisu uzastopna, nego su vezana uz godišnja doba, pa tako postoje zimske, proljetne, ljetne i jesenske kvatre, a unutar njih je poseban naglasak na onim danima u tjednu koji su od davnine bili vezani uz post: srijeda, petak i nešto poslije subota. Ti dani posta i pokore koji su određeni nakon Prve korizmene nedjelje nazivaju se proljetne kvatre.
Peta korizmena nedjelja ili Gluha nedjelja, naziva se ponekad i Nedjelja prve muke, jer je riječ o posebnom uvođenju u žalost i ozbiljnost onoga što će slijediti. Zato je ranije bio propis, a sada je to ostavljeno na volju, da se u crkvi zastiru križevi i slike ljubičastim platnom. Tako zastrti križevi ostaju do završetka službe Muke Gospodnje na Veliki petak, dok slike i dalje ostaju pokrivene sve do početka Vazmenoga bdjenja, a smisao je da se još dublje skrene pozornost na Muku Gospodnju, koja će slijediti..
Nakon navedenih pet korizmenih nedjelja slijedi Veliki tjedan, a koji započinje Nedjeljom Muke Gospodnje ili Cvjetnicom, i završava Vazmenim bdjenjem. To je ono sržno vrijeme koje ima zadaću na vrlo intenzivan način uvesti vjernike u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Ipak, treba primijetiti da Veliki tjedan u biti ne predstavlja jednu cjelinu, jer ga presijeca završetak korizme na Veliki četvrtak i početak Svetoga trodnevlja na isti taj Veliki četvrtak.
Smisao Cvjetnice je dvostruk, što je jasno uočljivo u misnom slavlju. Tako prvi dio priziva u pamet vjernicima spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i budi radost, a na spomen na to, ako je zgodno, upriličuje se ophod s grančicama u rukama. Drugi dio misnoga slavlja, koji počinje čitanjem ili pjevanjem Muke umjesto evanđelja, uvodi vjernike u otajstva Kristove patnje i smrti. Ta dva dijela Cvjetnice imaju svoju povijesnu pozadinu u davnim vremenima, u smislu da je ophod s grančicama, kao spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, poznat u Jeruzalemu još krajem 4. st., a odande se u naredno vrijeme proširio po cijelom Istoku, kasnije i na Zapadu, dok se u Rimu u 5. st. na Cvjetnicu slavila samo Muka Kristova, bez ophoda, da bi se kasnije oba dijela ujedinila.
