U prodaji je knjiga pod nazivom Put do Istine na 248 strana u nakladi udruge Hrvatska nezavisna lista. „Put do Istine“ sadrži 63 kratkih priča, eseja i kolumni, tiskana hrvatskom jeziku, koje je tehnički oblikovala Divna Jovčić Lulić.
Put do istine, zbirka kratkih priča, eseja i kolumni, tiskana u povodu pete obljetnice osnutka Hrvatskih novina, pred čitetelje iznosi niz zanimljivih tema, misli i ideja iz pera nekih od najzanimljivijih hrvatskih autora i autorica sa naših prostora, te na taj način pruža dubok uvid u stvaralaštvo vojvođanskih Hrvata. Svako od ukupno jedanaest odabranih imena daje svoj model traganja za istinom, kao složenim fenomenom koji se promišlja u različitim književnim formama
U ovoj ćemo zbirci čitati kako pripovijetke Ljubice Kolarić Dumić, Ruže Silađev, Siniše Božulića, Mladena Šimića i Branimira Miroslava Tomlekina, tako i esejističke forme i novinske kolumne Gorana Suručića, Dražena Zetića, Avgustine Barišić, Michaela Ilića, Zlatka Ifkovića te Marine Klare Gerbicz.
Kada je o pripovjedačima riječ, možemo zaključiti da se njihove priče međusobno umnogome razlikuju. Ono što, pored uzbudljivih zgoda i živopisnih junaka, odlikuje priče Ruže Silađev iz Sonte, jeste i ljepota govora bačkih Šokaca, po kojoj je ova spisateljica postala prepoznatljiva (knjige priča Divani iz Sonte, Šokica pripovida). Tako u priči Bilo u svinjara autorica opisuje i život na selu s početka druge polovice XX stoljeća, i posao svinjara, i njihov način života, ishranu, govor, no sve to iz perspektive djeteta koje je očarano mogućnošću kratkotrajnog bavljenja svinjarskim poslom, što ulomak koji slijedi najbolje pokazuje:
„U po šume su se smistili. Oko vatre tri velike kolebe. Pleteri. Sve od prošća (savitljive, tanje grane) napravite, blatom oblipite i odignite o'zemlje. U koleba perine napunite slamom, a vankuši sinom. Sve to prikrito krparama, a i za pokrit se, bile su metnite krpare. Na vrati komarnik. Najpri smo se morali it umit u Dunovu i ruke i noge oprat, a on je bijo jedno tridest, četrdest meteri od koleba i vatre. Onda smo zauzeli mista nuz tu veliku vatru. Prase na ražnju i zec su bili pečeni, a u pepeli kompira u ljuske.“
Socijalno-obiteljske teme iz bit će zastupljene i u pričama Nova haljina i Od matere, gdje se radnja takoer odvija u djetinjstvu glavne junakinje, dok se u dvijema posljednjim pripovjietkama autorica okreće suvremenim događajima, a samo pripovijednje odiše ljubavlju, toplinom i jednostavnošću. Ruža Silađev svakako predstavlja jednog od najznačajnijih i najautentičnijih hrvatskih spisatelja iz Vojvodine.
S druge strane, Ljubica Kolarić Dumić tematski se usredsređuje na zavičajne teme. U njezinim se pričama naratorka često sjeća voljenog Srijema (Kukujevaca ponajprije), ljudi kojih više nema, djetinjstva i mladosti koji su minuli. Naspram idilične prošlosti stoji sadašnje vrijeme, rezignirani i melankolični glas, tuga uslijed prolaznosti svega. Bilo da je riječ o dobrovoljnom odlasku ili o izgnanstvu, on je uvijek prožet tugom. Stilski posmatrano, njezine se pripovijetke mogu, uvjetno, dakako, podijeliti na dvije skupine: u prvima dominira pripovijedanje, nizanje događaja (npr. Priča s tužnim krajem, Zeleno voće), dok u drugima možemo govoriti o lirizaciji proznoga pisma (Kuća na prodaju, O Srijemu i dr.), no najčešće autorica kombinira oba modela, koristeći prvo lice, ja-formu.
Sinišu Božulića upoznajemo također kao autora zainteresiranog za socijalne teme i motive – za probleme u zdravstvenim ustanovama, korupciju, mnoge od vidova suvremenih štetnih trendova što postaju preokupacijama mladog naraštaja itd. U priči Vratimo se zarad duha on donosi scene iz života na dalmatinskom otoku, unoseći u govor junaka čakavsko narečje. Božulićeve pripovijetke odaju izvjestan sustav vrijednosti, koji je danas gotovo iščezao. Pisane mahom u prvom licu, one su bliske ispovijestima malog, običnog čovjeka, koji se susreće sa različitim nepravdama tijekom svoga života: od mogućnosti da ostane bez dijela svoje imovine, preko surove bolesti (koja i jeste odnijela Božulićev život), pa sve do nedaća iz Drugog svjetskog rata ili namještenog natječaja za posao. Božulić, dakle, kao pripovjedač ostaje na strani oštećenih, poniženih i uvrijeđenih. Ako portretira nekoga junaka, on to čini jer se divi njegovu moralnom integritetu, njegovoj hrabrosti i vjeri. Božulićev topli, osjećajni, na momente lirski pogled na svijet i društvo nedostajat će čitateljima Hrvatskih novina, ali i drugih publikacija na hrvatskom jeziku.Narator B. M. Tomlekina kazuje nam zgode i nezgode svojih junaka, od mlađih dana pa sve do suočavanja sa ozbiljnim životnim problemima (rastava, život samohrana roditelja, formiranje nove obitelji itd.). Ulomci iz knjiga Hrtkovci, priča o sudbini jednoga sela i Slatko kod Dunje također bi se mogli posmatrati kao dijelovi ispovjedne proze, u kojima se, s jedne strane, duhovito iznose mladalačke zgode, a sa druge se strane postavljaju problemi sa kojima se suočava glavni junak, Marko, nakon rastave braka i susreta sa novom ljubavlju. U biti, Tomlekina interesiraju kako ljubavna, tako i socijalna tematika.
Nedavno preminuli književnik iz Novog Sada Mladen Šimić elaborira karaktere i čudne junake, najčešće likove koji se teško uklapaju u socijalni milje, kojima druženja sa vršnjacima i kontakti sa djevojkama nanose neugodu i osjećanje inferiornosti. Vraćajući se u prošlost, oni evociraju uspomene na dane koji su minuli i na ljubavne rastanke. Šimić, čija je proza također zauzela uočljivo mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti u Vojvodini, često na dijalozima gradi atmosferu prepunu napetosti i tenzije između sugovornika.
Kao što smo već naveli, sa manje naracije a više esejistike i žurnalističkoga stila pišu G. Suručić, D. Zetić, A. Barišić, M. Ilić Z. Ifković i M. K. Gerbicz. U njihovom se izričaju osjeća snažna kritika suvremenog društva, nerijetko vezana upravo za Balkan (M. Ilić, G. Suručić, Z. Ifković), ili se oni okreću intertekstualnim dijalozima sa velikim misliocima poput Sv. Augustina, Sv. Franje Asiškog i dr (A. Barišić, D. Zetić). Navedeni autori, svatko svojim prepoznatljivim stilom, od propovijedi do britkog humora, tragaju za istinom i nastoje, u onoj oblasti za koju su najkompetentniji, do nje doći nizom pitanja što ih postavljaju sebi ali i čitateljima.
Nadahnuto i posve iskreno bilježi Goran Suručić svoje impresije koje se tiču prava osoba sa invaliditetom, ili uopće svih onih ljudi na različite načine obilježenih od strane većine. Za njihov tretman u suvremenom društvu, ali i u povijesti, koristi autor metaforu „traka oko ruke“. Ona obuhvaća sve one koji pomalo naivno naivno vjeruju u sustav i pravni poredak, koji im trebaju garantirati ispunjenje njihovih prava, a zapravo ih uništavaju, obespravljuju, getoiziraju, markiraju, označavaju nepodobnima i suvišnima. Licemjerje novoga poretka očituje se, veli nam Suručić, i u različitim modernim pojavama koje nas otuđuju jedne od drugih (mobitel, nazvan još i „pametnim telefonom“, reality programi kao moćno oružje zaglupljivanja narodnih masa itd.). Nasuprot ovakvim štetnim efektima on evocira jedno ne tako davno vrijeme, kada se više nade polagalo u ljubav, međusobno razumijevanje i toleranciju.
Dražen Zetić se doima kao kompleksan autor, koji se uspješno nosi sa različitim žanrovima (esej, lirska proza, pjesma), što ih možemo uočiti u njegovom rukopisu. Složenost i ljepota njegovog stila idu u korak sa njegovim opsjegom interesiranja: od promišljanja života i duhovne zaostavštine Franje Asiškog, preko Mediteranskih kronika, ljupkih misli o ljepotama i tajnama bokeljskih samostana, svetaca i ikona, pa sve do lirskih, prustovskih pasaža u kojima se ne tematizira ne samo ljubav, nego i fenomen sjećanja, Zetić se šeće suvereno kroz vrijeme, epohe i različite fenomene, sučeljavajući prošlost i sadašnjost.
Treći među četiri ženska glasa što se javljaju tražeći istinu, pripada Avgustini Barišić, koja svoje osobno iskustvo volonterskoga rada sa bolesnicima udruženo sa kršćanskim poukama pretače u nadahnuti tekst posvećen problemima „susreta“ sa drugima, osobito sa onima koji ovise o našoj pomoći, ili, kako ih autorica naziva, „osobama u potrebi“. Ona nam također predočava koliko je važno umijeti proniknuti u dušu onoga koji pati, pronaći smisao i snagu u vlastitom biću za život ispunjen ljubavlju i brigom, te se njezin prilog Putu do istine može nazvati toplom i humanom kršćanskom poslanicom. Poslanice Marine Klare Gerbicz također odišu toplinom, efektnim citatima i kršćanskom brigom za bližnjega.
Michael Ilić piše angažirane tekstove, koji analiziraju različite probleme suvremenog društva u Vojvodini, Srbiji, ali i u regionu. Ilić zapravo istražuje one čimbenike teških ekonomskih prilika, nezaposlenosti, pada moralnih kriterija i dobroga ukusa, nalazeći ih u mentalitetu naroda koji nastanjuju navedene prostore, ali i u psihološkom profilu pojedinca koji odbija preuzeti odgovornost za vlastiti život. Duhovito, resko i nadasve hrabro, ovaj autor ispisuje kolumne koje nas moraju natjerati na razmišljanje.
Sličan je slučaj sa Zlatkom Ifkovićem, koji piše na političke teme, ali također u analizi društvenih anomalija traga za njihovim dubljim uzrocima i uzročnicima. Usredređujući se na aktuelnu političku scenu, ponajprije vezanu za hrvatsku nacionalnu zajednicu u Vojvodini, Ifković hrabro i nedvosmisleno markira one pojave koje vidi kao najpogubnije u političkom životu: „torbarenje“ kod različitih partija, ideologija, lična korist koja je pretpostavljena nacionalnim i društvenim interesima, odsustvo vjere, licemjerje itd.
Put do istine ima najmanje dvojaku vrijednost: pored obilja zanimljivih tema, ljupkih sentencija i razvijenoga stila mnogih od ovdje zastupljenih autora, ona je značajna i kao svjedodžba o životu Hrvata na našim prostorima, njihovim običajima, govorima u Srijemu i Bačkoj, ali i problemima sa kojima se ovaj narod suočava u bližoj i daljoj povijesti. Pored tople preporuke čitateljima, ističem da bi korisno i važno bilo nastaviti ovaj posao, te razmišljati u pravcu češćeg (zašto ne i periodičnog) objavljivanja sličnih publikacija, primjerice na godišnjoj razini.
dr Dragana V. Todoreskov
Knjiga Put do Istine je u prodaji po cijeni od 500, 00 dinara, možete je naručiti na mail:hrvatska.nezavisnalista@gmail.com ili na +38160/5627570