Gomolava-arheološko nalazište Hrtkovci (4)

HRVATSKE NOVINE
Typography

Dolaskom Skordiska na Gomolavu prije više od dvije tisuće godina prvi put se u ovom naselju točno zna koji narod tu živi. Ovo ratoborno keltsko pleme često je napadalo Makedoniju i Grčku, ali je sada bilo primorano da se povuće i na Gomolavi , kako je to ovdje često bivalo, pobivši i protjeravši zatečeno stanovništvo, porušivši i popalivši njihove domove, sagradili su sebi svoje naselje.   

To su vremena o kojima već možemo, kroz pisanu historijsku građu, pratiti događjaje i na ovim prostorima. Iako ništa konkretno u vezi same Gomolave, ipak indirektno saznajemo kako su ovdje stigli Kelti, a historijski izvori, a koji se isključivo bave ratovima, svedoče o pojačanoj aktivnosti i moći Skordiska između 114. i 84. godine prije Krista. Opisani su kroz ''ratove rimske konzularne vojske protiv barbara  na sjeveru ''. Sukobi su, iako žestoki, uglavnom završavali pobjedom Rimljana, da bi Skordiske rimski vojskovođa Scipion Asiagen ''konačno proterao na dunavske ade'' (krajnja domena širenja rimskog carstva na sjeveroistok bio je Dunav).
Uprkos porazima i čestim povlačenjima, Skordisci na ovim prostorima (širem Podunavlju) uspjevaju ostvariti svoj ekonomski i društveni napredak, koji dovodi do podizanja njihovih brojnih utvrđenih naselja i na kraju kovanja vlastitig novca.
Gomolava je za vreme Skordiska, gledano sa vojnog aspekta, dobro utvrđeno naselje (opidum), a u pogledu zanatstva značajan regionalni centar grnčarske proizvodnje. To  pokazuju jasno izdvojeni objekti u naselju sa svojim zonama. Zonu naselja čini cijeliprostor unutar širokog zemljanog bedema sa palisadom (visokom ogradom od drvenih oblica vertikalno ukopanih u zemlju) i jarkom sa vanjske strane, a u naselju su posebno odvojene zone stanovanja i zone sa radionicama, prvo keramičkim radionicama, a kasnije i radionicama za preradu metala.
 
Na stambenim objektima i na radionicama uočavaju se tri nivoa naselja Skordiska (Gomolava VIa, VIb i VIc), koji su se na ovom prostoru zadržali oko tristo godina. U početku su kuće građene kao poluukopane (poluzemunice) pravokutnog oblika, ali sa zaobljenim kutovima, a u kasnijim fazama kao nadzemne i pravokutne. Kod obje varijante zidovi kuća su isključivo od pletera obljepljenog smjesom gline i pljeve, a u kasnoj fazi nailazimo, paralelno sa ovom tehnikom, i prve kuće sa upotrebom opeke kao građevinski materijal. Još značajnije je da je u kućama već u ranoj fazi pronađena  keramika rađjena na vitlu. Ova tehnika omogučila je da  proizvodi sa Gomolave budu kvalitetni i traženi, a Gomolava postane poznata po  grnčarskoj proizvodnji. Tada nastaju i čitavi kompleksi velikih grnčarskih peći na Gomolavi, a ovo razvijeno zanatstvo, što podrazumjeva i trgovinu, donosi kontakt sa rimskom civilizacijom, što potvrđuju nalazi prvog rimskog novca na ovom prostoru, a kasnije i prve radionice za obradu i lijevenje metala. Jedan od rezultata otvaranja Gomolave prema svom okruženju je i nestanak  zemljane utvrde.                                                           
U proizvodnji keramike, preradi metala i izradi metalnih proizvoda očit je ogroman utjecaj rimske tehnologije i kulture, ali se mogu naći predmeti i novac i sa još šireg područja. U građevinarstvu se u najkasnijem periodu pojavljuju opeka, ožbukani zid i lomljeni kamen.
Pokapanje se vrši u opruženom položaju pokojnika, sa rukama ukrštenim na karlici. U grobove se stavljaju prilozi (keramičke i staklene posude, željezni noževi, brončani nakit, novac i sl.).
Međutim, pronađjena je i jedna grupna grobnica, kao jedinstven primjer pokapanja. U plitkoj jami kružne osnove sahranjene su tri osobe: muškarac star izmedju 25 i 35 godina, žena stara između 44 i 48 godina i dijete staro između 3 i 4 godine.
Kako je neposredno po pronalasku ove grobnice, samo vizuelnim i statističkim metodama, u stručnoj literaturi objavljeno da je u njoj bilo sahranjeno šest osoba, a što može dovesti do zabune zainteresiranih čitatelja, koji prate literaturu o Gomolavi, ovdje treba naglasiti da su kasnija proučavanja pokazala da se radi, kako je na vedeno, o tri osobe.
A sve je u ovoj grobnici neobično. Prvo, da su muškarac i žena pripadali sasvim različitim antropološkim tipovima, zatim ritual koji je obavljen prije pokapanja pri kojem su pokojnici bili zahvaćeni vatrom te prilozi, kao i posipanje pokojnika ovsom u grobnoj jami prije zakopavanja. Kao prilog u grobu je, između ostalog, nađen svojevrstan pehar sa dvije trakaste drške koje nadvisuju obod posude, fibula (kopča), kao usamljeni primjerak za ovu vrstu nakita, pehar i izlomljeni kameni žrvnjevi.
 
Tako ovaj nalaz odudara od svega sličnog za ovaj period i prostor. Najvjerojatnije je u pitanju lokalni domorodački sprovod koji svojim ritualom i načinom na koji je izvršena ukazuje na složeni populacioni sastav Skordiska (miješanje sa starosjedeocima, Tračanima i Ilirima) i potvrđuje teze historičara da je kod ovog plemena (kao i kod Dačana i Geta) u II i I stoljeću prije Krista došlo do promjene religioznih vjerovanja, pa i pojave novih formi sprovoda.
Kao što je u prošlom nastavku bilo govora o pronađenim životinjskim ostacima na Gomolavi, sada ću iznijeti samo osnovne podatke u vezi nađenih biljnih ostataka. Već sama činjenica da ih uopće ima poslije više tisuća godina je sama za sebe začuđujuća. I kao što nam životinjski ostaci više govore o ishrani i načinu života tadašnjeg čovjeka, to isto je moguće bliže odrediti i po biljnim ostacima. No, moramo odmah konstatirati, a što je sasvim razumljivo, da je biljnih ostataka  neuporedivo manje i, iako su pravljene čitave studije, naše znanje o poljoprivredi na Gomolavi iz tog vremena je ustvari oskudno. Zna se samo da su uzgajani proso, pšenica, ječam i zob i da je prisutan iznenađujuće mali postotak korovskih vrsta u spremištima ovih žitarica, gdje su pronađena ugljenisana zrna. To govori  o visokoj tehnologiji obrade polja za taj period ili o dodatnim radnjama (prebiranje, prosijavanje, provijavanje) prije uskladištenja žitarica u posebna spremišta (trapove). Ostaci mahunastih ili drugih vrsta vrtnog bilja nisu sačuvani.
Kasni period mlađeg željeznog doba na Gomolavi (Gomolava VIc) karakterističan je po počecima širenja ovog naselja van samog lokaliteta (prvo duž Vranje).
U slijedećem nastavku bit će govora o Gomolavi u rimskom periodu, ali se odmah mora reći da Rimljani ovdje nisu imali svoje naselje iako je očito njihovo prisustvo, vojno u svakom slučaju (najvjeojatnije stalni manji logor), i da je utjecaj njihove kulture velik, ali i da starosedeoci dugo zadržavaju svoje keltske tradicije i da je naselje  na Gomolavi u to vrijeme ustvari mješavina ove dvije civilizacije.
 
Literatura:
- J. Petrović: ''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- B. i M. Jovanović: ''Gomolava, naselje mlađeg gvozdenog doba'', N. Sad, 1988. god. i 
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, 1930.-1980.god.
 
                                                       Branimir Miroslav Cakić, dipl.ing.arch.           
 
Powered by WordPress.