Obilježen Dan rođenja bana Josipa Jelačića, praznik hrvatske manjine u Republici Srbiji

HRVATI U SRBIJI
Typography

Na obilježavanju Dan rođenja bana Josipa Jelačića nazočnima se obratio dr. Slaven Bačić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća: „Na današnji dan obilježavamo rođenje jedne od najznačajnijih ličnosti u novijoj hrvatskoj povijesti – hrvatskoga bana Josipa Jelačića, koji je rođen u Petrovaradinu na današnji dan 1801. godine. Jedan je to od mnogobrojnih primjera kakvi postoje i u srpskoj povijesti, u kojoj su mnogi znameniti Srbi koji su poslije živjeli ili žive u Srbiji rođeni na području današnje Republike Hrvatske. Tako su i mnoge značajne osobe u Republici Hrvatskoj rodom s područja današnje Vojvodine, a ban Jelačić je nedvojbeno najveći od svih.


Posebno mi je drago da ove godine na našoj najljepšoj proslavi nazoči do sada najveći broj predstavnika svih razina vlasti u Republici Srbiji – od ministara do gradskih vlasti. Kako je prešućivanje hrvatske manjine u javnom medijskom, političkom i kulturnom prostoru jedno od mnogih otvorenih pitanja o kojima smo razgovarali s premijerom Republike Srbije u Tavankutu 20. lipnja (juna) ove godine, kao što su prije toga i predstavnici srpske zajednice iz Hrvatske u Dalju razgovarali s predsjednicom Hrvatske, vjerujem da će se početi rješavati i druga pitanja o kojima smo tada razgovarali.
Jedno od njih bilo je i otkup i uređenje dijela rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu (naglašavam riječi otkup, uređenje i dio, a ne rekonstrukcija cijele kuće!), kao zajednički projekt dvije države, poput uređenja rodnih kuća Milutina Milankovića u Dalju i Nikole Tesle u Smiljanu, u čemu bi, kako je premijer predložio, Srbija sudjelovala sa 60% a Hrvatska 40% sredstava. Realizacijom toga projekta osigurao bi se prostor za petrovaradinsko hrvatsko društvo Jelačić koje bi onda osiguralo i muzejsku postavku o banu Jelačiću. Koristim prigodu reći da je Hrvatsko nacionalno vijeće uvijek otvoreno pokrajinskim i lokalnim vlastima za razgovor o ovom, kao i o svim drugim pitanjima.
Dopustite mi da se osvrnem unatrag dva i pol desetljeća, i podsjetim da su u posljednjih petnaestak godina ostvareni mnogobrojni iznimni pomaci na području manjinskih prava u Srbiji, koji su rezultirali i poboljšanjem manjinskih prava Hrvata. Neka pitanja se rješavaju brže a druga sporije (npr. udžbenici), ali se neka i dalje ne rješavaju ili pak nastaju nove neočekivane neuralgične točke – administrativne školske zapreke koje se postavljaju za izučavanje predmeta Materinji jezik s elementima nacionalne kulture, zbog čega je ove godine drastično smanjen broj prijavljenih učenika za ovaj predmet u mnogim školama, i to ne samo za hrvatski veći i za druge jezike manjina.
Susrećući se s ovim, ali i mnogim drugim a često i zatomljenim problemima, za ovih 6 godina koliko sam predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća, na osnovu riječi mnogih Hrvata s kojima sam se susretao, ali i onoga neizrečenoga, mogu otvoreno reći da biti Hrvat u Srbiji nije lako. Čak sam slobodan i dodati katkada i veoma teško!
Kako to prevladati?
Najprije, pođimo od nas samih! Ukoliko ne budemo uvažavali sebe, neće nas uvažavati ni drugi. To znači prakticirajmo prava koja nam zakon omogućuje, počev od informiranja, što znači redovito čitati i propagirati Hrvatsku riječ, pratiti vijesti na hrvatskom RTV-a, zatim, sudjelovati u radu ili dolaziti na kulturne manifestacije hrvatskih udruga, čitati i širiti knjige koje tiskaju naše udruge i institucije, upisivati djecu na hrvatsku nastavu itd. Kad sam kod ovoga, s radošću kažem da su ove godine prvi puta prijavljena djeca za pohađanje predmeta Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u OŠ Jovan Dučić u Petrovaradinu, istina samo petero, pa pozivam i druge roditelje da se odvaže na ovaj korak.
Međutim, mnogo važnije za prevladavanje teškoća s kojima se susrećemo jeste afirmativan umjesto restriktivan odnos vlasti prema manjinskim pravima, ali i priznanje da smo mi Hrvati, poput drugih nacionalnih manjina, konstitutivna sastojnica društva u Srbiji, unatoč drukčijoj povijesti, običajima, jeziku i vjeri. Naše posebnosti ne iscrpljuju se u tancanju ili biti predmetnom etničkoga motiviranog verbalnog ili fizičkog nasilja, već želimo sa svim našim značajkama aktivno participirati i biti vidljivi u svim oblastima društvenog života!
Jedan od puteva za ostvarivanje ovoga jest provedba bilateralnog sporazuma o zašiti nacionalnih manjina između Srbije i Hrvatske, a posebno članka 9. kojim je Republika Srbija preuzela obvezu unutarnjim zakonodavstvom osigurati (ovo je citat iz srpskog teksta sporazuma – osigurati, dakle obezbediti, a ne tek pružiti mogućnost) hrvatskoj manjini zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na lokalnoj razini te u predstavničkim tijelima na pokrajinskom i republičkoj razini kao i osigurati materijalne i druge uvjete za izbor i djelovanje izabranih predstavnika hrvatske manjine, dakle sve ono što je Republika Hrvatska već odavno provela za predstavnike srpske zajednice u Hrvatskoj.
Naime, općepoznato je da je sve u našem društvu politika, uključujući čak i zapošljavanje domara u javnim poduzećima. Manjinska prava ne da nisu izuzetak, već bez sudjelovanja manjina u političkom odlučivanju (što ne znači samo 2 ili 3 najbrojnije manjine!), njihovo je ostvarivanje znatno otežano. I upravo zato što su političko predstavljanje manjina i prava manjina neodvojivi, naš najvažniji politički zahtjev ostaje garantirano sudjelovanje predstavnika hrvatske manjine u političkoj i izvršnoj vlasti, tj. provedba članka 9. bilateralnog sporazuma o zaštiti manjina.
I na koncu, prije nego završim dopustite mi da podsjetim na dva demokratska politička postulata koja su ishodište svega o čemu sam pričao: prvo, bît demokracije, suprotno etimološkom značenju, nije vladavina većine, već sustav koji efektivno štiti garantirana prava i jednakost onih koji su u manjini, i drugo, manjinska prava nastala su kao rezultat političke prakse pozitivne diskriminacije (afirmativne akcije), koja pripadnicima manjina, i pored toga što su formalno priznati kao ravnopravni građani, garantira sistemske mjere povlaštenosti radi otklanjanja stvarne nejednakosti, u cilju stvaranja jednakih šansi i mogućnosti da ravnopravno sudjeluju u društvenom životu.“
Svečanom obilježavanju blagdana nazočili su i: Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV i zastupnik u Narodnoj skupštiti Republike Srbije te brojni drugi predstavnici hrvatskih hrvatskih institucija, udruga i društava iz Republike Srbije, kao i brojni uzvanici: Aleksandar Vulin, ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja Republike Srbije, Gordan Markotić, veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji, dr. Nebojša Kuzmanović, zamjenik ministra kulture, javnog informiranja i odnosa s vjerskim zajednicama Autonomne pokrajine Vojvodine, Velimir Pleša, generalni konzul Republike Hrvatske u Subotici, g. Zdravko Jelušić, predsjednik Skupštine Grada Novog Sada, Aleksandar Petrović, pomoćnik gradonačelnika Novog Sada, Mato Jurić, predsjednik Zajednice protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata i drugi.
Obilježavanju su nazočili i predstavnici Državnog ureda, savjetnik s posebnim položajem za hrvatsku nacionalnu manjinu Milan Bošnjak i stručni suradnik Hrvoje Šincek. Prigodnim riječima nazočnima se obratio Milan Bošnjak, rekavši kako je uvjeren da će hrvatska manjinska zajednica zajedničkim radom - vrijedno, ustrajno i usmjereno, uspjeti očuvati hrvatski jezik i bogatu kulturu Hrvata koji stoljećima žive na ovome prostoru, da će se još snažnije razvijati i napredovati te da će im u njihovim nastojanjima i aktivnostima Državni ured pružiti svoju punu potporu.

Powered by WordPress.