Gomolava-Arheološko nalazište Hrtkovci (5)

Znanost
Typography

Kraj perioda osvajačkih ratova Rima (sa padom Kartagine 146. godine prije Krista) čini da ovaj imperij postaje jedina sila u tada poznatom svijetu, odnosno prostoru Europe, Azije i Afrike. Ali u isto vrijeme počinju unutar imperija građanski ratovi, a stalno traju borbe sa barbarskim plemenima u njegovim pograničnim oblastima. Jedna takva oblast je i širi prostor Gomolave, na kojoj se tada zatiče, kako je već rečeno, keltsko pleme Skordisci, poslije poraza i povlačenja u borbama sa Rimljanima oko Makedonije i Grčke.   

Skordisci na Gomolavi grade svoje utvrđeno naselje (opidum) i odolijevaju Rimljanima sve do konca I. stoljeća prije Krista. Međutim, a i to sam rekao, Rimljani ovdje nikada nisu imali svoje naselje, ali je njihovo prisustvo, očito i njihov utjecaj na civilizaciju Skordiska ogroman i znatno prije nego su ovi i formalno izgubili samostalnost. Važno je istaći da tu svoju samostalnost Skordisci nisu izgubili na nasilan način, o čemu svjedoči činjenica da zemljani bedem na Gomolavi nije srušen u to vrijeme, i da su se Skordisci vremenom od ljutih neprijatelja Rima pretvorili u njihove saveznike u borbama i postepeno se romanizirali. S druge strane, dugo su zadržali svoju keltsku tradiciju tako da je naselje na Gomolavi ustvari mješavina ove dvije civilizacije, s jakim obostranim utjecajem. Prošli put sam pisao o nome što je bilo karakteristično za Skordiske, a sada ću naglasiti ono što je ovdje donio Rim.
Prvi predmeti rimske kulture na Gomolavi pronađeni u arheološkom segmentu Gomolava VII pripadaju ranocarskoj keramici i mogu se razumjeti kao prisustvo rimskih vojnih jedinica koje kontroliraju ovo utvrđeno naselje. Italsko podrijetlo ovih predmeta dokazuje kvaliteta keramike, s pečatima radiomica u kojima je proizvedena. Keramika je izrađena od fino prečićene gline sa glazurom blještavo crvenog sjaja (terra sigillata) ili, znatno rjeđe, crnog sjaja (terra nigra). Na slici 13 je crna zdjela izrađena od aretinskih (grad Arretium u srednjoj Italiji) majstora u prvim desetljećima I. stoljeća poslije Krista, u vrijeme imperatora Tiberiusa (14. – 37. godine). U kasnijem periodu i Gomolava proizvodi keramiku slične kvalitete što pokazuje izuzetan nalaz velike rimske keramičarske peći na ovom lokalitetu (slika 14). Za ovaj period je značajno da je počela i uporaba raznih posuda od stakla, kao i nakita i drugih ukrasnih predmeta od ovog materijala.
Metalne fibule (ukrasne kopče) iz rimskog perioda pronađene na Gomolavi također pripadaju poznatim ranorimskim tipovima ove vrste nakita, ali posebnu pažnju privlači druga vrsta ukrasnih ili kozmetičkih metalnih predmeta. To su olovni okviri malih okruglih ogledala. Primjerci ovakvih ogledala odgovaraju takvim predmetima iz rimskih provincija Mezije i Dacije u kasnijem periodu. Na samoj Gomolavi nisu otkriveni ostaci prerade olova, ali nalazi radionice u kojoj je vršeno lijevanje metalnih predmeta od olova ne isključuju da su olovni okviri za mala ogledala autentični proizvod sa Gomolave, iako je veća vjerojatnost da su izrađeni u obližnjem Sirmiumu (današnja Srijemska Mitrovica).
U građevinskom smislu za Gomolavu u tom periodu karakteristično je dugotrajno prožimanje gradnje objekata po ranijem načinu i materijalu (glina u pleteru), mješovitom načinu (kombinacija starog sistema i novih građevinskuh materijala) i novom načinu i novim materijalima koje je donijela rimska civilizacija, kao što su opeka, kamen, zidna žbuka, tesana drvena konstrukcija, tegula (krovna opeka, crijep) i dr. Ovo šarenilo, posebno poslije širenja naselja van same Gomolave, traje sve do IV. stoljeća poslije Krista, kada na ovom prostoru zamire intenzivan život. Građevinski ostaci na Gomolavi iz rimskog perioda su oskudni i nijedan objekt nije identificiran u cjelini. Interesntan je rimski bunar pravokutnog oblika, obložen drvenim gredama ukopanik u zemlj do nivoa vode.
Na Gomolavi, kao i njenoj okolici, pronađeno je više grobnica iz rimskog perioda, sa rasponom pokapanja od I. – IV. stoljeća, većina grobova nije zidana, ali se često pojavljuju grobovi zidani od opeke sa krovom na dvije vode. Skeleti su u opruženom položaju, sa rukama položenim preko karlice, orijentirani, s manjim otklonima, u pravcu istok – zapad. U nekima, osim skeleta, nije pronađeno ništa, ali većina grobova ima priloge. To su u skoro svim slučajevima keramičke posude, zatim brončane pređice, alke, kopče iz pojasnog dijela odjeće te željezni noževi, bodeži i sl., pa nakit (prstenje, narukvice, perle, ogrlice i dr.) i veliki broj primjeraka novca iz tog perioda. Karakteristični su i ostaci čavala, klinova i drugih metalnih veza za drvo, a što je znak da su pokojnici bili pokapani u drvenim sanducima.
Sasvim slučajno, pri izvođenju građevinskih radova u samom mjestu Hrtkovci, ispred kuće br. 62 u „Švapskom šoru“, pronađen je grob u kojem su uz skelet bile i dvije zdjele, a onda su, sistematskim pretraživanjem, nađene i četiri grobnice u dvorištu kuće br. 86 i grob sa prilozima u dvorištu kuće br. 72 u istoj ulici. Ovo je dokaz o širenju naselja sa uzvišenja same Gomolave u njenu okolicu. Iz te okolice posebno je značajan grob sa ženskim skeletom pronađen u blizini Vranje (bara koja se pored same Gomolave prelivala u Savu), sa velikim brojem priloga (fibula, narukvic, toaletni pribor, perle, ogrlica, staklena i keramička posuda i dva rimska novčića). 
Zanimljivo je da su iz tog vremena na Gomolavi nađeni prvi medicinski instrumenti, uglavnom kao brončane igle, sa ili bez drški, raznih oblika i sa raznim završecima.
Gomolava je neobično bogato nalazište svih vrsta novca iz rimskog perioda. Najstarije su dvije barbarske drahme i jedna drahna grada Apolonie iz I. stoljeća prije Krista (slika 15a), a najmlađi je rimski novac iz vladavine imperatora Valentinianusa (364. – 375. godine) i Valensa (364. – 375. godine), na slici 15b.
Svoj ekonoski i društveni procvat i zenit Gomolava doživljavau II. stoljeću poslije Krista i samo uzbrežje Gomolave postaje tijesno te se naselje, kako smo već vidjeli, širi po zapadnom dijelu današnjih Hrtkovaca, prvo duž Vranje, a onda i na druge prostore. No, nevjerojatnim jačanjem Sirmiuma u neposrednoj blizini, u kojem je čak jedno vrijeme stolovao i vladao car Galerius (293. – 311. godine), Gomolava polako gubi svoj značaj, da bi u IV. stoljeću naselje na njoj nestalo i još neko vrijeme su ostale su sporadične kuće u okolici.
Na vratima rimske imperije su Vizigoti, pa Huni, a kasnije na ove prostor e dolaze i Slaveni. Zapadno rimsko carstvo propada 476. godine, a Gomolava ulazi u maglu srednjeg vijeka. O tome, kao i nekim općim stvarima u vezi naše Gomolave, pist ću u poslijednjem nastavku feljtona o Gomolavi.
nastavlja se
 
Literatura:            
          J. Petrović: „Gomolava, arheološko nalazište“, Novi Sad, 1984. god.,
          V. Dautova-Ruševljan i O. Brukner: „Gomolava, rimski period“, Novi Sad, 1992. god. i privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića iz Hrtkovaca, iz perioda 1930. – 1980. godina.  
 
Prilog: fotografije pod br. 13, 14, 15a i 15b.   
 
Branimir Miroslav Cakić, dipl.ing.arch.
 
Powered by WordPress.