Dužijanca se u Subotici proslavlja 106 godina, a kao obiteljski običaj u narodu je prisutna i nekoliko stoljeća. Dužijanca se othrvala svim promjenama vremena, sačuvala i izgradila kulturu hrvatskog naroda na prostorima Bačke. U svojoj povijesti bilježi tri načina kako se organizirala.
Prvi, dužijanca se organizirala kao obiteljska svečanost koja je pravo javnosti stekla 1911. godine i to u Crkvi. Drugi podrazumijeva to da je dugi niz godina ova manifestacija poprimala obogaćujuće forme isključivo unutar Crkve i hrvatskih udruga koje su se okupljale oko Crkve, kao što su bili Katoličko divojačko društvo i Katoličko momačko društvo. U vrijeme komunizma dužijanca je bila samo crkvena javna svečanost. A treći se odnosi kada su okupljeni oko Kulturno‑umjetničkog društva „Bunjevačko kolo“ 1968. godine organizirali takozvanu Gradsku Dužijancu. Bile su tada dvije dužijance, „crkvena“ i „gradska“, koje se nisu smjele „ni dodirnuti“.
Novi datum u slavljenju dužijance je 1911. godina kada je župnik subotičke župe sv. Roka, mons. Blaško Rajić, u suradnji s Katoličkim divojačkim društvom priredio u Crkvi slavlje dužijance da tako svi koji slave obiteljsku dužijancu zajedno i u crkvi zahvale Bogu za završetak žetve i kruh svagdašnji. Ta crkvena dužijanca ili liturgijski dio dužijance je nešto izvorno, nešto što nitko nema. Taj liturgijski dio subotičke i somborske dužijance je postao najveća ljetna svetkovina bačkih Hrvata.
Od 1919. do 1940. središnje dužijance održavane su u crkvi sv. Terezije Avilske u Subotici a proslave su priređivane i u župama u Somboru te u naseljima Tavankutu i Žedniku a poslije i u Bajmaku, Đurđinu, Maloj Bosni, Čonoplji i drugdje. Tijekom rata dužijanca nije obilježavana.
Od 1968. proslava dužijance organizirana je kao folklorno turistička manifestacija s bogatim programom priredaba-natjecanje risara, kolo s izborom bandaša i bandašice, konjičke utrke, izložbe, skupština risara i mimohod sa završnom svečanošću u kojoj je prikazan običaj obiteljske dužijance. Od 1968. do 1971. u mimohodu i u folklornom programu na završnoj svečanosti, uz mnogobrojne skupine građana iz Subotice i okolnih naselja, sudjelovala su i amaterska folklorna društva iz Subotice, Sombora i okolnih naselja.
Od 1993. crkvena i građanska svečanost, dotad razdvojene, organiziraju se i proslavljaju kao zajednička dužijanca. U Subotici se u povodu dužijance tijekom nekoliko mjeseci svake godine organiziraju mnogobrojne priredbe s bogatim i raznovrsnim programom, koje počinju blagoslovom žita na žitnom polju na dan sv. Marka 25. travnja i nastavljaju natjecanjem risara, izložbom slamarskih radova, književnim večerima, „velikim kolom“ s izborom bandaša i bandašice i dr., a proslave se organiziraju i u Mirgešu, Bajmaku, Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu i Žedniku.
Središnja se proslava održava u Subotici a počinje ispraćajem bandaškog para iz župe sv. Roka.
U svečanom mimohodu, u kojem sudjeluju barjaktar dužijance, mnogobrojni jahači i ukrašene zaprege s djevojkama i mladićima u bunjevačkoj nošnji, bandaški par odlazi u katedralu gdje se na svečanoj misi blagoslivljaju žitna kruna i drugi simboli i darovi. Nakon mise u mimohodu se odlazi na središnji gradski trg, gdje se, na pozornici stiliziranoj u obliku „salaša“, prikazuje doček risara. U nastavku svečanosti bandaški par gradonačelniku, kao domaćinu grada i svih sudionika proslave, predaje kruh od novog brašna. Istog poslijepodneva održava se „bandašicino kolo“. Proslava dužijance završava proštenjem na subotičkome prigradskom svetištu Bunariću.
