U okviru Godine hrvatskih velikana u Vojvodini, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u suradnji s hrvatskim institucijama i udrugama priredio je 28. i 29 studenog proslavu 100. obljetnice rođenja pjesnika Jakova Kopilovića (9. VII. 1918. – 18. XI. 1996.).
Tim povodom Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata tiskao je knjigu sabranih pjesama Jakova Kopilovića „Ponad jablana sunce". Knjiga sabranih pjesama Jakova Kopilovića Ponad jablana sunce sadrži više od sedamsto naslova objavljenih u dvadesetak knjiga, od prve Daleko je sunce (1944.) do posljednje, objavljene posthumno Molitve vremena sadašnjega (2012.).
Jakov Kopilović u rodnom gradu završava pučku školi i nižu gimnaziju, a privatno okončava gimnazijsko obrazovanje. Godine 1941. odlazi u Zagreb, gdje uz rad pohađa studij slavistike na Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu. Zbog teških materijalnih prilika, napušta studije i odmah poslije Drugog svjetskog rata vraća se u Suboticu, gdje obavlja razne dužnosti u prosvjeti. Studij slavistike završava 1954. godine, nakon čega nastavlja s kulturnim radom u Subotici. U razdoblju od 1969. do 1971. bio je upravitelj Gradske knjižnice u Subotici. Pisao je poeziju, a u svome pjesništvu osobito je vezan uz rodni kraj i svoj narod. Objavljivao je u Klasju naših ravni, Glasu, Subotičkoj Danici, Hrvatskoj riječi, Subotičkim novinama, Rukoveti, Reviji, Telegramu i drugim književnim glasilima. Objavio je dvadesetak knjiga pjesama, među kojima su najpoznatije Daleko od zavičaja (1944.), Tisuću i jedna noć (1946.), Soneti (1953.), U dolu jablan (1964.), Medaljoni (1967), Žedan đeram (1968), Njiva patnje (1968.), Plava vaza dana (1969.), Grlica na grani (1970.), Cesta pod suncem (1983.), Moja dužijanca (1994.) i dr. Zastupljen je u više antologija i zbornika. Prevođen je na mađarski, talijanski i engleski jezik.