Obavljam razne poslove. Odgovaram na telefonske upite, sastajem se s klijentima i dobavljačima te vodim računa o financijama.
Volim slušati glazbu. To me jako opušta. Sviram i klavir, ali to mi nije uvijek lako jer ne mogu istovremeno čitati note na brajici i svirati s obje ruke. Kad učim svirati neku melodiju, najprije desnom rukom čitam note, a lijevom sviram. Zatim ponovim to isto, samo ovaj put čitam lijevom rukom, a desnom sviram. Kad sve note naučim napamet, počnem svirati s obje ruke.
Dok sam bio dijete, moji roditelji i braća brinuli su se da imam sve što mi treba. S druge strane, nikad me zbog sljepoće nisu tretirali drugačije od ostalih članova obitelji. Istina, ponekad sam se znao udariti o nešto ili pasti, no naučio sam raditi gotovo sve što mogu i oni koji imaju zdrav vid. Kad sam postao punoljetan, mučilo me samo to što ne mogu voziti automobil.
Danas imam divnu obitelj koja mi puno znači. Dobro se brinem za njih, a i oni meni pružaju ljubav i podršku. Moj dragi sin David od mene je naslijedio atrofiju vidnog živca. No nastojim mu pružiti dobar primjer. Želim mu pokazati da strpljivošću i upornošću može puno toga postići.
Sa svojim psom, Danteom, mogu se brže i sigurnije kretati. Kad se prvi put nekamo uputim, moja žena Loli, koja nije slijepa, ide sa mnom i s Danteom i pomaže nam da se naučimo snalaziti u novom okruženju. Moram priznati da mi je isprva bilo teško osloniti se na psa vodiča. Ali s vremenom sam shvatio da mogu imati potpuno povjerenje u Dantea. Bez obzira na to što se događa oko nas, on je usredotočen na svoj zadatak. No kad mu skinem povodac, ponaša se kao i svaki drugi pas.
