Koji su najveći problemi s kojima se susreću slijepe i slabovidne osobe?
Nažalost, ovo je tema o kojoj se može puno pisati.
Počevši od obrazovanja koje bi trebalo biti dostupno svakome prema njegovim mogućnostima i sposobnostima. Naravno da postoje škole za djecu s teškoćama u razvoju, ali što ako dijete želi naučiti nešto drugo?
U Srbiji postoji zakon o inkluzivnom obrazovanju, ali država još nije stvorila uvjete, nastavna sredstva, knjige na Braillevom pismu koje pomažu slijepim i slabovidnim osobama u školi, pristup okolini, prijevoz... To znači da postoji još uvijek da nema uvjeta da ova djeca mogu ići u školu zajedno s drugom djecom. Naš obrazovni sustav nažalost isključuje osobe s invaliditetom iz redovnog obrazovanja.
Tu su i psihosocijalne prepreke koje vrlo negativno utječu na mlade i njihovo sazrijevanje. Osobama s invaliditetom često se pripisuju negativni stavovi okoline, kao posljedica neznanja i neinformiranosti. Svi se susrećemo s ignoriranjem, sažaljenjem, netolerancijom, socijalnom distancom od tih ljudi, u školi, na poslu, na ulici, kod kuće.
Osobe bez invaliditeta imaju sažaljiv odnos, strah, nelagodu kada se nađu u društvu osoba koje imaju ovu vrstu zdravstvenog oštećenja. Jednostavno se ne znaju ponašati, a to u najvećoj mjeri utječe na psihu i samopouzdanje osoba s invaliditetom. Iz toga slijedi da se takvi ljudi povlače u sebe, u svoje domove, razvijaju nisko samopoštovanje i izbjegavaju kontakte s ljudima.
Arhitektonske i tehničke barijere
To se odnosi na slobodno kretanje osoba s invaliditetom.
Koje su prepreke i kako ih ukloniti?
Reklamni panoi, nepropisno parkirani automobili, žardinjere i stupovi postavljeni na sredini pješačkih staza, parkova, nogostupa i sl.
Naravno, tu su i vlasnici raznih trgovina, barova i kafića koji često reklamni materijal i rashladne uređaje postavljaju upravo na mjestima koja su predviđena za slobodno kretanje pješaka. Da ne spominjemo građevinske radnike koji iznose šut ostavljajući ga nasred ceste ili nepropisno postavljene stupove tijekom renoviranja građevine.
Tu su i vrlo česte fizičke prepreke u javnom prijevozu, kućama, stanovima, na ulicama i cestama koje onemogućuju ili onemogućuju pristup zgradama ili uslugama, a koje mogu uvelike otežati svakodnevni život osobama s bilo kojom vrstom invaliditeta.
Najveći problem je nedostatak staza koje pomažu slijepim i slabovidnim osobama da sigurno prijeđu ulicu ili da znaju kada naiđu na pješački prijelaz. Kao i zvučni/vizualni semafori kojih na našim prostorima nema dovoljno. Također, veliki problem predstavlja nedostatak parking mjesta, gdje bahati građani najčešće parkiraju, iako je jasno označeno kao mjesto za osobe s invaliditetom, a možemo se požaliti i na neprimjerene znakove za osobe oštećena vida ili sluha.
Komunikacija i informiranje?
Ovo je još jedan veliki problem s kojim se susreću slijepe i slabovidne osobe jer većina informacija koje su im svakodnevno potrebne nalazi se u tiskanom obliku, ili uglavnom ne u obliku audio zapisa.
Postoje posebna prijenosna računala za slijepe i slabovidne osobe koja imaju ugrađenu Brailleovu tipkovnicu i mogu emitirati zvuk.
Prednost nam je i tehnologija pametnog telefona koji ima i tipkovnicu i zvuk što omogućuje lakše informiranje.
"2015 "Donesen je i stupio na snagu Zakon o kretanju uz pomoć psa vodiča, tako da slijepe osobe mogu koristiti ovo specifično pomagalo u svakodnevnim situacijama."
Nažalost, zaključak ove teme je da su, općenito gledano, sva navedena pomagala koja mogu poslužiti slijepim i slabovidnim osobama u Srbiji teško dostupna ili vrlo skupa, uključujući i uslugu osobnog asistenta, koja bi uvelike pomogla svakodnevnim potrebama osoba s oštećenjem vida.
I.V.
