Vrste invaliditeta

PONOSNI NA SEBE
Typography

Osoba s invaliditetom je osoba sa svim pravima, dovedena u situaciju da ju onemogućava funkcioniranje, zbog prostornih, ekonomskih i društvenih barijera koje ne može savladati na isti način kao i ostali građani.  

Prepreke su često povećane općim stavovima koji osobu s invaliditetom stavljaju na marginu društva. Dužnost je društvene zajednice ukloniti, smanjiti ili zamijeniti te zapreke, kako bi svakom pojedincu omogućila uživanje prava punopravnog građanstva, poštujući prava i dužnosti svakog svog člana.
Osobe s invaliditetom čine oko 15% svjetske populacije, odnosno preko 800 milijuna ljudi. Više od polovice ovog broja su žene s invaliditetom. Uzroci invaliditeta (nasljednog, prirođenog i stečenog) kod čovjeka mogu biti različiti – razne vrste nesreća, ratovi, pothranjenost, bolest, starost.
Razlikujemo sljedeće vrste invaliditeta: tjelesni (osobe u invalidskim kolicima, teško kretne osobe), senzorni (osobe oštećenog sluha, osobe oštećenog vida) i s teškoćama u učenju/intelektualnim teškoćama (osobe s teškoćama u mentalnom razvoju, osobe s autizmom).
Česte su i pojave kombiniranih invaliditeta. Kod osoba s tjelesnim invaliditetom razlikujemo osobe s paraplegijom ili kvadriplegijom, osobe s mišićnom distrofijom, dječjom paralizom, multiplom sklerozom, cerebralnom paralizom, artritisom itd. Svaki od ovih tipova ima svoje posebnosti i karakteristike koje se prvenstveno ogledaju u tome može li osoba s tom vrstom invaliditeta funkcionirati samostalno ili joj je potrebna pomoć druge osobe.
Koliko god vrste invaliditeta bile različite, svim osobama s invaliditetom zajedničko je da su ljudska bića i da imaju iste potrebe kao i svi ostali građani (za hranom, sigurnošću, emocionalnim vezama, obrazovanjem, kulturom itd.). Načini i potencijal zadovoljenja tih potreba ovise isključivo o spremnosti društva da sve svoje građane tretira jednako i svima pruži jednake mogućnosti.
 
Powered by WordPress.