Primjetno je da se osobe s invaliditetom osjećaju kao drugorazredni članovi zajednice, u pogledu mogućnosti obrazovanja, prijevoza, šanse za ulazak i zadržavanje zaposlenja, ali i šire, u smislu općeg tretmana u zajednici. Predrasude, diskriminacija i nerazumijevanje glavna su obilježja gotovo svakog iskustva u životu osoba s invaliditetom, od trenutka kada se invaliditet pojavi.
Prevladavajuću prepreku zapošljavanju, ali i zadržavanju statusa radne osobe, predstavljaju predrasude o neuspjehu na poslu, koje se najčešće ogledaju u tome da poslodavci ne pružaju mogućnost osobama s invaliditetom da pokažu i ostvare svoje profesionalne sposobnosti. S druge strane, pri zapošljavanju osoba s invaliditetom primjetno je nerazumijevanje poslodavaca iz privatnog sektora, što se prepoznaje u nesrazmjernim i neprimjerenim očekivanjima o radnom učinku koji OSI mogu ostvariti.
