Spartak Dulić je iznenađenje jer se do samostalnih izložbi u Zagrebu i Splitu ove i prošle godine njegovo ime i nije spominjalo u kontekstu slikarstva na našoj sceni, moguće i zbog njegove izdvojene pozicije u Subotici pomalo izvan fokusa naše likovne javnosti.
Na izložbama se predstavio serijom slika, akrila na platnu, istovremeno figurativnih i apstraktnih, punih ritma, koje kao da asociraju na međustanične strukture, veze između organa možda ili pak pogled na određene svemirske prostore gledane kroz teleskope u zamućenoj oštrini beskonačnosti svemirskih tijela prepoznajemo strukture mikorkozmosa u nama koje otkriva mikroskop. Na Bijenalu slikarstva predstavljene su dvije slike iz tog ciklusa, koji se razvijao desetak godina i predstavio nam posebnu umjetničku osobnost te potvrdio da predani rad kroz procese umjetničkog istraživanja, u ovom slučaju slikarskog, uvijek iznenadi posebnošću dobivenih djela.